"Samo da ne bude Izrael" parola je na koju se za mnoge svelo praćenje 68. izdanja Eurosonga obilježeno gnusnim licemjerjem endemskim za manifestaciju, ali najteže gledljivim dosad.

Održan u Švedskoj nakon kontroverzne i prigodne pobjede Loreen koja je kući vratila Eurosong za pedesetu obljetnicu "Waterlooa", mnogi su ovogodišnji Eurosong promatrali kroz prizmu odmazde za drugo mjesto finskog predstavnika Käärije. Kladionice su goleme šanse davale hrvatskom predstavniku Baby Lasagni, zvukovno sličnom simpatičnom Fincu, tek su mu u sezoni predpartyja zaprijetili Nemo iz Švicarske. Ništa nije davalo naslutiti razinu tenzije koja će obilježiti natjecanje u Malmöu.

Istina, mnogi su već prije manifestacije zagovarali diskvalifikaciju Izraela zbog apartheida i zločina nad palestinskim civilima po uzoru na diskvalifikaciju Rusije od 2022. zbog rata s Ukrajinom. Ulje na vatru dolila je sama izraelska predstavnica Eden Golan koja je trebala nastupiti s pjesmom naziva "October Rain" i javnost naelektrizirala izjavom da će nakon Eurosonga odslužiti obvezni vojni rok. EBU se odlučio za srednji put – Izraelki je dopušteno sudjelovanje pod uvjetom da promijeni naslov (po novom "Hurricane") i nekoliko preotvoreno političkih stihova.

Dio javnosti nije se složio s odlukom EBU-a, što je dovelo do propalestinskih prosvjeda za vrijeme natjecanja koji su okupili nekoliko desetaka tisuća ljudi. Priča u potpunosti kreće nizbrdo s petkom kad se primjećuje da nizozemski predstavnik Joost Klein nije nastupio na probi. Jedan od favorita publike s pjesmom "Europapa" o europskom jedinstvu diskvalificiran je zbog navodnih prijetnji kamermanki koja ga je snimala unatoč molbama da to ne čini.

Ipak, u očima velikog dijela gledatelja njegova diskvalifikacija pretijesno je povezana s incidentom na pressici s Izraelom da ne bi bila njome motivirana. Naime, odgovarajući na pitanja novinara pored Golan, Joost se u potpunosti pokrio zastavom da ju ne vidi. Kad su je novinari pitali smatra li da bi njezin nastup mogao biti ugroza sigurnosti, odvratila je da ne mora odgovoriti na to pitanje, na što je Klein dobacio: "Zašto ne?".

Nekoliko sati kasnije, izbrisan je s lica Eurosonga, a na njegovu se diskvalifikaciju u finalu inače izvrsne voditeljice Petra Mede i Malin Åkerman nisu ni osvrnule. I tu je situacija eskalirala – Izrael se strelovito popeo na drugo mjesto kladionica, internet su preplavili plaćeni izraelski oglasi, a društvene mreže pozivale su na ujedinjeno glasanje za Baby Lasagnu kako bi se spriječilo rasipanje glasova i time pobjeda Izraelke.

Situacija u finalu bila je očekivana, uz nekoliko šokova – Nemo su pobrali većinu glasova žirija sa svojom drum 'n' bass operom "The Code" o razbijanju rodno binarnog koda i himnom spoznavanju vlastite rodne nebinarnosti.

Baby Lasagna dobio je začuđujuće visok broj bodova od žirija koji su, primjerice, lani poprilično preskočili zvukovno ne toliko različite Let 3 i glasove publike čekao je na trećem mjestu.

Žiri, srećom, nije nagradio izraelsku predstavnicu, ali zato je od publike dobila vrtoglava 323 boda, što je istog trenutka pobudilo sumnje o namještanju glasova. Nakon što je obznanjeno da je i Ukrajina dobila 307 bodova, postalo je jasno da će Baby Lasagni biti teško skupiti značajno više bodova i zasjesti na prvo mjesto. Tako je i bilo – premda je dobio najviše glasove od publike, njih 337, razlika nije bila dovoljna da preotme tron Nemo koji su, po glasovima publike, zauzeli tek peto mjesto.

I šta ćemo sad?

Još se jednom pokazalo da glasovi žirija imaju itekakvu ulogu u skretanju tijeka večeri, no ove im je godine teško zamjeriti jer su, ako ništa, učinili da Izrael bude tek petoplasiran dok bi prema glasovima publike osvojio degutantno drugo mjesto za svoju neupečatljivu, povijesno slijepu baladu. Ukrajina bi svakako bila treća s treću godinu zaredom identičnom pjesmom povijesnog prizvuka s rap dionicom – nadamo se da će dogodine prestati pokušavati ponoviti "Stefaniju".

Moj je osobni favorit bila predstavnica Italije Angelina Mango s modernom, svježom, kapitalistički realističnom trap kanconom "La noia" koja je dotakla moje korporativnim životom izmoždeno srce tekstom o besmislu svakodnevice i težini egzistencije.

Vrijedi istaknuti i i irske predstavnike Bambie Thug čiji je poganski obred uvrijedio malograđanski moral dobrog dijela Europe.

S pjesmom "Rim Tim Tagi Dim" nisam se glazbeno saživjela ni na Dori, a u identifikaciji s njom, priznat ću, nimalo mi nije pomogao ni intervju koji je Baby Lasagna dao za Bitno.net.

Ipak, Lasagna je tijekom cijelog natjecanja ostao skroman, povučen i nije rekao nijednu nekorektnu riječ prema LGBT+ zajednici, štoviše, i sam je isticao Nemo kao favorite i osudio Hrvate koji ih zbog rodne nebinarnosti zovu čudovištem. Vrijeme će pokazati hoće li izgraditi karijeru i u kakvom će se glazbeno-(a)političkom smjeru kretati, no ipak je postigao najbolji uspjeh na Eurosongu u povijesti Hrvatske koji je, ironično, na trgove izmamio stotine ljudi koji do jučer nisu marili za Eurosong, ali su voljni pogledati sve, pa i LGBT+ karneval, ako Hrvatska u njemu ima šanse.

Ipak, teško će biti isprati najgorči okus licemjerja Eurosonga dosad. Jasno je da Eurosong nije politički neutralno, već geopolitički premreženo natjecanje koje je bez problema propuštalo politične pjesme kad su bile politički podobne.

Jamala je, naprimjer, 2016. pobijedila s pjesmom koja ne može biti eksplicitnije nazvana. "1944" govori o staljinističkom progonu krimskih Tatara.

No, u ovom se kontekstu možda najuputnije prisjetiti 2021. godine kad je izraelska predstavnica Eden Alene pogodila najviši ton u povijesti Eurosonga (preotevši, time, prvo mjesto koje je dotad držala Maja Blagdan). Zvuči kao nešto na što bi se eurovizijski žiri raspametio, zar ne? E, pa, tad je od žirija dobila 20 bodova, a od publike još 73, zauzevši 17. mjesto, sve zbog toga što je Izrael desetak dana ranije napao vjernike tijekom molitve u džamiji Al-Aksa. Ta je povijest brzo zaboravljena, a Palestina je postala jedinim agresorom, pa kako neće i ona višestoljetna cionistička. Ipak je izraelska korporacija glavni sponzor natjecanja.

Da završimo uz stihove pomirljive Angeline Mango koja je tenzije pokušala smiriti otpjevavši Lennonovu "Imagine":

Non ci resta che ridere in queste notti bruciate
Una corona di spine sarà il dress-code per la mia festa.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.