Peter Tatchell, pionir gay aktivizma: Ako LGBT osobe žele jednaka prava kao heteroseksualci znači da jednostavno želimo ono što oni imaju i ništa više.

To pretpostavlja da su prava koja imaju heteroseksualci savršena i prekrasna, ali nisu. Ne želimo biti jednaki u fundamentalno nejednakom društvu, želimo promjene u društvu na dobrobit svih, gay i straight osoba.

Peter Tatchell, britanski aktivist, rodom iz Australije pionir je gay aktivizma koji je još 1973. godine protestirao za prava homoseksualaca u Berlinu koji je tada bio dio komunističkog DDR-a. Osnovao je časopis 'OutRage!', u kojem otkriva homoseksualce u visokim britanskim slojevima, pozivajući ih da slobodno progovore o svojim seksualnim. Zbog njegovih akcija, izjava i napisa stalno ga napadaju, a 300 puta na njega su i fizički nasrnuli.

Dva puta se okomio na Roberta Mugabea. 1999. godine u Londonu ga je dočekao pred hotelom, uhvatio ga za ruku i rekao mu da je uhićen jer je odgovoran za mučenje i zlostavljanje homoseksualaca, a dvije godine kasnije u pokušao je isto. Mugabeovi su ga čuvari gadno izudarali i ostavili ga na tlu. Njegov dolazak u Zagreb nije bio tako dramatičan, ali je bio odlična prilika za razgovor sa ovim zanimljivim borcem, ne samo za homoseksualna, nego općenito ljudska prava.

Na početku moramo spomenuti nedavna događanja koja su popratila prvi Queer Sarajevo Festival i šok koji je nastao takvim razvojem događaja.
Nasilje u Sarajevu pokazuje stanje i situaciju u kojoj se nalaze LGBT osobe tamo, činjenica da su imena i lica organizatora festivala objavljeni su na YouTube-u gdje im se otvoreno prijetilo dekapitacijom je zastrašujući. Šokantno je da se to događa u 21. stoljeću. Sramotno je da muslimanske vođe u Bosni nisu osudili napade i nasilje, njihova tišina je odobravanje. Svijet je podupirao bosanske muslimane kad su bili izloženi genocidu, a sada neki od njih pribjegavaju ekstremnom nasilju prema svojoj braći koji su homoseksualci.

Stavovi religijskog vodstva u Hrvatskoj nisu doveli do otvorenog nasilja u Hrvatskoj, ali su svejedno prilično pogubni za pripadnike queer zajednice. Koji su po vama problemi s kojima se suočava queer zajednica u Hrvatskoj?
Homofobični stavovi Katoličke crkve u Hrvatskoj su dobar primjer. Crkva se protivi zakonu o istospolnim brakovima i to shvaćam kao vrlo nekršćanski stav. Sadržaj Kristova evanđelja je ljubav i milosrđe, a u ponašanju hrvatske Katoličke crkve prema svojoj sugrađanima koji se homoseksualci vidi se jako malo ljubavi. Čuo sam da su da su neki članovi Crkve potajno gayevi i pod okriljem crkve promoviraju homofobičnu agendu. Ako su te glasine točne onda postoji opravdani razlog da ih se razotkrije zbog licemjerja. Oni koji javno propovijedaju homofobiju, dok u isto vrijeme imaju tajne gay odnose su licemjeri i homofobi i treba ih razotkriti.

Kakva je situacija s OutRage!-om?
OutRage! postoji već 18 godina i vjerojatno smo najduže postojeća queer grupa koja se bavi direktnim akcijama, ali trenutno prolazimo, kao uostalom cijela LGBT zajednica u Britaniji, kroz period apatije jer su mnoge od mjera gay jednakosti koje smo tražili ostvarene. U Britaniji se u manje od deset godina dogodila nevjerojatna promjena, svaki homofobični zakon je preispitan, osim zabrane istospolnih brakova.

Što je s mišljenjem da je borba za pravo na istospolne brakove borba unutar heteronorme, prihvaćanje heteroseksualnog poimanja prava?
Ja osobno se ne bih htio oženiti, ja i ostali članovi OutRage-a vidimo brak kao fundamentalno patrijarhalnu i heteroseksističku instituciju. Brak je tradicionalno bio instrument muškaraca za podčinjavanje žena i heteroseksualna obitelj je bila odnos u kojem su žene, djeca i gay ljudi trpjeli veliku količinu represije, ali ako se netko želi oženiti trebao bi imati pravo na to i mi apsolutno branimo njihovo pravo da donesu takvu odluku.
Zagovaramo alternativu braku, civil commitment pact. Naš prijedlog je potpuno nov, moderan, demokratski model priznavanja odnosa i omogućio bi imenovanje bilo koje važne osobe u nečijem životu kao nasljednika. To bi mogao biti partner, prijatelj, najdraži nećak. Ljudima u ljubavnim vezama to bi omogućilo da biraju iz menija prava i odgovornosti kreiranja partnerskog odnosa prema svojim specifičnim potrebama. Ljudski odnosi jako variraju, neki partneri žive skupa, neki žive odvojeno, neki dijele financijske troškove, neki ostaju financijski neovisni i tako dalje, a pod ovim sistemom svaki par bi mogao razviti svoj model odnosa, svoj partnerski dogovor baziran na svojim specifičnim potrebama.

Jednakost sa heteroseksualcima, dakle, nije krajnji cilj?
U OutRage-u nikad nismo smatrali da je jednakost cilj. Jednaka prava su previše limitirana. Ako LGBT osobe žele jednaka prava kao heteroseksualci znači da jednostavno želimo ono što oni imaju i ništa više. To pretpostavlja da su prava koja imaju heteroseksualci savršena i prekrasna, ali nisu. Ne želimo biti jednaki u fundamentalno nejednakom društvu, želimo promjene u društvu na dobrobit svih, gay i straight osoba. Neke konzervativnije gay organizacije vršile su pritisak da se uvede pravo na jednako seksualno obrazovanje u školama, ali u isto vrijeme i seksualna edukacija za heteroseksualce je loša, pa onda jednakost u tom smislu stvarno ne bi bila neki cilj, želimo bolju edukaciju za sve mlade ljude bez obzira na njihovu orijentaciju.

Funkcionira li podjela na istok i zapad i u okviru LGBT zajednice, točnije koji su uspjesi LGBT zajednice na zapadu, za razliku od onih na istoku?
Uspjesi LBGT zajednice u zapadnoj Europi su fantastični i dramatično su povećali kvalitetu života LGBT ljudi, ali je i također rezultirala velikom količinom apatije. Mnoge stvari se uzimaju zdravo za gotovo i aktivizam je u opadanju. Na djelu je prevelika komercijalizacija gay scene. LGBT zajednica se tretira kao tržište, gay press promovira vrlo ograničen gay lifestyle. Definicija onog što bi LGBT pojedinac trebao predstavljati je vrlo ograničen, sve je u stilu jako mladih, napumpanih tijela, ultra pomodnih, koji imaju puno novaca. Ne uklapa se svaka gay osoba u taj okvir i puno ljudi se osjeća marginalizirano i isključeno.
Gay magazini promoviraju gay identitet kao nešto što se kupuje, sve je pakirano sa cijenom na paketu. Ono što volim kod gay scene u istočnoj i srednjoj Europi je što još uvijek nema tog toucha komercijalizacije, ali naglašavam zasad. Na zapadu, gay ljudima se prvenstveno obraća kao konzumentima, a puno manje kao građanima. A za mene su prava kao građanina ispred svega.

Možda se to najbolje vidi na primjeru Berlina koji je trenutno jako gay friendly grad i prilično pomodan među homoseksualnom zajednicom u Europi?
Da, ali ne smijemo pretpostaviti da će tako stanje potrajati, ne zaboravimo da je 1930. Belin bio gay metropola svijeta s gay barovima, klubovima, organizacijama i novinama, queer raj na zemlji. Tri godine kasnije nacisti su došli na vlast i kroz jednu godinu sve sa homoseksualnim predznakom je zabranjeno, a homoseksualci su poslani u koncentracijske logore. U ovom trenutku ne mogu zamisliti kako bi se postignuća gay zajednice u zadnjih tri desetljeća mogla unazaditi, ali nije nemoguće da se tako nešto dogodi. Ekonomske krize i depresije u povijesti su dovodile do jačanja fašističkih pokreta, ništa se ne smije uzimati zdravo za gotovo.

Smatrate li da je biti homoseksualac i glasač desnih stranaka neprirodno, odnosno da se radi o kontradikciji?
To je za mene kao purica koja glasa za Božić. Nema smisla. Tek odnedavno neke od desnih stranaka su počele prihvaćati prava homoseksualaca. U Britaniji Konzervativna stranka koja je u osamdesetima i devedesetima bila opako homofobična je sada promijenila svoj ples i prihvaća jednakost homoseksualaca, odnosno vodstvo stranke je prihvaća. Što ne znači da je takvu politiku prihvatilo šire članstvo, tako da mislim da bi bila velika pogreška pretpostaviti da je Konzervativna stranka prigrlila jednakost homoseksualaca.

Godinama ste bili pod stalnom zaštitom policije, da li je situacija još uvijek tako dramatična?
Ovisno o tome što se događa. Trenutno ne radim ništa što bi zahtijevalo zaštitu od strane policije.

Čime se trenutno bavite?
Radim novu kampanju protiv homofobije u nogometu. Kao što je postojala kampanja protiv rasizma koja se zvala KICK IT OUT, sad pokušavamo napraviti sličnu kampanju i pritišćemo britansku nogometnu organizaciju da sudjeluje u tome.
Želimo tiskanje antihomofobičnih izjava na kartama, edukaciju za trenere, igrače i navijače. Isto tako nastojimo uvjeriti nogometnu organizaciju da angažira nekoliko jako popularnih igrača, poput Davida Bechama koji bi snimili nekoliko promotivnih videa u stilu MTV-a. Smislili smo plakate na kojima bi bila dva igrača koja se ljube nakon zabijanja gola sa natpisom: Gay or straight? It doesn't matter so long as they score.

Queer samom po sebi nema striktnu definiciju i omogućava široko razumijevanje roda i spola, koliko je suvremeno društvo prihvatilo njegove odrednice?
Ideja queera je u prepoznavanju i prihvaćanju seksualne različitosti. Jednostavna bipolarna podjela na muško i žensko, gay i straight nije dovoljna. Progresivno shvaćanje seksualnosti prepoznaje i prihvaća razlike kao pozitivne i u kontrastu s političkom i vjerskom ortodoksijom koja ostaje jako rigidna u svojoj ideji muškog i ženskog spola. U stvarnosti su takve stvari puno fluidnije i puno ljudi spada u više kategorija istovremeno. Neki koraci u prihvaćanju i razumijevanju tog okvira su napravljeni, pogotovo u Zapadnoj Europi, ali još nas puno toga čeka.

Nakon 40 godina aktivizma, osjećate li umor i zasićenje?
Jave se trenuci kad osjećam umor, ali idealizam i strast prema aktivizmu je još uvijek snažna. Gura me naprijed kombinacija vrijednosti i ideja o ljudskom oslobođenju i pozitivne povratne informacije koje dobivam kroz kampanje ili od pojedinaca kojima sam pomogao. Prošle godine sam puno radio na borbi za demokraciju u Pakistanu i vrlo je zanimljivo kako je moja uključenost kao deklariranog homoseksualca otvorila rasprave o seksualnosti među nevladinim organizacijama i nekim političkim strankama. To se ne bi dogodilo da nije bilo moje uključenosti.