Izraz "mizoginija” doslovno znači “mržnja prema ženama”. Međutim, u svakodnevnoj upotrebi, uvjerenjima i postupcima, ženomrsci po definiciji variraju od intenzivne mržnje prema ženama pa do suptilnije razine, prezira prema ženama kao inferiornijim bićima nad kojima trebaju dominirati i upravljati muškarci.

Neki muškarci spremno prihvaćaju etiketu mizogina, dok drugi doslovno shvaćaju definiciju kao mržnju i stoga se ograđuju od optužbi. Mizoginija pogađa i žene, uključujući njihove stavove prema sebi samima kao i prema drugim ženama. Kao što postoje homofobni homoseksualci, isto tako ima i mizoginih žena. 

Mizoginija i njezino prihvaćanje u društvu mogu se okriviti za nasilje muškaraca prema ženskim članicama obitelji, kao i nepoznatim ženama; diskriminaciju žena u zapošljavanju, obrazovanju i politici; nedostatak odgovarajuće zdravstvene zaštite žena (npr. nedostatno financiranje istraživanja karcinoma kod žena); neprestana nejednaka podjela kućanskih poslova, te mnoge druge društvene nejednakosti.

Lezbijke
Kao žene, lezbijke su pogođene mizoginijom kao žrtve nasilja i diskriminacije. Međutim, mizoginija usmjerena prema lezbijkama može biti još intenzivnija jer se one često smatraju ekstremnim feministkinjama, ženama koje uopće nemaju potrebe za muškarcima. Ženomrsci posebno mrze separatistički nastrojene feministice lezbijke (iako ponekad sve lezbijke i sve feministice trpaju u isti koš i nazivaju ih “feminacistkinjama) i često ih okrivljavaju za “kvarenje” heteroseksualnih žena.

Ženomrsci će također često biti nasilni prema lezbijkama jer ih smatraju lišenima muške zaštite (koja je u očima mizogina neophodna ženama). Stoga predstavljaju lake mete koje se “treba naučiti pameti”.

Uvjerenja ženomrzaca također doprinose nedostatku zdravstvene zaštite lezbijki i odgovarajućih reakcija na obiteljsko nasilje u lezbijskim vezama.

Drag kings, žene koje se oblače kao muškarci bilo kao zabavljači ili iz osobnog izbora, ponekad optužuju za mizogino ponašanje. Njihovi nastupi i osobna uvjerenja ponekad su izrazito butch, što povremeno rezultira izrugivanjem femme lezbijki ili općenito ženstvenijih pripadnica ženskog spola. Puno češće, međutim, drag kings koriste svoj muškobanjasti izgled za pokazivanje kako mizoginija zapravo djeluje u svijetu i kako se protiv nje boriti; takva mizoginija može se smatrati političkom satirom.

Gay muškarci
Gay muškarci su istovremeno i počinitelji i žrtve mizoginije. U muško orijentiranim društvima u kojima žene nisu ni potrebne ni poželjne, gay muškarci mogu stvoriti mizoginu kulturu bez mogućnosti opstanka žena koje će im proturječiti.

Oblačenje muškaraca u žene, kao i šaljivo imitiranje ili ismijavanje žena, može se smatrati mizoginim ponašanjem. Preoblačenjem u žene muškarci pretjeruju sa šepurenjem i preuveličavaju ženstvenost na način na koji bi to malo žena htjelo ili moglo. Mnogi od njih poštuju i cijene žene, dok se drugi svjesno preoblače u njih znajući da se im na neki način rugaju, ili u najmanju ruku ismijavaju neke aspekte ženskog ponašanja i života.

Muška "gay mizoginija" može se vidjeti i u pokretu liberalizacije homoseksualaca. Gay organizacije su u početku bile fokusirane isključivo na promicanja prava gay muškaraca, i premda su spremno prihvaćale pomoć lezbijki kao pomagača u borbi, te organizacije nisu puno činile za lezbijska prava i probleme.

U manjim sredinama, gdje ima i manje prostora za homoseksualce, ti društveni centri, grupe za podršku i barovi koji su postojali uglavnom su se više bavili potrebama gay muškaraca nego lezbijki. S vremenom su se ti uvjeti poboljšali, ali i dalje nema ravnopravnosti. Na primjer, lezbijke su se aktivirale po pitanju borbe protiv HIV-a i AIDS-a, ali muške gay grupe nisu često uzvraćale pozornost problemima koji muče lezbijke.

Kao žrtve mizoginije, gay muškarce  heteroseksistički nastrojeno društvo kojim dominiraju muškarci smatra feminiziranima i zajedno sa ženama oni postaju meta prezira. Zapravo, mnogi ženomrsci puno više mrze gay muškarce nego žene – bilo zato jer smatraju da su sami odabrali ponašati se na taj “inferiorniji” način i stoga su izdajice muškosti, ili pak zato jer heteroseksualni muškarci mogu biti nasilni prema njima i diskriminirati ih bez ugrožavanja vlastitog položaja u svojim heteroseksualnim vezama.

Mnogim homofobnim postupcima, uključujući i prebijanje gay muškaraca, korijeni su u mizoginim vjerovanjima koja omalovažavaju osobine svojstvene ženama koje u dominantnom društvu ispoljavaju određeni gay muškarci, kao što su briga o vlastitom izgledu, naglašena emocionalnost, umjetničke vještine te pomanjkanje spretnosti u nekim zahtjevnijim fizičkim aktivnostima.

Transrodne osobe
Kao pojedinci koji se nalaze na granici između muškosti i ženskosti, ili žele prijeći tu granicu, transrodne osobe su predmet posebno žestoke mizoginije. Muškarci koji se “ponašaju poput žena” postaju žrtve mizoginog nasilja od strane muškaraca koji smatraju da degradiraju muškost. Žene koje se “ponašaju poput muškaraca” također su česta meta mizogina, koji vjeruju da je takvo ponašanje protuprirodno. Strah od nasilja mizogina prisiljava mnoge transrodne osobe da pokušaju sakriti tko su, što je vrlo težak zadatak u svakodnevnom životu.

Muškarci transseksualci imaju jedinstvena iskustva s mizoginijom. Iako te osobe vjerojatno godinama osjećaju da su zapravo trebali biti žene, oni odrastaju kao dječaci i odgajani su u duhu kulturalno dominantnih mizoginih stavova. Nakon prelaska u život kao žene, te osobe odjednom postaju žrtve mizoginije, jer se podrazumijeva da se ponašaju kao žene, da budu podložne i postanu predmetom nasilja i diskriminacije ženomrzaca.

Feministice i lezbijke koje pokušavaju stvoriti sigurno okruženje “žena koje su rođene ženama”, kao što je "Michigan Womyn's Music Festival", često isključuju transseksualne muškarce zbog uvjerenja da ih podržavanje takvih osoba čini mizoginima bez obzira na svoju žensku vanjštinu. Zbog takvih stavova transseksualni muškarci imaju vrlo male šanse pronaći mjesta na kojima su pošteđeni mizoginije i transfobije koje dominiraju njihovim životima.