trudnocaS obzirom na ipak nešto liberalniju društvenu klimu no ranijih godina, sve više lezbijki u reproduktivnoj dobi razmišlja o roditeljstvu.

Ipak, u Hrvatskoj je to sve samo ne jednostavno i ni na koji način nije zakonski regulirano, za razliku od nekih zapadnoeuropskih zemalja gdje, osim pozitivnih zakonskih regulativa, postoje i posve legalni načini da lezbijke postanu majke.

Primjerice, u Velikoj Britaniji je od travnja 2010. godine na snazi zakon prema kojemu dvije žene ili dva muškarca mogu biti upisani na rodni list kao roditelji djeteta.

No, vratimo se u realnost. Većina Hrvatica prosječnih primanja jednostavno si, nažalost, ne mogu priuštiti odlazak u skupe inozemne klinike za umjetnu oplodnju, a posvajanje je nemoguće.

Hrvatski Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji oko kojega se i dan-danas lome koplja ne dopušta oplodnju ženama bez partnera, što nije neobično za ovako patrijarhalnu zemlju u kojoj (i) o takvim zakonima ima pravo dijelom odlučivati čak i Katolička crkva. Nije neobično, ali je tragično.

Čini se kako je malo kome, a naročito krojaču toga kontroverznog zakona, ministru Milinoviću, jasno da bi se liberalizacijom zakona i otvaranjem banaka sperme dogodio novi baby boom. U tom svjetlu valja spomenuti da postoji i nemali broj heteroseksualnih žena koje žele biti majke, a ne žele muške partnere ili brak.

Dakle, hrvatske lezbijke mogle bi imati nekoliko mogućnosti.

Poznati donator sperme
To može biti njihov gej ili čak hetero prijatelj, no takva mogućnost dugoročno može biti potencijalno problematična. Naime, biološki će otac uvijek imati prednost nad lezbijskom partnericom koja u Hrvatskoj nema nikakvih zakonskih prava, budući da postojeći Zakon o istospolnim zajednicama uopće ne uključuje potomstvo.

Dakle, u navedenom "aranžmanu" podrazumijevalo bi se da su sve strane dovoljno razumne kako na koncu ne bi došlo do beskonačnih skrbničkih bitaka, kao i to da bi u samom početku valjalo definirati koja je obitelj primarna, te koliku će ulogu u djetetovu životu imati biološki otac. Apsolutno je nužno da donator prođe testiranja na sve spolne i genetske bolesti, a može se načiniti i genetski test na moguće nasljedne bolesti, što je osobito preporučljivo kod potencijalnih roditelja starije životne dobi.

Inozemne klinike za umjetnu oplodnju
Druga je mogućnost posjetiti neku inozemnu kliniku za umjetnu oplodnju. Međutim, ako niste dovoljno mlade, preciznije u ranim dvadesetima, predložit će vam IVF. Tu počinju problemi za žene plićeg džepa. Primjerice, na španjolskome Institutu Bernabeu taj zahvat stoji 5000 eura + 500 eura za banku sperme, dok lijekovi za stimulaciju jajnika u tu cijenu nisu uključeni. Također valja dogovoriti inicijalni pregled s liječnikom-specijalistom za reprodukciju, što stoji daljnjih 140 eura.

Odlučite li se za London Women's Clinic, konzultacija će vas koštati 295 funta, a jedan ciklus IVF-a čak 2950 funta, no možete dobiti i "popust" na tri tretmana za koje ćete onda platiti 5900 funta. Naravno, tu su još dodatni "sitni" troškovi dodatnih pregleda i konzultacija, kao i, u svakom "inozemnom" slučaju, troškovi puta i smještaja.

Jeftinija i bliža varijanta klinika je Pronatal u Pragu, gdje inseminacija sjemenom donatora stoji 200 eura, a jedan kompletan IVF ciklus 1800 eura. Međutim, od njih nismo dobile odgovor rade li sa ženama bez partnera, a upornim guglanjem na nekim smo forumima našle podatak da to ipak nije slučaj. Svejedno, savjetujemo da se raspitate.

Naravno, umjetna inseminacija je ujedno i najjeftinija opcija i postoji mogućnost "narudžbe" sperme iz inozemstva, no neće vam je dostaviti na kućnu adresu nego na adresu ordinacije vašega ginekologa, a tu je ujedno i kraj te slijepe ulice.

Nepoznati donator sperme
Na internetu postoji priličan broj stranica na kojima se oglašavaju muškarci i žene voljni donirati spermu i jajne stanice, primjerice prideangel.com. Uz besplatnu registraciju i sitnu naknadu za eventualnu kasniju razmjenu poruka moguće je pregledati bazu donatora po državama s fotografijama i osnovnim informacijama kao što su visina, težina, boja kose i očiju, krvna grupa, seksualna orijentacija te želi li donator kontakt s djetetom ili ne.

Naravno, u ovom slučaju vrijedi više-manje sve što je rečeno o poznatim donatorima, a odlučite li se za stranca, valjalo bi dobro proučiti i relevantne zakone zemlje iz koje dolazi.

Posvajanje
U članku 133. Obiteljskog zakona stoji kako "dijete mogu posvojiti bračni drugovi zajednički, jedan bračni drug ako je drugi bračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta te jedan bračni drug uz pristanak drugoga bračnog druga", a istospolne zajednice u taj zakon ne spadaju jer mi za Državu nismo obitelj.

Posvajanje djeteta iz inozemstva teoretski bi bilo moguće, no sve ovisi o zakonima zemlje iz koje dijete dolazi. I tu čak nije presudan novac (ako ga imate). Ne zaboravimo kako je čak i ultrabogati Elton John odbijen pri pokušaju posvajanja ukrajinskoga dječaka jer "ne živi u zajednici kakvu Ukrajina zakonski priznaje". U svakom slučaju, krenete li se raspitivati o mogućnostima posvajanja djeteta iz druge zemlje, valja se naoružati golemim strpljenjem i spremnošću na dugotrajan proces s neizvjesnim svršetkom.

"One night stand"
Premda ima žena kojima na pamet pada čak i mogućnost da nekoga "pokupe" za jednu noć u nadi da će tako zatrudnjeti, ta se opcija nikako ne preporuča. U prvom redu to je iznimno nepošteno i neodgovorno prema djetetu koje se može roditi s teškim nasljednim bolestima i/ili genetskim malformacijama o kojima vi, naravno, nemate pojma. Naravno, nepošteno je i prema muškarcu koji ni ne zna za svoje očinstvo, a mogućnosti zaraze spolnim bolestima tolike su da ih je suvišno i spominjati.

Iz svega navedenog razvidno je kako situacija za potencijalne majke-lezbijke u Hrvatskoj nije ni najmanje blistava i kako ćemo do eventualnih zakonskih rješenja morati čekati. Koliko dugo?

(Foto: herdaily.com)

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Vezane teme

Nema vezanih tema uz ovaj članak.


Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.