Prije nekoliko dana sportskim komentatorima TV postaje Sky Sports, Richardu Keysu i Andyju Grayu u eter su "pobjegli" seksistički komentari na suđenje nogometne pomoćne sutkinje Sian Massey.

Sian Massey sudila je premierligaški dvoboj između Wolverhamptona i Liverpoola. Keys i Gray su, misleći da im je mikrofon isključen, komentirali Masseyino suđenje i jednoglasno ustvrdili da 'žena ne može razumjeti pravilo zaleđa'.

"Netko bi mogao otići i objasniti joj što je to zaleđe dok još nije kasno", rekao je Richard Keys Andyju Grayu, a ovaj je tu opasku shvatio prilično ozbiljno: "Da, ne možeš vjerovati da žena sudi. Njima je zaleđe potpuna nepoznanica". Nakon ovih izjava i isprika sutkinji, komentatori su dobili otkaze.

Brojni nogometni i sportski stručnjaci promptno su reagirali kazavši da je Sian itekako stručna i kompetentna za posao koji radi jer ne bi bila linijska sutkinja jedne od najjačih svjetskih nogometnih liga. Uostalom, fokus ne bi nikad trebao biti na profilu sudaca, već na utakmicu i igrače.

Seksizam naš svagdašnji

Ovaj incident povlači za sobom pitanje seksizma u sportu koji sportašice (i sve obožavateljice sporta) mogu svakodnevno osjetiti na vlastitoj koži. One se, za razliku od svojih muških kolega, moraju neprestano dokazivati.
Možda su se i neke od vas susrele s tipičnim podcjenjivačkim i omalovažavajućim pitanjima od strane muškog ‘obožavatelja sporta’, kao npr. "Pratiš sport? Jel' znaš što je zaleđe?". Nakon što shvate da se razumijete u sport,  kreću u detalje kako bi uspostavili dominaciju u razgovoru i ‘pametovali’, iako se možda razumijete u sport bolje od njih.

Ovo nitko ne radi muškarcima. Rijetko kad se može čuti da je muškarac suočen s ovakvim pitanjima i predrasudama jer se podrazumijeva da svako muško biće zna što je aut, zaleđe, živi zid ili knock-out. Njima je dovoljno reći da navijaju za određeni klub i istog trena su dobrodošli u razgovor i diskusiju na temu sinoćnje utakmice.
Kad žena u društvu muškaraca spomene da je gledala neku utakmicu, najčešći komentar je da je to zbog sportaša i njihovih znojnih, mišićavih i savršenih tijela. Newsflash: neke žene prate sport iz istih razloga kao i mnogi muškarci - jer ga vole.

Muški i ženski sportovi

Nemojte misliti da je ishod ovog seksističkog incidenta (u vrlo liberalnoj Engleskoj) ispao idealan. Mnogi su s podsmjehom odobravali izjave komentatora i naknadno otvoreno komentirali kako je to sitnica i da od toga ne treba praviti frku.

Diskriminacija na temelju spola nikako nije niti bi trebala biti sitnica već seksizam koji treba oštro i javno osuditi.

Bijes i gorčina koje su mnogi, naročito žene, osjetili nakon izjava ovoga kvazinovinarskog tandema nije radikalni feminizam nego izraz poštovanja prema ženama i njihovoj ulozi u sportu, koju zaslužuju jednako kao i muškarci.

Iako je ovo britanski primjer, seksizam u sportu uobičajena je pojava i u Hrvatskoj i pred njim nitko ne bi smio zatvarati oči. U našim je krajevima vrlo česta podjela na muške i ženske sportove. Točno se zna koji profil ljudi prati određeni sport i koji je kodeks ponašanja za vrijeme gledanja utakmice. Ovdje je nezamislivo da jedna nogometna utakmica ženskog kluba bude prikazana prije subotnjeg Dnevnika, dok je, primjerice, američki ženski nogomet po popularnosti odmah iza bejzbola i NBA lige.

Spor, ali vidljiv napredak

Možemo se osvrnuti i na ponudu sportskih aktivnosti u srednjim i osnovnim školama, pa i nekim fakultetima. Za dečke su ‘muški’ sportovi, a za djevojke ‘ženski’, nenasilni sportovi. Znamo o kojim je sportovima riječ.

Ipak, ohrabruje činjenica što sportašice sve više zauzimaju javni prostor i osvajaju visoka odličja. Također se može primijetiti da u posljednje vrijeme žene u sve većem broju posjećuju sportske kladionice i uživo na stadionima i u sportskim dvorana prate susrete naših klubova i reprezentacija.

Ako je normalna pojava da sportski novinar prenosi utakmice rukometašica a sude muškarci, možda i dočekamo dan kad će nogometnu, košarkašku ili rukometnu utakmicu muških klubova suditi ili komentirati žena.