Krajem svibnja i početkom lipnja 2012. godine Iskorak je putem portala gay.hr proveo istraživanje kojem je cilj bio opisati kako izgleda coming out LGB osoba u Hrvatskoj.

U istraživanju je sudjelovalo sveukupno 1169 LGB osoba, od čega 762 muškarca i 407 žena. Od ukupnog broja muških sudionika, njih 605 (79,39%) sebe identificira kao gej, a 157 (20,60%) muškaraca smatra se biseksualnim.

Od ukupnog broja žena, njih 245 (62,41%) sebe identificira kao lezbijku, a 162 (39,08%) žene smatraju se biseksualnima. Najmlađi sudionik istraživanja ima 14 godina, najstariji 70, a polovina sudionika/sudionica ovog istraživanja mlađa je od 24 ili ima 24 godine.

O homoseksualnosti/biseksualnosti počinje se razmišljati u ranoj adolescenciji

Dob u kojoj su sudionici/ce prvi puta pomislili da su gej/lezbijka/bi različita je za muškarce i žene. Pola muškaraca je do 13. ili u 13. godini pomislilo kako su gej/bi, a pola žena je do 14. ili u 14. godini pomislilo kako su lezbijka/bi.

Najveći postotak sudionika/ca je svijest o homoseksualnosti/biseksualnosti počeo razvijati nakon što ih je privukla osoba istog spola (65,5%) i/ili nakon što su se zaljubili u osobu istoga spola (35,4%).

Polovina žena iz uzorka je do 17. godine ili u 17. godini prihvatila da je homoseksualna/biseksualna, a pola muškaraca je isto učinila do 18. godine ili u 18. godini života.

Sudionicima/sudionicama su oko prihvaćanja homoseksualnosti/biseksualnosti najviše pomogli: filmovi sa LGB tematikom (54,5%), razgovor s prijateljima (40,6%), razgovor sa LGB osobama (39,5%). Visok postotak sudionika/ca odmah je prihvatio da je gej/ lezbijka/bi (34,4%).

Prije coming outa sudionicima/sudionicama su informacije o LGB tematici bile niti dostupne niti nedostupne, a najčešći izvori informacija bili su internet (75,4%), TV (51,3%), te novine i časopisi (39,1%).

Tijekom coming outa LGB osobe suočavaju se sa nizom različitih osjećaja. Muškarci iz uzorka doživjeli su više straha, bili su nesretniji i teže su prihvaćali da su gej/bi u odnosu na žene. Nadalje, homoseksualne osobe više su se bojale i bile nesretnije prilikom coming outa nego biseksualne osobe.

Prvo prijateljima, a tek onda roditeljima

Polovina žena iz uzorka prvi coming out je napravila do 17. ili u 17. godini, a polovina muškaraca je prvi coming out napravila do 19. ili u 19. godini života.

Najčešće prve osobe pred kojima su se sudionici/ce outale su prijatelji/prijateljice (63,1%), a nakon toga kolege u školi/na fakultetu/na poslu (14,6%). Sudionici/ce najrjeđe su se povjeravale stručnim osobama (1,6%) i očevima (2,2%).

Sudionici/ce provedenog istraživanja u najvećoj mjeri outani su pred prijateljima (68,9%), kolegama u školi/na fakultetu/na poslu (40,8%) i majkama (32,7%).

Od ukupnog broja sudionika/ca, njih 196 (22,05%) istovremeno je outano i pred ocem i pred majkom, a 411 (46,23%) sudionika/ca nije out ni pred majkom ni pred ocem.

Sudionicima/sudionicama istraživanja u prosjeku je najvažnije da su out pred prijateljima, pred majkom  i pred sestrama. Najmanje im je važno biti out pred kolegama iz škole/sa fakulteta/sa posla  i pred očevima.

Odnos s obitelji prije i nakon coming outa sudionici/sudionice u prosjeku procjenjuju dobrim, a utvrđeno je i kako se odnos s obitelji prije i nakon outanja nije značajno promijenio. Prosječno, neposredna reakcija majke i oca na coming out nije bila niti pozitivna niti negativna, a reakcije prijatelja bile su pozitivnije nego reakcije roditelja.

Trenutni stavovi i majki i očeva i prijatelja značajno su pozitivniji u odnosu na početne reakcije.

Razlozi outanja i kako ga olakšati

Općeniti razlozi outanja sudionika/ca istraživanja su: želja da su slobodni biti ono što uistinu jesu, da ne moraju lagati i voditi dvostruke živote, da mogu ostvariti veću bliskost s prijateljima i članovima obitelji pred kojima su se odlučili outati, da mogu bez straha pričati o svojim partnericama i partnerima i drugim aspektima života koji su vezani uz homoseksualnost/biseksualnost.

Ono što su sudionici/sudionice istraživanja smatrali da bi moglo pomoći osobama koje se još nisu outale, je to da prvo oni sami shvate tko su i što su i da se prihvate. Važno je da svaka LGB osoba shvati kako nije „kriva“ što nije heteroseksualna, kako homoseksualnost/biseksualnost nije odabir i nije bolest.

Vrlo je važno ne outati se iz ljutnje ili želje da se povrijedi druga osoba, ako radi ničega drugog, onda zbog toga da se ne bi propustile riječi podrške i odobravanja koje bi se mogle dobiti ukoliko se coming out napravi trezveno i smireno.

Važan je i pažljiv odabir ljudi pred kojima će se napraviti coming out, jer usprkos nizu pozitivnih iskustava i dalje ima vrlo neugodnih i bolnih iskustava koja proizlaze iz neznanja, netolerancije i nespremnosti. Ukoliko osoba živi s roditeljima i financijski je ovisna o njima, a pretpostavlja da bi mogli negativno reagirati, možda je bolje pričekati da se osamostali.

Neki od savjeta su i da se osobe oboružaju stručnom literaturom o LGB pitanjima kako bi je mogli dati roditeljima/braći i sestrama/prijateljima da je pročitaju i informiraju se.

Što je bilo najteže?

Prije ili tijekom coming outa mnogim sudionicima/sudionicama bilo je teško prihvatiti da su gej/lezbijka/bi, priznati to sebi i po prvi puta to izreći pred nekim drugim u iščekivanju prihvaćanja ili neprihvaćanja.

Teško im je padao strah od osude i strah od odbacivanja od strane bliskih ljudi kao i samo odbacivanje koje se dogodilo u nekim slučajevima. Nekim sudionicima/sudionicama se dogodilo da roditelji nisu prihvaćali njihovu homoseksualnost/biseksualnost već su to smatrali fazom koja će proći ili su tražili da promijene svoj izbor jer su homoseksualnost/biseksualnost smatrali nečime što se može promijeniti pukim odabirom.

Nažalost, neke osobe iz uzorka susrele su se i s verbalnim i s tjelesnim zlostavljanjem, izbacivanjem iz kuće i posljedično neimaštinom i prisilom da se odabere ili partner/partnerica ili roditelji.

Priželjkivane reakcije okoline

Od osoba pred kojima su se outali, sudionici/sudionice uglavnom su priželjkivali dva tipa reakcija. Prvi tip reakcije uključuje riječi koje odražavaju prihvaćanje i podršku i koje u sebi skrivaju ideju kako su to roditelji/braća i sestre/prijatelji/kolege već znali i odavno prihvatili.

Drugi tip priželjkivanih reakcija je da zapravo i nema reakcije i da ta informacija nikome ne bude pretjerano važna. Ukoliko je posve normalno biti homoseksualan/biseksualan, onda nije potrebno previše riječi i rasprave o tome.

Razlozi ostanka u ormaru

Razlozi zbog kojih se sudionici/sudionice uopće nisu outali ili zbog kojih se pred određenim ljudima nisu outali, prvenstveno se odnose  na strahove od odbacivanja, od promjene/pogoršanja odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama, strahove da će ih roditelji izbaciti iz obiteljskog doma, zabraniti im da se viđaju s partnerom/partnericom ili da će zahtijevati da izlaze i ostvaruju romantične/seksualne veze s osobama suprotnog spola.

Neki sudionici/sudionice nisu se outali jer ne prihvaćaju svoju seksualnost i sami se smatraju bolesnima i neprihvatljivima, a neki još uvijek nisu sigurni u svoju seksualnost i žele pričekati dok sami ne shvate tko su.

Nadalje, neke osobe nalaze se u vezama i brakovima s osobama suprotnog spola i ne znaju kako da izađu iz začaranoga kruga i kažu svima tko su zapravo i što žele.

Neki sudionici/sudionice smatraju kako je njihova seksualnost i spol osobe koju vole i s kojom ulaze u romantične/seksualne odnose njihova privatna stvar i kako nema potrebe da to itko osim njih samih i partnera/partnerica zna.

U redu je biti ono što jesi

Osoba s kojom stupamo u seksualne/romantične odnose važan je dio našega života neovisno o tome volimo li osobe istog spola, suprotnog spola ili oba spola. Kad se zaljubimo osjećaji su isti neovisno o tome koji spol preferiramo, ali ipak nekima je teže nego drugima uživati u ljubavi i uživati u seksualnosti. Ponekad je to stoga što su partner/partnerica druge vjere, ponekad je to jer su partner/partnerica žitelji države s kojom smo bili zaraćeni, a ponekad je to stoga što su partner/partnerica istog spola kao i mi.

Nažalost, živimo u heteronormativnom društvu u kojem se od rođenja pretpostavlja da ako si muškarac – onda te zasigurno privlače žene, a ako si žena – sigurno te privlače muškarci. Ukoliko nije tako, ako me kao ženu privuče žena ili ako me kao muškarca privuče muškarac, tada tu „sigurno nešto ne valja“. Sigurno se radi o „bolesti“, „odabiru“, „prkosu“, sigurno se radi o tome da smo „odabirom istospolnog partnera htjeli da ljudi oko nas pate“.

Ono što je realno je da vrlo često neoutana LGB osoba pati unutar okvira svojeg ormara i ne može potražiti pomoć dok ne izađe iz tog ormara.

Cilj ovog istraživanja bio je pokazati LGB osobama kako nisu same, kako je proces izlaska iz ormara vrlo sličan za veliki broj ljudi i normalizirati sve osjećaje i misli koji se tijekom tog procesa javljaju. Iako je ponekad coming out popraćen i neželjenim i teškim reakcijama bliskih osoba, važno je znati da je posve u redu biti ono što jesi.