Između sedam kategorija ljudi koji ne smiju darivati krv prema Pravilniku Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu su i muškarci koji su imali spolne odnose s drugim muškarcima.

Kako to objašnjavaju u svom Pravilniku, trajno se odbijaju osobe koje su zbog svog ponašanja ili aktivnosti izložene riziku dobivanja zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti krvlju, a to su, stoji na stranicama Zavoda, ovisnici o alkoholu ili drogama, muškarci koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima, žene i muškarci koji su imali spolni odnos s prostitutkama, osobe koje često mijenjaju seksualne partnere (promiskuitetne osobe), osobe koje su uzimale drogu intravenskim putem, osobe koje su liječene zbog spolno prenosivih bolesti (sifilis, gonoreja), osobe koje su HIV-pozitivne, te seksualni partneri gore navedenih osoba.

Obrazloženje takvom stanju jest potreba isključenja rizičnih skupina zbog smanjenja prenošenja zaraznih bolesti, a da li spadaju u rizičnu skupinu, davatelji odgovaraju sami u upitniku. Darivatelj ne smije zatajiti informacije koje se od njega traže jer o njegovim iskrenim odgovorima ovisi sigurnost transfuzijskog liječenja, stoji na stranicama Zavoda.

"Nije riječ o diskriminaciji jer mi ne odbijamo homoseksualce zbog njihove spolne orijentacije"

Je li riječ o diskriminaciji? Iako se od 2013. godine svi uzorci krvi darivatelja u Hrvatskoj testiraju na molekularnoj razini, odnosno značajno je smanjen tzv. window period, odnosno razdoblje u kojem se virus u organizmu ne može otkriti, još uvijek je potrebno pet dana za otkrivanje virusa. Dakle, još uvijek ne postoji nulti rizik, no on je maksimalno smanjen molekularnim testiranjem.

"Ovdje nije riječ o diskriminaciji jer mi ne odbijamo homoseksualce zbog njihove spolne orijentacije, već zbog faktora rizičnosti zaraze u toj skupini. Naime među zaraženima HIV-om, oko 60 posto otpada na homoseksualce. Mi moramo maksimalno smanjiti rizike koji su prepoznati. Nažalost ne postoji test kojim se može apsolutno isključiti svježu zarazu. Zasad se najsuvremenijim metodama testiranja, koja upotrebljavamo prema svjetskim standardima, tzv. window period smanjio na pet dana. Niti osobe koje imaju odnose s prostitutkama, te spadaju u rizičnu skupinu, ne mogu davati krv'" objasnila je ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, prim.dr.sc. Irena Jukić.

Splitski slučaj

Uzorci krvi svih transfuzija se isti dan uzimanja transportiraju u Zavod za transfuziju u Petrovoj te isti dan testiraju, pa je nalaze moguće dobiti već unutar nekoliko dana. No to je još uvijek mnogo. U siječnju ove godine u splitskoj bolnici na Zavodu za hemodijalizu, dijaliziran je 66-godišnji pacijent koji je bio HIV pozitivan, a nakon njega je na istom aparatu dijaliziran 26-godišnjak. Naime, 66-godišnji pacijent , koji je prije tjedan dana stigao na dijalizu u splitski KBC po hitnoj proceduri jer je bio životno ugrožen, zatajio je da je HIV pozitivan.

Nalaz je bio gotov sutradan, kada je na istom aparatu izvršena dijaliza 26-godišnjaku, a u opasnosti je bila i sestra na Kardiologiji, koja je HIV pozitivnom pacijentu izvadila krv bez zaštitne opreme.

Iz splitske bolnice su se tada opravdavali da nisu pogriješili, da se takve stvari događaju, te da je zbog toga jako važno da pacijenti kažu sve o svom stanju.

U transfuziji postoji već spomenuti window period, odnosno period od trenutka infekcije kod davatelja krvi, do mogućnosti utvrđivanja te infekcije. Naime, jednostavno ne postoji takav test koji će u nultom danu, danu kada se dogodila infekcija, otkriti infekciju.

Virus HIV-a nije moguće detektirati istog dana

Drugim riječima, ako krv na odjelu transfuzije neke hrvatske bolnice dođe dati osoba koja je možda zaražena HIV-om i ako na tu činjenicu ne upozori djelatnike transfuzije, oni to ne mogu znati. Odnosno, davateljeva će krv nakon uzimanja biti testirana na sve i svašta (HIV, hepatitis B i C, sifilis), ali se odmah, istog dana, neće moći utvrditi ima li on u krvi virus HIV-a ili nema.

Zato se davatelju daje upitnik koji ispunjava prije darivanja krvi s pitanjem je li u posljednje vrijeme imao rizični spolni kontakt, te uzima li drogu intravenozno. Naravno, potencijalni darivatelji krvi mogu u odgovorima i lagati.

Među 1106 osoba koje su u Hrvatskoj zaražene virusom HIV-a, 56,1 posto otpada na muškarce homoseksualce, prema podacima s kraja 2013. godine. Na ovisnike otpada 6,3 posto zaraženih, a prevalencija HIV infekcije u grupi opijatskih ovisnika, dulji niz godina je niskih vrijednosti i stabilnog trenda, manja od jedan posto

U ovih 28 godina, otkad je AIDS prvi put registriran u Hrvatskoj, od 419 oboljelih, njih 176 je umrlo. Među njima je najviše muškaraca (85,8 posto) i to u dobi od 25 do 44 godine (64,3 posto).

Bolest se većinom registrira među muškarcima koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima, ovisnicima koji intravenski ubrizgavaju opojne droge, osobama koje plaćaju ili naplaćuju seksualne usluge, osobama koje imaju veliki broj partnera i često ih mijenjaju, kao i među stalnim partnerima inficiranim HIV-om. Čak dvije osobe su infekciju dobile putem transfuzije krvi.

Riskantni i heteroseksualci koji promijene više od dva partnera unutar godine dana

U Zavodu ističu da su riskantni i heteroseksualci koji promijene više od dva partnera unutar godine dana. Ako su, bilo homoseksualci ili heteroseksualci, prije želje da daruju krv imali rizični spolni kontakt, moraju napomenuti da su imali takav odnos.

Inače, uzimanje krvi i krvnih sastojaka regulirano je zakonski i davatelji mogu biti sve zdrave osobe u dobi od 18 do 65 godina, za koje je liječnik pregledom i laboratorijskim ispitivanjem utvrdio da mogu dati krv bez opasnosti za svoje zdravlje ili za zdravlje primatelja.

Na stranicama Zavoda stoji da liječnik ovdje ima dvostruku zadaću: zaštititi zdravlje davatelja od mogućih posljedica uzimanja krvi i zaštititi bolesnika od prijenosa zaraznih bolesti, ali i drugih rizika koje transfuzija nosi sa sobom. Obveza je davatelja dati krv koja je sigurna za transfuziju, stoga je liječnik dužan informirati ga o svemu što je potrebno znati da bi transfuzija njegove krvi bila neškodljiva.

Transfuzijama se može prenijeti relativno velik broj uzročnika zaraznih bolesti, no nemoguće je provesti sva laboratorijska ispitivanja. Stoga se testiranje provodi za one za koje se zna da gotovo uvijek uzrokuju tešku bolest, koja često prelazi u kronični oblik ili je smrtna. Zajedničko je svim tim bolestima da se mogu prenijeti upotrebom nesterilnih štrcaljki i igala, seksualnim kontaktom, transfuzijama krvi, krvnih pripravaka i derivata plazme te da se češće javljaju u tzv. rizičnih skupina (homoseksualci, narkomani, promiskuitetne osobe).

S obzirom na to da niti jedan test nije apsolutno siguran, tj. negativan rezultat nije garancija da se u krvi ne nalazi uzročnik bolesti, od izuzetne je važnosti da je davatelj krvi potpuno iskren u razgovoru s liječnikom i prilikom popunjavanja upitnika. U Hrvatskoj se svaka uzeta doza krvi testira na biljege hepatitisa B, hepatitisa C, sifilisa i AIDS-a, a oko 10 posto davatelja odbija se, privremeno ili trajno.

Od početka registriranja u Hrvatskoj se HIV/AIDS zadržava na jednoj od najnižih stopa u Europi, prosječno se otkrije 65 novih slučajeva što nas svrstava u zemlje niske učestalosti HIV infekcije.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.