Činjenica da 31-godišnji Osječanin Milan Trbović ne krije identitet u medijima pokazuje samo to da bi mu ono malo što traži od sugrađanki i sugrađana koji mu mogu pomoći značilo poboljšanje kvalitete života, a samim tim i zdravstvenoga stanja, koje je, unatoč redovitoj terapiji, stalno ugroženo. Trbović je naime, zaražen HIV-om, a priču o strašnim uvjetima u kojima živi za Glas Slavonije donosi novinarka Marija Mihelić.

"Jednim pivom ili nekim kratkim pićem pokušavam zaboraviti gorku svakodnevicu", ne skriva i ne uljepšava Trbović. Ne čudi, jer riječ je o osobi zaraženoj HIV-om koja živi u državnom stančiću bez struje, bez ogrjeva, u uvjetima koji dodatno pogoršavaju njegovo krhko stanje.

Činjenica da u medijima ne krije identitet, niti bilo što vezano uz svoj život pokazuje samo jedno – ono malo što traži od sugrađana koji su mu u prilici pomoći značilo bi mu poboljšanje kvalitete života, a samim tim i zdravstvenoga stanja, koje je, unatoč tome što redovito uzima terapiju, stalno ugroženo.

"Do prošle sam godine bio beskućnik i živio sam kod autotržnice. Prije godinu i pol otkrio sam da sam HIV pozitivan i ne krijem da sam to zaradio homoseksualnim odnosom. Srećom, otkrio sam na vrijeme da sam zaražen i sada svaka tri mjeseca odlazim u Zagreb na kontrolu i po terapiju bez koje ne bih mogao živjeti", ispričao je Milan.

Kaže i kako ima majku koja živi s očuhom i njegovom polubraćom, no kako su i oni u trošnom i malom stanu, za njega nema mjesta, a pomalo i strahuju da će se i sami zaraziti.

Ne može oprati ni rublje ni okupati se

"U ovom stanju ne mogu ni rublje oprati, ne mogu se ni okupati", kaže Milan kojem je HIV samo jedna od dijagnoza. Preko Zavoda za zapošljavanje gdje je prijavljen, kaže, rijetko, gotovo nikada ne može pronaći posao, no volio bi raditi nešto u skladu sa svojim mogućnostima i obrazovanjem, s tek jednim završenim razredom Trgovačke škole.

"Nisam imao lagodan život pa nisam završio srednju školu. Imam naknadu u iznosu od 800 kuna, no kako u ovom stanu živim bespravno, nemam pravo na to da mi Grad plaća režijske troškove. Kad me posjetila inspekcija Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, odlučila je da me zbog mojeg zdravstvenog stanja neće deložirati, tako da imam bar kakav-takav krov nad glavom", kaže.

Jedinu svjetlost u mračnom stančiću daje mu svijeća, a jedna slavina nalazi se u prostoru predviđenom za kuhinju, u kojoj gotovo da nema kuhinjskog namještaja. Na upit strahuje li za svoju budućnost, odgovara potvrdno:

"Trebam živjeti u urednom prostoru i redovito održavati osobnu higijenu, a ja se perem tek vlažnim maramicama jer bih u suprotnom to morao činiti u hladnome hladnom vodom. Moj je imunološki sustav loš i ne znam koliko ću još izdržati ovako", kaže Milan.

Ponekad i prosi, ne skriva, ponekad mu ljudi dobra srca poklone nošenu odjeću ili mu omoguće da obavi osobnu higijenu. No, rijetki su trenuci kad osjeća da je nekome doista stalo.

TREBA DRVA, PEĆ, PLINSKO KUHALO...
"Ne tražim novac, ali dobro bi mi došlo nešto hrane, iako imam jedan obrok dnevno u Crvenom križu. Trebam drva da se mogu ugrijati, ali i kuhinjski namještaj. Bilo bi dobro kad bih imao kakvo kuhalo na plin i peć, jer na ovu staru koju imam ne mogu se grijati", poručio je sugrađanima Milan. Još kad bi netko, kaže, imao kakav stari agregat pa da bar za nadolazeće božićne blagdane može uživati uz svjetlost kakva i priliči Božiću. Želite li pomoći Milanu Trboviću, možete ga pronaći u Ulici Grgura Čevapovića na kućnom broju 25.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

apvili baner
Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam