"Naravno da mislim da bi homoseksualni parovi mogli imati ili usvajati djecu. No budući da i mnogi liječnici homoseksualnost još smatraju 'bolešću', nije čudo da u većine ljudi postoje predrasude i u vezi s adopcijom", smatra Jasenka Grujić Koračin, specijalistica ginekologije i porodništva.

Što savjetuje lezbijkama koje žele zanijeti, kako liječnici najčešće tumače kontradiktorne odredbe zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) i zašto je naše društvo puno predrasuda po pitanju mogućnosti istospolnih parova na posvajanja djece, otkriva Jasenka Grujić Koračin, specijalistica za ginekologiju i porodništvo u razgovoru za Queer.hr.

Neki aspekti zakona o MPO diskriminiraju i homoseksualne osobe i heteroseksualne žene

Grujić Koračin smatra kako je zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2012., "izvanredno postignuće s obzirom na okolnosti u kojima je donesen, posebno u vezi s otporom konzervativnih političkih snaga, Crkve, udruga i pojedinaca bliskih Crkvi koji je prethodio donošenju ovog zakona".

Ističe kako su pojedini njegovi aspekti diskriminatorni kako prema homoseksualnim tako i prema heteroseksualnim osobama.

"Tu mislim na one žene u braku ili izvanbračnoj zajednici koje su rođene bez maternice ili kojima je maternica odstranjena zbog bolesti pa im je jedini način da imaju biološko potomstvo zamjensko majčinstvo koje zakon ne dopušta".

Govoreći o neplodnosti kaže kako je shvaća "stanjem nemogućnosti reproduciranja koje može biti, i najčešće jest, posljedica bolesti", te napominje kako neplodnost može biti i posljedica biološke dobi ili "pak okolnosti u vezi sa spolnom orijentacijom".

Zakon omogućava različite interpretacije i različito postupanje medicinskog osoblja

Napominje kako je za svaku ženu, bez obzira na bračni status i seksualnu orijentaciju posebno važan dio zakona o MPO (čl.10, st.2) koji navodi kako na taj postupak ima pravo punoljetna, poslovno sposobna žena koja ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno ili bezizgledno te koja je s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje sposobna za roditeljsku skrb o djetetu.

"Koliko sam se informirala, kolege koji se bave postupcima potpomognute oplodnje drže se ovog članka zakona", otkriva, međutim ističe i brojne kontradikcije koje se pojavljuju u tom zakonu zbog čega su moguće različite interpretacije.

"Međutim u čl.11, st.1 Zakona se kaže: 'Brak ili izvanbračna zajednica mora postojati u trenutku unošenja spolnih stanica ili zametaka u tijelo žene'. U istom članku nadalje se navodi: 'U smislu ovog Zakona izvanbračnu zajednicu čine žena i muškarac koji ne žive u braku, u drugoj izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici te koji ispunjavaju pretpostavke za valjano sklapanje braka'.

Moram priznati da su neke postavke u navedenim člancima u biti kontradiktorne, posebno u svjetlu konzervativnih definicija obitelji, ali i članka 44 istog Zakona u vezi priziva savjesti, pa su moguće različite interpretacije zakona i različito postupanje medicinskog osoblja".

Ginekolozi i ginekologinje lezbijki ne mogu imati priziv savjesti

Što se tiče procjene plodnosti ili neplodnosti lezbijki, Grujić Koračin kaže kako se ona utvrđuje nakon ginekološkog pregleda kao i kod svake druge žene "ali imajući u vidu njen način spolnog života".

"Osim povjerenja koje žena homoseksualne spolne orijentacije mora imati prema ginekologu ili ginekologinji i ginekolog ili ginekologinja koji pomažu u takvom slučaju ne mogu biti konzervativnog svjetonazora ili imati priziv savjesti", smatra.

U svojoj praksi imala je i slučaj pacijentice lezbijke koja je željela zanijeti.

"Sjećam se jedne homoseksualne, ginekološki zdrave žene prije dosta godina koja je željela zanijeti. Složila sam se s njenim izborom da ode u inozemstvo, no kasnije mi se nije javila, nadam se da je realizirala materinstvo. To je i odgovor o tomu što savjetujem homoseksualnim ženama. Naše okruženje jest konzervativno, no još je gore od toga što je licemjerno. Muškarac koji mlati ženu (i djecu) u očima, koji put mi se čini većine ljudi, više vrijedi nego kulturna, dobra gej osoba".

Relevantna istraživanja dokazuju dobrobit istospolnih obitelji za djecu

Iako osobno podržava mogućnost da istospolni parovi usvajaju djecu, ističe kako i među njenim kolegama liječnicima ima puno onih koji su puni predrasuda prema gej osobama.

"Naravno da mislim da bi homoseksualni parovi mogli imati ili usvajati djecu. No budući da i mnogi liječnici homoseksualnost još smatraju 'bolešću', nije čudo da u većine ljudi postoje predrasude i u vezi s adopcijom", kaže i podsjeća na odredbe zakona o životnom partnerstvu istospolnih parova koje omogućavaju jednom partneru da postane skrbnikom partnerovog djeteta.

"Nakon poznatog istraživanja koje je proveo Cambridge University’s Centre for Family Research iz 2013. nitko više ne može sumnjati u pozitivnu sliku odnosa u homoseksualnoj obitelji s usvojenim djetetom kao i u dobrobit usvojenoga djeteta, što je posebno važno", završno poručuje Jasenka Grujić Koračin, specijalistica za ginekologiju i porodništvo u razgovoru za Queer.hr.