Lucrezia Borgia cijelog je života živjela prema željama svog oca, pape Aleksandra VI., i služila mu kao oruđe za postizanje zacrtanih ciljeva, što je od nje učinilo hladnu i proračunatu ženu. S druge strane, ona je jedina žena koja je neko vrijeme neformalno bila na čelu - Katoličke crkve.

Lucrezia Borgia je rođena 1480. godine kao kći kardinala Rodriga Borgije i njegove ljubavnice Vannozze de Cattanei. Njezin ju je ambiciozni otac oduvijek koristio za ostvarivanje svojih političkih ciljeva pa je tako do 11. godine već bila dvaput zaručena.

Kad je Rodrigo postao papa Aleksandar VI., isposlovao je njeno vjenčanje s Giovannijem Sforzom, pripadnikom jedne od najutjecajnijih milanskih obitelji. Nakon nekoliko godina Borgije više nisu trebale Sforzu jer je zbog novih političkih kretanja utjecaj njegove obitelji opao. Stoga je Papa naručio Giovannijevo ubojstvo, no Lucrezia ga je upozorila pa je na vrijeme pobjegao iz Rima. Nije to učinila iz ljubavi – željela se riješiti dosadnog muža, ali bez prolijevanja krvi. Sada je trebalo natjerati Giovannija da pristane na razvod. No, on je to odbio, optuživši Lucreziju da je u incestuoznoj vezi sa svojim ocem i s bratom Cesareom. Aleksandar VI. posegnuo je za jedinim mogućim rješenjem – poništenjem braka zbog navodne Giovannijeve impotentnosti. Uz to, ponudio je zetu da mu u zamjenu za pristanak na poništenje ostavi sav miraz koji je dobio oženivši se njegovom kćerkom. Obitelj Sforza je znala da je Papina moć prevelika da bi mu se suprotstavili pa je Giovanni morao potpisati dokument kojim priznaje da je impotentan.

Sforza je bio muž broj jedan, a u svjetlu događaja koji su uslijedili može se reći da je bio sretan što je iz braka izvukao živu glavu.

Tijekom tih prepucavanja o razvodu i poništenju braka Lucrezia je boravila u jednom malom samostanu, a s ocem je kontaktirala pismima koje joj je donosio mladi svećenik Perotto. S njim je navodno počela vezu i zatrudnjela. Šest mjeseci kasnije, na vatikanskom je sudu svjedočila da je djevica, unatoč već vidljivoj trudnoći. Naravno, zahvaljujući utjecaju svog oca proglašena je «virgo intacta», nevinom.

Dijete je rođeno u tajnosti i proglašeno «djetetom Rima», kako su se tada nazivala nezakonita djeca. Dječak je dobio ime Giovanni. Nakon tri godine Papa ga je prvo odlučio proglasiti sinom Cesarea i nepoznate žene, a malo potom i svojim vlastitim djetetom, iako je tada imao već 67 godina. Cijela ta zavrzlama oko dječaka sugerira i mogućnost da je u riječima Giovanija Sforze možda bilo istine, da je mališan doista Aleksandrovo ili Cesareovo dijete. Povjesničar Potigliotti smatra da je sama Lucrezia inzistirala na takvom rješavanju statusa njezina sina, jer ni sama nije bila sigurna čije je on dijete - njena oca ili brata. Priča o incestu počela je zapravo optužbama Giovannija Sforze, a o njenoj istinitosti i danas postoje dvojbe.

Lucrezia se uskoro udala za 17-godišnjeg Alfonsa Aragonskog, pripadnika stare napuljske obitelji, a taj je brak Papi trebao pomoći da se riješi neprijatelja u Napulju. Tada je imala samo 19 godina. Nakon rođenja njihovog prvog djeteta, Rodriga, Papa ih je pozvao u Rim. Nedugo zatim, Alfonso je na Trgu sv. Petra napadnut i teško ranjen. Dok se oporavljao posjetio ga je Cesareov pobočnik i zadavio. Bilješku o tome ostavio je ceremonijal-majstor obitelji Borgia Johannes Burchard: «Budući da je don Alfonso odbio umrijeti od rana, bio je zadavljen u svojem krevetu».

Sljedeći je muž, prema Aleksandrovom planu, trebao biti iz kraljevske obitelji. Savršenim se izborom činio 24-godišnji Alfonso d'Este, princ od Ferrare, udovac bez djece. No, prije tog vjenčanja desio se još jedan skandal, koji je potresao Rim i Vatikan više no svi dotadašnji – Aleksandar je morao na neko vrijeme otići iz Rima, a zamijenila ga je Lucrezia. Tako je na čelu Katoličke crkve neformalno neko vrijeme bila žena.

Nakon udaje za Alfonsa od Ferrare uslijedilo je 15-ak relativno mirnih godina. Rodila mu je četvero djece, a jedine trzavice tijekom njihovog braka bile su kad je dovela nezakonitog sina Giovannija i predstavila ga kao svog polubrata, te kad se uplela u aferu s pjesnikom Pietrom Bembom.

Nakon smrti svog oca te nekoliko godina potom i brata, živjela je relativno mirno, sasvim suprotno od dotadašnjeg raskalašenog života u Rimu. Umrla je 1519. godine zbog komplikacija nakon poroda svog petog djeteta, u dobi od 39 godina. Te mirne posljednje godine života ipak nisu mogle izbrisati njeno sudjelovanje u zločinačkoj karijeri oca i brata. «Ubojiti» šarm Lucrezije Borgije stajao je glave niz muškaraca koji su stajali na putu njenoj obitelji, a nju učinio jednom od najzloglasnijih žena u povijesti.

This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.