Unatoč tome što u svijetu postoji velik broj obitelji u kojima su roditelji istoga spola, debate o posvajanju u istospolnim zajednicama još uvijek posrću na pogrešnom argumentu da djeca iz gej obitelji kad odrastu mogu također postati takva. Napokon je, stoga, snimljen dokumentarni film koji glas daje upravo onima koji najbolje mogu posvjedočiti da su LGBT obitelji jednake kao i heteroseksualne – djeci.

"Gayby Baby", koji je zaradio nominaciju za nagradu AACTA, prati priče četvero djece istospolnih partnera, Gusa, Ebony, Matta i Grahama. Njegova redateljica Australka Maya Newell i sama je gayby – dijete je dvije majke.

Ono što ju je potaklo da snimi ovaj film bile su političke debate o tome trebaju li LGBT osobe imati djecu i šteti li djeci odrastanje u LGBT obiteljima. Newell je, kaže, shvatila da ona sama ima što reći o tome i da bi se glas onih poput nje, koji su odrasli u istospolnim obiteljima, trebao čuti. Mlada Australka misli da bi gaybies mogli ponuditi zanimljivu perspektivu jer spajaju različite queer i heteroseksualne svjetove, ovisno o vlastitoj seksualnosti.

Prva generacija iz osamdesetih

Ljudi koje film prati imaju 20 do 30 godina i prva su generacija djece koja je otvoreno govorila o tome da imaju roditelje istog spola. No, na njega su se osvrnuli i drugi pripadnici te generacije.

Sadie Epstein-Fine, tako, smatra da su djeca LGBT roditelja iz 80-ih bila normalizirajuća generacija, ona koja je prva progovorila o tome da imaju roditelje istog spola, umjesto da se pretvaraju da ih odgajaju majka i njezina prijateljica ili teta. Uz to, Epstein-Fine tvrdi da je posljednjih desetak godina obilježeno gayby boomom, zbog čega se djeca iz istospolnih obitelji više ne osjećaju tako izolirano u društvu vršnjaka.

Upravo iz tog razloga Newell u svojem filmu progovara o uobičajenim izazovima s kojima se svaka, a tako i LGBT, obitelj mora susresti – od pomaganja pri čitanju djetetu koje sporije uči do nastojanja da se dijete upiše u dobru srednju školu. U slučaju jednog od aktera filma, Gusa, problem je bio sport – njegove dvije majke mučile su se da se pomire s njegovim ulaskom u svijet WWE hrvanja koji je izrazito mizogin.

Činjenica da se djeca iz istospolnih obitelji suočavaju s diskriminacijom ne može biti osnova da se tim obiteljima zabrani bivanje roditeljima. Naprotiv, prava meta borbe treba biti sama homofobija

Newell upozorava da se uobičajene karakteristike heteroseksualnih obitelji, kao što su frustracije, razočaranja, vikanje, osjećaj izdanosti, u istospolnim obiteljima pripisuju seksualnosti roditelja, što je potpuno nepovezano. Upravo su takve nesavršenosti, za autoricu, ono što čini normalnu obitelj.

No, spomenuta Sadie Epstein-Fine vjeruje da je njezina generacija upravo zbog toga bila pod povećalom – njihovo je odrastanje trebalo poslužiti kao lakmus papir za procjenu o tome utječe li seksualnost roditelja na njihovu djecu.

Uvjeravanje u "normalnost"

Dugo su, tako, LGBT obitelji trebale uvjeravati javnost da su potpuno jednake kao i heteroseksualne obitelji, da ih muče jednake brige i da rade jednake stvari kao i bilo koja druga obitelj, a to je nastojanje ostavilo traga i na djeci. Epstein-Fine, tako, tvrdi da je osjećala kako mora biti savršena i kako je sama sebi postavljala golema očekivanja kako bi bila dijete kakvo bi svatko poželio.

Iz tog je razloga teže prihvatila vlastitu homoseksualnost. Bojeći se da bi njezina seksualnost mogla poslužiti kao primjer onima koji tvrde da LGBT osobe odgajaju LGBT djecu, dugo je bježala od nje i bila pravi stereotip – heteroseksualna, ženstvena odlikašica.

Makeda Zook, još jedna gayby iz prve generacije, navodi kako ju je, kao veoma osjetljivo dijete, za vrijeme odrastanja u veoma WASP srednjoj školi boljelo čuti grube komentare o LGBT osobama. Zbog toga je često prikrivala činjenicu da ima dvije majke referirajući se na njih kao na "roditelje" – otvoreno je o svojoj obitelji počela govoriti s 15 godina.

Epstein-Fine tvrdi da je posljednjih desetak godina obilježeno gayby boomom, zbog čega se djeca iz istospolnih obitelji više ne osjećaju tako izolirano u društvu vršnjaka

Ipak, Zook ističe kako je njezino djetinjstvo bilo zaista dobro unatoč tome što se zbog homofobije ponekad pitala zašto ne može živjeti u normalnoj obitelji. Zook dolazi do biti još jednog pogrešnog argumenta – činjenica da se djeca iz istospolnih obitelji suočavaju s diskriminacijom ne može biti osnova da se tim obiteljima zabrani bivanje roditeljima. Naprotiv, prava meta borbe treba biti sama homofobija, bez koje bi i LGBT obitelji bile jednako neimpresivna pojava kao i prosječna heteroseksualna obitelj.

I Epstein-Fine i Zook ističu kako je "Gayby Baby" jedinstven jer daje glas djeci i zato što ga je snimila osoba koja je također dijete istospolnih roditelja. Redateljici je, pak, najdraži dio iskustva snimanja filma bio upoznavanje s drugim gaybies i ovaj film vidi kao pokušaj definiranja identiteta te sve veće internacionalne zajednice.