Dr. sc. Nicole Butterfield, istraživačica koja je boravila na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u okviru programa NEWFELPRO – Marie Curie (Novog međunarodnog programa stipendiranja i mobilnosti za iskusne istraživače), objavila je zanimljivo istraživanje pod naslovom "Imagined Rural/Regional Spaces: Non-Normative Sexualities in Small Towns and Rural Communities in Croatia".

Cilj tog istraživanja bio je kritički ispitati kako složenost procesa "izlaska iz ormara" u malim gradovima i seoskim područjima u Hrvatskoj potkopava zamišljenu hijerarhijsku razliku između ruralnih i urbanih prostora.

Priče LGBQ osoba koji žive u tim prostorima mijenjanju svoje zajednice koje su percipirane kao homogeno neprijateljske i prijeteće. Međutim, neki sudionici/e istraživanja uočili su druge prostore kao "prijateljske za homoseksualnu populaciju" ili "duboko homofobične".

Budući da je i međunarodno Hrvatska percipirana kao dio šireg "homofobičnog područja", konstrukcija razlike između "sela" i "grada" je reproducirana u diskursima koji smatraju zapadne zemlje i "razvijene" regije unutar Hrvatske kao "otvorenije i liberalnije" za razliku od "homofobičnih i zaostalih" prostora. U rezultatima istraživanja ove razlike između država, regija i ruralnih/urbanih prostora međusobno si proturječe i potkopavaju se vlastitim neusklađenim iskustvima ispitanika.

U Istri se osjećaju sigurnije nego u Slavoniji ili Dalmaciji

Luka (imena ispitanika/ca u istraživanju su izmijenjena ukoliko su to osobe tražile), gej muškarac u tridesetima, tako govori o svom iskustvu u kojem je autan na Facebooku dok je boravio u SAD-u. Nakon autanja bilo ga je strah vratiti se nazad u mali grad u Gorskom kotaru gdje je živio.

No nedugo nakon što se vratio u Hrvatsku, započeo je vezu s gej muškarcem iz SAD-a kojeg je upoznao online, i koji je kasnije doselio u Hrvatsku te živio s Lukom i njegovom obitelji. Luka u istraživanju govori kako on i njegov tadašnji dečko u tome malom mjestu nisu nikad imali problema:

"Ljudi su znali sjesti s nama na piće, izašli bi na večeru, družili bi se s prijateljima koje sam znao prije nego što sam autan...". Luka danas živi u Dalmaciji, u gradiću za koji smatra da je ipak malo drugačiji.

Neki od sudionika/ca istraživanja promijenili su percepciju svojih članova obitelji i kolega o temi nenormativne seksualnosti jednostavnim činom "izlaska iz ormara". Drugi se pak žele više uključiti u rad svojih zajednica, poput Maje koja želi pokrenuti društveni centar, ili Ines koja je nadahnula svoje konzervativne roditelje da glasaju protiv na referendumu o braku

Drugi sudionik istraživanja, Ante, govori o svom iskustvu gdje ga je autao susjed iz rodnog mjesta, koji ga je vidio kako se ljubi s muškarcem u drugoj zemlji. Po povratku u Dalmaciju, mlađi članovi zajednice znali su ga javno vrijeđati, no to ga je sve osnažilo da se bori protiv homofobije. Postalo mu je jasno da većina ljudi u njegovom mjestu nije nikad upoznala gej osobu, no njegova su mu braća pružila punu podršku.

Ispitanici iz Istre rekli su da se osjećaju sigurnije nego da žive u Slavoniji ili Dalmaciji, ali neki od njih još uvijek nisu aut svojim roditeljima zbog straha od reakcije i bliže obitelji i ostalih ljudi koji bi mogli saznati.

Također, kad je jedna od ispitanica iz Istre upitana zna li za slučaj nekoga tko je doživio nasilje zbog svoje orijentacije u Dalmaciji, odgovor je bio negativan, s pretpostavkom da su svi u Dalmaciji "u ormaru" i da se puno njih preseli u Zagreb ili negdje drugdje.

Ruralna se područja percipiraju kao "zaostala i homofobna" ali...

Većina ispitanih smatra kako su ruralna područja "zaostala i homofobna", no većina ih je autana svojoj obitelji i nitko nije doživio negativna iskustva zbog toga. Neke od ispitanih osoba živjele su u europskim gradovima većim od Zagreba te su izjavile kako su se u tim gradovima osjećaje sigurnije i slobodnije nego u Zagrebu ili Hrvatskoj.

Slika ruralnih prostora koji simbolično zatvaraju LGBTQ osobe u "duboke ormare" drugačija je od priča sudionika/ca istraživanja koji su razgovarali o svojim seksualnim identitetima s članovima obitelji, prijateljima ili preko interneta.

Osobe uključene u istraživanje žive u svojim sredinama na način koji im odgovara, autajući se ljudima kojima vjeruju i koje poznaju cijeli život, a ne otkrivaju svoj identitet kada osjećaju da bi im takvo sučeljavanje bilo nepotrebno i oslanjaju se na druge aspekte pripadanja zajednici kada su prisiljeni ili se odluče suprotstaviti homofobičnim reakcijama.

Ante govori o svom iskustvu gdje ga je autao susjed iz rodnog mjesta. Po povratku u Dalmaciju, mlađi članovi zajednice znali su ga javno vrijeđati, no to ga je sve osnažilo da se bori protiv homofobije

Neki od sudionika/ca istraživanja promijenili su percepciju svojih članova obitelji i kolega o temi nenormativne seksualnosti jednostavnim činom "izlaska iz ormara". Drugi se pak žele više uključiti u rad svojih zajednica, poput Maje koja želi pokrenuti društveni centar, ili Ines koja je nadahnula svoje konzervativne roditelje da glasaju protiv na referendumu o braku, a drugi su već pokrenuli aktivističke inicijative u svojim (malim) sredinama.

Istraživanje postavlja mnoga zanimljiva pitanja koja možemo postaviti i sami sebi. Kako doživljavamo grad ili mjesto u kojem živimo, i koja mjesta smatramo "naprednijima" ili "nazadnijima"? Smatramo li automatski heteroseksualne osobe u ruralnim sredinama "nazadnima" ili "zaostalima"? Ako živimo u velikom gradu, jesmo li outani svima oko nas i ako nismo, zašto nismo?

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam