Dr. sc. Nicole Butterfield, istraživačica koja je boravila na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u okviru programa NEWFELPRO – Marie Curie (Novog međunarodnog programa stipendiranja i mobilnosti za iskusne istraživače), objavila je zanimljivo istraživanje pod naslovom "Imagined Rural/Regional Spaces: Non-Normative Sexualities in Small Towns and Rural Communities in Croatia".

Cilj tog istraživanja bio je kritički ispitati kako složenost procesa "izlaska iz ormara" u malim gradovima i seoskim područjima u Hrvatskoj potkopava zamišljenu hijerarhijsku razliku između ruralnih i urbanih prostora.

Priče LGBQ osoba koji žive u tim prostorima mijenjanju svoje zajednice koje su percipirane kao homogeno neprijateljske i prijeteće. Međutim, neki sudionici/e istraživanja uočili su druge prostore kao "prijateljske za homoseksualnu populaciju" ili "duboko homofobične".

Budući da je i međunarodno Hrvatska percipirana kao dio šireg "homofobičnog područja", konstrukcija razlike između "sela" i "grada" je reproducirana u diskursima koji smatraju zapadne zemlje i "razvijene" regije unutar Hrvatske kao "otvorenije i liberalnije" za razliku od "homofobičnih i zaostalih" prostora. U rezultatima istraživanja ove razlike između država, regija i ruralnih/urbanih prostora međusobno si proturječe i potkopavaju se vlastitim neusklađenim iskustvima ispitanika.

U Istri se osjećaju sigurnije nego u Slavoniji ili Dalmaciji

Luka (imena ispitanika/ca u istraživanju su izmijenjena ukoliko su to osobe tražile), gej muškarac u tridesetima, tako govori o svom iskustvu u kojem je autan na Facebooku dok je boravio u SAD-u. Nakon autanja bilo ga je strah vratiti se nazad u mali grad u Gorskom kotaru gdje je živio.

No nedugo nakon što se vratio u Hrvatsku, započeo je vezu s gej muškarcem iz SAD-a kojeg je upoznao online, i koji je kasnije doselio u Hrvatsku te živio s Lukom i njegovom obitelji. Luka u istraživanju govori kako on i njegov tadašnji dečko u tome malom mjestu nisu nikad imali problema:

"Ljudi su znali sjesti s nama na piće, izašli bi na večeru, družili bi se s prijateljima koje sam znao prije nego što sam autan...". Luka danas živi u Dalmaciji, u gradiću za koji smatra da je ipak malo drugačiji.

Neki od sudionika/ca istraživanja promijenili su percepciju svojih članova obitelji i kolega o temi nenormativne seksualnosti jednostavnim činom "izlaska iz ormara". Drugi se pak žele više uključiti u rad svojih zajednica, poput Maje koja želi pokrenuti društveni centar, ili Ines koja je nadahnula svoje konzervativne roditelje da glasaju protiv na referendumu o braku

Drugi sudionik istraživanja, Ante, govori o svom iskustvu gdje ga je autao susjed iz rodnog mjesta, koji ga je vidio kako se ljubi s muškarcem u drugoj zemlji. Po povratku u Dalmaciju, mlađi članovi zajednice znali su ga javno vrijeđati, no to ga je sve osnažilo da se bori protiv homofobije. Postalo mu je jasno da većina ljudi u njegovom mjestu nije nikad upoznala gej osobu, no njegova su mu braća pružila punu podršku.

Ispitanici iz Istre rekli su da se osjećaju sigurnije nego da žive u Slavoniji ili Dalmaciji, ali neki od njih još uvijek nisu aut svojim roditeljima zbog straha od reakcije i bliže obitelji i ostalih ljudi koji bi mogli saznati.

Također, kad je jedna od ispitanica iz Istre upitana zna li za slučaj nekoga tko je doživio nasilje zbog svoje orijentacije u Dalmaciji, odgovor je bio negativan, s pretpostavkom da su svi u Dalmaciji "u ormaru" i da se puno njih preseli u Zagreb ili negdje drugdje.

Ruralna se područja percipiraju kao "zaostala i homofobna" ali...

Većina ispitanih smatra kako su ruralna područja "zaostala i homofobna", no većina ih je autana svojoj obitelji i nitko nije doživio negativna iskustva zbog toga. Neke od ispitanih osoba živjele su u europskim gradovima većim od Zagreba te su izjavile kako su se u tim gradovima osjećaje sigurnije i slobodnije nego u Zagrebu ili Hrvatskoj.

Slika ruralnih prostora koji simbolično zatvaraju LGBTQ osobe u "duboke ormare" drugačija je od priča sudionika/ca istraživanja koji su razgovarali o svojim seksualnim identitetima s članovima obitelji, prijateljima ili preko interneta.

Osobe uključene u istraživanje žive u svojim sredinama na način koji im odgovara, autajući se ljudima kojima vjeruju i koje poznaju cijeli život, a ne otkrivaju svoj identitet kada osjećaju da bi im takvo sučeljavanje bilo nepotrebno i oslanjaju se na druge aspekte pripadanja zajednici kada su prisiljeni ili se odluče suprotstaviti homofobičnim reakcijama.

Ante govori o svom iskustvu gdje ga je autao susjed iz rodnog mjesta. Po povratku u Dalmaciju, mlađi članovi zajednice znali su ga javno vrijeđati, no to ga je sve osnažilo da se bori protiv homofobije

Neki od sudionika/ca istraživanja promijenili su percepciju svojih članova obitelji i kolega o temi nenormativne seksualnosti jednostavnim činom "izlaska iz ormara". Drugi se pak žele više uključiti u rad svojih zajednica, poput Maje koja želi pokrenuti društveni centar, ili Ines koja je nadahnula svoje konzervativne roditelje da glasaju protiv na referendumu o braku, a drugi su već pokrenuli aktivističke inicijative u svojim (malim) sredinama.

Istraživanje postavlja mnoga zanimljiva pitanja koja možemo postaviti i sami sebi. Kako doživljavamo grad ili mjesto u kojem živimo, i koja mjesta smatramo "naprednijima" ili "nazadnijima"? Smatramo li automatski heteroseksualne osobe u ruralnim sredinama "nazadnima" ili "zaostalima"? Ako živimo u velikom gradu, jesmo li outani svima oko nas i ako nismo, zašto nismo?

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.