Konačno je stigao! Otužno je bilo gledati svjetsku kartu kako se crveni na sve strane, ukazujući na žarište najmondenije virusne zaraze, zaobilazeći jedinu nam državicu. Netko bi se domislio jeftine dosjetke, siguran sam da je već bilo takvih, u kojoj čak ni virusne zaraze ne žele preko Bregane. Kako toaletoidi, da posudim Jergovićev izraz, javljaju: virus je među nama! Dodao bih, bilo je i vrijeme!

Kolektivna pažnja brzo se s inauguracijske verzije himne u izvedbi Josipe Lisac preselila na spaljivanje krnje u Imotskom. A o spaljivanju se bez prestanka priča, evo, već punih nekoliko dana! Uskoro će pjesnikinja tražiti auto i ključ od stana. Taman kad bi netko malodušniji možda i pomislio da se doista više nema o čemu pisati i raspravljati, ukazao se virus ex machina. Sad možemo očekivati da će svi, po komandi, naredna dva mjeseca derati samo o tome, kao da ništa drugo na svijetu ne postoji.

I, doista, nije li primjereno da baš usred širenja virusa najuočljivije postane ponašanje koje se među ljudima širi poput – virusne epidemije? Puni zamah histerije tek slijedi. Nije, doduše, riječ o virusnoj već o histeriji malo drugačijeg soja. Za razliku od virusa, koji se redovito mijenja kako bi lakše ubijao, ovdje je riječ o zarazi koja upravo svojom nepromjenjivošću i istošću efikasno ubija. U pojam.

Zaraza se širi, neovisno o temi

Jednako zahvaća staro i mlado, obrazovano i neobrazovano, glupo i pametno, pismeno i nepismeno. Neovisno o temi, zaraza se sveudilj jednako širi. Kolektivna tema buknut će na svih šest mainstream portala. U isto vrijeme, prenosit će iste vijesti, iste izjave i iste fotografije. Kolektivno će se javiti i svih onih dvanaest i pol komentatora s istih portala, užasavajući se pomisli da neki događaj prođe bez njihovog komentara.

Da se događaj, jednostavno, događa. Na komentatoru je da komentira, zar ne? Čak i ako se slaže s ostalim, već napisanim komentarima. Komentar koji bi sadržavao samo jednu jedinu rečenicu I ja se slažem! bio bi pravo osvježenje u medijskom prostoru! I mnogo efikasniji način od stranica ispunjenih tekstom kako bi se o istoj temi reklo nešto potpuno – isto.

Iz internetske tvornice galame odavno je nestala materija, a zamijenila ju je – histerija

Svrstavat će se isti, svojim već odavno poznatim i predvidljivim stavovima, na uvijek istu stranu. I isti na – različitu. Iste misli, rečenice, točke, zarezi i početna velika slova. Za svaku novu temu piše se uvijek isti tekst. Ili se, izglednije je, za uvijek isti tekst piše nova tema.

Pristup koji je u svijetu interneta smislen otprilike koliko i postojanje nogometnih komentatora na televiziji. Onih ekstatičnih glasova što verbaliziraju akciju na terenu, uporno ponavljajući što se već dogodilo i što su svi drugi ionako vidjeli. Besmisleno, osim ako komentar ne ukazuje na ono što prosječni gledatelj ne može vidjeti ili znati.

Fotografirati, podijeliti, komentirati!

A prosječni gledatelj je, u ovom slučaju, prosječan čitatelj. Onaj koji je u stanju, kao opčinjen, beskonačno mnogo puta čitati istu vijest, svaki put kao da je prvi. Takav čitatelj nije samo promatrač! O, ne, njegova uloga nije u tišini opsesivno-kompulzivno gutati uvijek isti sadržaj. Njegova uloga je opsesivno-kompulzivno, uvijek iznova, stvarati isti sadržaj!

Beskonačno čitanje vijesti služi kako bi se, sa svim onima koji su je već pročitali beskonačno mnogo puta, podijelila. I komentirala! Uvijek s istim žarom, istim osjećajem ažurnosti komentiranja već komentiranog. Što, nije bitno. Danas himna, sutra krnjo. Proljeće je iza ugla, a s njim i proljetni umor. Komentirati, podijeliti! Zatim ljeto, a s njim i godišnji odmori. Fotografirati, podijeliti, komentirati!

Nije li primjereno da baš usred širenja virusa najuočljivije postane ponašanje koje se među ljudima širi poput – virusne epidemije?

Kad je već ljeto, sigurno će i pokoji turist tradicionalno zaginuti na pučini ili planini. Imati mišljenje o tome građanska je dužnost, a mišljenje ne postoji ako drugi za njega ne znaju! U međuvremenu možda padnu i kakvi parlamentarni izbori. Obavezno, i svako lupetanje političara treba komentirati! Pa tu je Trump, tu je Brexit, tu su predsjednički izbori u SAD-u, toliko toga za komentirati i doprinijeti vlastitim slovima, a toliko malo vremena!

A tek prometne gužve u gradu koje uvijek iznenade oko osam sati ujutro i prokletu jesen koja neočekivano dolazi redovito nakon ljeta? Tko će koje dane spojiti, kad se pomiče sat i pomiče li se unaprijed ili unatrag, uvijek interesantnim temama može se kratiti vrijeme do Božića. Srećom da svake godine božićno razdoblje počinje sve ranije, što omogućava da se sve ranije komentira kako božićno razdoblje počinje sve ranije.

Uhljebi, udbaši, sramota, katolibani, jugozomboidi, kamenjar, kockastoglavi, orjunaši, ustašoidi...

Obavezno s drugima podijeliti svoje konzumerističke i antikonzumerističke tendencije. I tako iz dana u dan, iz godine u godine. Rvacka, dno dna, pametnome dosta, gore ne može, uhljebi, udbaši, sramota, katolibani, jugozomboidi, kamenjar, kockastoglavi, orjunaši, ustašoidi, klerofašisti, fuj, odvratno, sramota, zatucan, pederi, užas, strava, strašno, katastrofa, kultura smrti, ognjištarci, mater, jebanje, debeli, smrad, granica, kome ovdje ne odgovara, Srbija, smeće, govno, četnikuša, rođo, pajdo, kozojeb, elokventno i maštovito izražavat će se neslaganje.

Za razliku od odobravanja, koje će popratiti riječima poput Rvacka, dno dna, pametnome dosta, gore ne može, uhljebi, udbaši, sramota, katolibani, jugozomboidi, kamenjar, kockastoglavi, orjunaši, ustašoidi, klerofašisti, fuj, odvratno, sramota, zatucan, pederi, užas, strava, strašno, katastrofa, kultura smrti, ognjištarci, mater, jebanje, debeli, smrad, granica, kome ovdje ne odgovara, Srbija, smeće, govno, četnikuša, rođo, pajdo, kozojeb.

Taman kad bi netko malodušniji možda i pomislio da se doista više nema o čemu pisati i raspravljati, ukazao se virus ex machina

Situacija u kojoj svi redom komentiraju iste stvari, na isti način, ponavljajući potpuno iste fraze i stavove, vjerojatno bi, da je negdje u nevirtualnoj stvarnosti, promatrača nagnali na zaključak da je riječ o uznapredovaloj fazi kolektivne retardacije.

Ovako se to zove novinarstvo i stvaranje sadržaja na društvenim mrežama. Svaku sumnju da je doista riječ o kolektivnoj retardaciji otklonit će aktualna virusna zaraza, dajući neiscrpan izvor za stvaranje sadržaja. O kakvom je sadržaju riječ, možda najbolje prikazuje Frank Kunert na fotografiji koja je postala slavna kad je netko na nju nalijepio Franka Zappu.

kunert_zappa

Iz internetske tvornice galame odavno je nestala materija, a zamijenila ju je – histerija. Histerija je, čini se, ovaj put doista opravdana. Iz pouzdanog izvora dobili smo informaciju da je zaraza odavno poprimila epske i epidemijske razmjere. Bojim se i pomisliti kakva će histerija nastati kad se sazna da jedina zaštita od zaraze nisu maske za lice nego – čepići za uši.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

apvili baner
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.