Čitam i zamišljam sebe kao Bena, kako se kao sedamnaestogodišnjak zaljubljujem u dečka iz škole i provodim večeri kod njega. Gledamo filmove isprepletenih nogu, spoonamo se, ljubakamo, i naposljetku, seksamo.

Povremeno mi na TikToku iskoči video nekog gej muškarca koji tugaljivo priča o uskraćenom dijelu svog tinejdžerskog doba – gej ljubavi. Odrastao je u vremenu kad se se nije imao s čime poistovjetiti, jer ništa i nitko u javnom prostoru nije predstavljao njegov seksualni identitet, barem ne u pozitivnom smislu.

Moje je generacije, rođen kasnih 80-ih ili ranih 90-ih, odgojen u tom prijelaznom razdoblju gdje je u početku mogao tek na prste jedne ruke nabrojati javno deklarirane homoseksualce, a kojih je u internetskoj revoluciji upoznao, usudim se reći, na tisuće.

Bio sam ljut na homofobno društvo

Podsjetilo me to kako sam u dobi od 23 godine pročitao knjigu "Something like summer" (neslužbeni prijevod: "Nešto poput ljeta") autora Jaya Bella, a tijekom čijeg sam čitanja imao isti osjećaj. Ljutio sam se na samog sebe što si kao tinejdžer nisam dopustio romantične osjećaje. I to zato što sam se ljutio na homofobno društvo zbog kojeg sam se bojao ikome priznati koji mi se dečko sviđa.

Ljutnja je dolazila i iz svakodnevnog gledanja hetero parova koji su bezbrižno otkrivali svoju seksualnost, izlazili vikendima na dejtove te ih prepričavali prijateljima na prvim školskim satima novog tjedna, dok meni to nije bilo "dopušteno".

U tim istim TikTok videima može se čuti da je biti lišen uobičajenog tinejdžerskog romantičnog iskustva direktan razlog zašto se gej dečki vrlo brzo okrenu površnim seksualnim odnosima sa starijim muškarcima.

Bili smo (i ostali) osuđeni na isprazna internetska upoznavanja koja bi, ako bi se prenijela u stvarni svijet, zahtijevala određenu dozu planiranja idealne mračne lokacije i laganja da ideš posjetiti prijatelja, sve u svrhu zadovoljavanja potreba koje nisi mogao vidjeti na televiziji i nisi ih mogao vizualizirati čitajući knjige jer ih nije bilo, već si ili maštao ili hakerski gledao pornjavu.

Tajna veza s "heteroseksualnim" dečkom iz škole

Srednja škola bila je već nekoliko godina iza mene. Više nisam bio sporedni lik u ljubavnim pričama jer se globalna situacija promijenila nabolje pa sam se i mogao upustiti u klasične romantične odnose, no oduvijek sam osjećao prazninu zbog svega što sam u školskim danima propustio. A onda je tu prazninu popunila knjiga "Something like summer" čije sam stranice neumorno listao na mobitelu, u javnom prijevozu do faksa i nazad, a potom i prije spavanja.

Protagonist je Benjamin (Ben) i ovo je njegova priča. Ben je jedini autani gej u američkoj školi tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, i roditeljima i društvu. Ben je nalik mladiću kakvog sam opisao na početku teksta, ali ipak se, svjesno, upušta u vezu sa školskim kolegom Timom.


Isječak iz stripovske verzije romana

Tim je klasični popularni tip – preplanuli, atletski građeni sportaš tamne kose i srebrnih očiju, sa skrivenim slikarskim talentom. Zbog društvenog statusa i odnosa društva prema homoseksualnosti, Tim je svoju homoseksualnost potisnuo pa za javnost ima djevojku, a kradimice se viđa s preko ušiju zaljubljenim Benom s kojim otkriva, stvara i upražnjava ljubav. Nestvarno!

Ben čini sve kako bi Tim napokon priznao da je gej, a na putu nailaze na, kako to već biva u gej svijetu, obiteljske i društvene prepreke te Timovu nespremnost da napokon iziđe iz ormara zbog koje čak (spoiler alert!) prebije Bena.

"Ljeto" bi trebalo uvrstiti u popis lektire

Knjiga "Something like summer" prati Bena kroz tri razdoblja života – školsko, studentsko i odraslo. Svaki od njih donosi mu sretne i tužne trenutke, ali je naglasak uvijek na gej ljubavi, izlasku iz ormara i sazrijevanju.

Ono čime je autor Jay Bell dodatno začinio meni najljepšu tinejdžersku priču jest to što je napisao i "Something like winter" iz Timove perspektive, tako da se više nisam mogao neopravdano ljutiti na njega zato što je bio ormaruša. Potom je Bell nastavio dodavati detalje u glavnu priču s još sedam nastavaka.

Uzbuđen, i s potpuno novim osjećajem, javio sam se autoru s pohvalama, zahvalama i prijedlogom da prevedem "Ljeto", što se nije dogodilo zbog administrativnih prepreka. Bilo mu je iznimno drago čuti da mi se svidjela priča o Benu i Timu i da je općenito odlično odjeknula, toliko da je doživjela i filmsku adaptaciju koja se ipak mogla dogoditi nešto kasnije i s malo boljom produkcijom.

Nadam se kako će Hrvatska ponovno doživjeti dramatičnu promjenu popisa lektire kao što se to dogodilo 2019. godine, ali volio bih na tom popisu vidjeti "Ljeto" kako bi klinci mogli, makar u fikciji, doživjeti gej ljubav tijekom ključnih godina svog odrastanja.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.