- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 2. veljače 2021.
Britanska elektronička ikona SOPHIE preminula je u subotu nakon što se oko četiri sata ujutro poskliznula i pala s krova u Ateni, na koji se popela kako bi fotografirala pun Mjesec. Time je, u 34. godini, zaustavljena jedna blistava i uzbudljiva glazbena karijera, ali i ugašen vrijedan glas trans iskustva.
Još u najmlađim danima, otac ju je uveo u svijet elektronike, puštajući joj razne kasete i čak je vodeći na kultne raveove 90-ih koji su u knjigama Simona Reynoldsa i Marka Fishera stekli kultni status kao zadnja instanca futurizma u glazbi. Nije čudo da je, upijajući odmalena zvukove inovacije i bolje budućnosti, SOPHIE postala vodeće ime transgresivne elektronike.
Pod okriljem kuće PC Music počela je eksperimentirati s glazbom vrlo ogoljenog, no hiperpop zvuka i izdala niz singlova, od kojih je najviše pozornosti privukao "BIPP". Njegovi visokofrekventni, vedri sintesajzer, cvrkutavi vokal, gotovo potpuni izostanak beata i ambigvitetni, sramežljivo seksualni tekstovi pokazat će se ključnima za daljnji razvoj queer elektronike.
Uslijedila je kompilacija "PRODUCT", ironični komentar konzumerističke kulture, ali i rodnih normi. SOPHIE se odmiče od očekivanja da se žensko iskustvo u glazbi treba reprezentirati intimističkim stihovima; ona se feminitetom poigrava razigranim dječjim glasovima i fluidnim strukturama. Osim na pjesmi "BIPP", najbolje se to vidi na uzbudljivoj "VYZEE" s veoma aluzivnim stihovima i vjerojatno najpoznatijoj pjesmi s kompilacije "LEMONADE".
"HARD" je, pak, pokazala njezinu sklonost abrazivnijem industrial zvuku i BDSM tematici, koja će se kasnije još bolje pokazati u fenomenalnoj "Ponyboy", dok je "MSMSMSM" najavila ambijentalnije trenutke njezina debitantskog albuma "Oil of Every Pearl's Un-Insides".
"Oil" je povezao sva ta stremljenja u glazbi i donio nevjerojatno zanimljive i inteligentne tekstove koji bilježe pomiješane osjećaje transrodne osobe prema svijetu, drugima i samoj sebi. Na prvom singlu s albuma, delikatnoj baladi "It's Okay To Cry", SOPHIE se po prvi put pojavila u vlastitom glazbenom spotu i otpjevala svoju pjesmu, predstavivši se kao transrodna osoba.
Čitav album na fantastičan način hvata strahove, boli i nadanja uslijed tjelesne transformacije, kako tekstualno, tako i glazbeno. Kao kontrapunkt femininoj krhkosti "It's Okay To Cry" dolazi spomenuti "Ponyboy", težak komad industriala s autoritarnim, maskulinim moduliranim glasom i vještom igrom osobnim zamjenicama. "He is just a pony/She is just a pony/They is just a pony", poručuje SOPHIE, naglašavajući neuhvatljivost roda i žudnje.
Glazba SOPHIE posjeduje i izuzetan queer-feministički, pa i antikapitalistički potencijal u svojem užitku u transformaciji. U "Faceshopping" SOPHIE nabraja razne medicinske procedure koje trans osobama mogu omogućiti ugodniji život i identifikaciju s vlastitim tijelom.
Upravo taj ushit zbog potencijala medicine i tehnologije za radikalnu transformaciju, a ne utvrđivanje tjelesnih zadatosti, približava SOPHIE feministkinjama poput Donne Harraway koje nas pozivaju da napustimo svoju biologiju i postanemo kiborzi. Naprotiv, umjesto inzistiranja na materijalnim uvjetovanostima tijela o kakvima u zadnje vrijeme mnogo čujemo od "radikalnih" feministkinja u svijetu i Hrvatskoj, SOPHIE u "Immaterial" slavi upravo taj prostor između materijalnosti tijela, artificijelnosti njegovih dodataka, kao i onog iskonskog, životinjskog u nama.
Poveznica s organskim svijetom jasna je na pjesmama poput "Is it Cold in the Water?" ili "Pretending", na kojima se SOPHIE poigrava motivom vode, shvaćenim kao prostorom transformacije, primordijalnih želja, slobode. U SOPHIE-inom imaginariju, i znanost su i priroda vrijedne jer omogućuju mutaciju, a povratak u utrobu oceana ne implicira vraćanje na svetost života i naturalizaciju ženstva, već potenciju za stvaranje nečeg sasvim novog. Kako pokazuju nagli prijelazi u "Is It Cold in the Water?", ta je transformacija zastrašujuća, ali u konačnici donosi pravu mogućnost dobrog života.
Prije dva tjedna objavljen je fenomenalan remiks pjesme "BIPP", za koji je SOPHIE i ranije dobivala ponude, no željela je isključivo da je remiksa engleski elektronički bend Autechre. Na drugoj strani "BIPP" izašao je singl "UNISIL", odličan komad ogoljene, ali frenetične elektronike snažnog erotskog naboja.
Spekuliralo se da je "UNISIL" najava novog materijala nakon stanke u kojoj je producirala glazbu velikih pop imena poput Lady Gage, Charli XCX ili Kim Petras.
Sad elektronička scena ostaje siromašnija za izvanrednu inovatoricu i umjetnicu čija se karijera mogla nastaviti samo uzlaznom putanjom. Naravno, tu su njezini srodnici poput Arce i nasljednici poput Rine Sawayame i Christine and the Queens koji su izrazili golemo žaljenje zbog njezine prerane smrti.
SOPHIE-ina glazba i tekstovi dokaz su koliko je trans perspektiva poticajna i zanimljiva za širu političku borbu i prilog tezi da sloboda i sretan život postoje u mutaciji i brisanju granica, u odstupanjima, u sudarima materijalnog i nematerijalnog, a ne u fiksaciji na fikciju da su tjelesna ograničenja nepromjenjiva. Iako za sobom ne ostavlja velik broj izdanja, njezin je utjecaj na elektroniku, a i političko razumijevanje trans iskustva neizbrisiv.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.