Tri godine nakon kompilacije "Product" i kasnijeg otkrivanja da je transrodna žena, škotska producentica, DJ-ica i pjevačica s losangeleskom adresom Sophie objavila je svoj prvi studijski album "OIL OF EVERY PEARL'S UN-INSIDES" koji je značajno proširio i usložio njezin zvuk.

Prvi singlovi Sophie, tada poznate kao Samuel Long, poput "BIPP" i "LEMONADE" oduševili su javnost svojom hirovitom estetikom. Na tragu glazbe izdavačke kuće PC Music, Sophie je stvarala zvuk nalik na ekscentrične obrade popa s amplificiranim basovima, manipulacijama vokalom koji bi najčešće poprimio visoke, pretpubertetske frekvencije i neobičnim zvukovnim teksturama koje imitiraju zvuk različitih materijala, od lateksa do metala. Sama je Sophie žanr koji stvara nazvala glazbom za reklame.

Ipak, otkvačena jukstapozicija agresivnih beatova i dječjeg glasa, osobito u kombinaciji s aluzivnim slikama, poput stiha Shake it up and make it fizz u sumanuto pamtljivoj "VYZEE", mnogo je zanimljivija od puke digitalne manipulacije u mainstream popu i izazovnija od prosječnih reklamnih jingleova.

Sve to vrijeme, zanimljivo, ni na jednoj se pjesmi nije čuo Sophiejin glas, što je glazbenici donijelo optužbe da namjerno skriva svoj spol i mušku nadmoć iza infantilnih ženstvenih vokalnih aranžmana. Tek je nježna balada "It's Ok to Cry" koja je najavila "OIL" prvi put publici predstavila Sophiejin glas, ali i stas. A stas se promijenio jer Sophie se u međuvremenu deklarirala kao transrodna žena i prošla promjenu spola.

Umjetnica, tako, koju su proglašavali muškim manipulatorom sada se odaziva na ime Sophie Xeon. "OIL" je, stoga, zamišljen kao konceptualni album koji prati sve faze u svijesti osobe koja se upušta u takvu transformaciju – od početne nesigurnosti u to hoće li ishod promjene spola donijeti žuđeno zadovoljstvo, preko straha i osjećaja disforije tijekom samog procesa te dvoznačne sreće izlaska iz amorfnosti u novo, drugačije orodnjeno tijelo koje služi kao slavlje konstruiranosti roda.

Sve su ove transformacije i propitkivanja roda izvrsno i glazbeno dočarane. Grubi industrial zvuk singla "Ponyboy" koji nastavlja BDSM tematiku "HARD" s "Producta" briše rod svog subjekta pripisujući svakom mogućnost da uživa u submisivnosti, a duboki, autoritarni glas podriva uvjerenje da transrodni subjekt mora proći i transformaciju glasa kako bi mogao biti prepoznat kao ispravno, spoznatljivo ljudsko biće.

I vedra "Immaterial Girl", metafizički kontrapunkt Madonninu hitu iz 1985., slavi upravo promjenjivost, denaturalizaciju roda i mogućnost pretvaranja u željeni oblik. "Is It Cold in the Water?" zvukovima vode sugerira upravo ono amorfno/dismorfno stanje iz kojeg se može izroditi novi subjekt. "Faceshopping" propituje uvriježeno mišljenje da se artificijelnim metodama i plastičnim operacijama stvara lažna vanjština – nasuprot tome, umjetni procesi jedini su način da Sophie dobije obličje kakvo želi, da "sintetizira stvarnost".

Ipak, završna, epska "Whole New World/Pretend World" ostavlja dašak sumnje u to uspijeva li subjekt ipak postati zadovoljan ili se i dalje pretvara. Transformacija vjerojatno nikad nije dovršena zbog svih pitanja i komentara koji će uvijek značiti da je njezino tijelo označeno kao drugačije i neprirodno, nešto što zahtijeva promatranje izbliza, seciranje i pojašnjenja.

Sophiejina, pak, glazbena transformacija bez sumnje je iznimno uspješna. Obogaćivanje zvuka elementima baladnog popa, industriala i grimea te odmak od poetike PC Musica koja, unatoč zanimljivosti, počesto ipak ostaje na razini studijskog prenemaganja po srednjostrujaškom pop formatu pokazao je da je Sophie i u širem rasponu stilova uzbudljiva producentica, a bogata paleta zvukova još je bolje oslikala mutabilnost i paradoksalan status transrodnog tijela.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam