U 68. godini života, 7. studenog 2020. u Zagrebu je preminula velikanka hrvatskoga glumišta, Vera Zima, za koju šira javnost možda ni ne zna da je bezrezervno podržala hrvatsku LGBT zajednicu onda kad je to bilo najpotrebnije.

Bilo je to u proljeće 2014. godine, kad je, tad friško oformljena Inicijativa za životno partnerstvo čiji je dio bio i Crol, pokrenula kampanju uoči glasanja o Zakonu o životnom partnerstvu u Saboru.

Osim serije kratkih spotova "Vrijeme je za životno partnerstvo" s brojnim pripadnicama i pripadnicama LGBT zajednice i njihovim podržavateljima, trebalo je snimiti i spot s vjenčanjima dvaju parova, a svi smo se složili da će poruka jače odjeknuti uspijemo li u spot uključiti i poznate glumice i glumce za uloge roditelja, djedova i/ili baka,

Odmah mi je na pamet pala Vera Zima koju sam, kao i mnogi, obožavala gledati u jednom od najboljih hrvatskih sitcoma "Odmori se, zaslužio si", a sudeći prema njezinu odgovoru na pitanje što misli o referendumu o braku godinu prije ("Nikad se nisam udavala, ali da jesam, dan nakon referenduma bih se odmah rastala"), pretpostavila sam da postoji mogućnost da pristane.

'Nikad se nisam udavala, ali da jesam, dan nakon referenduma bih se odmah rastala' Vera Zima (u emisiji 'Subotom ujutro' na HRT-u, 7. prosinca 2013.) ♥

Posted by CroL.hr on Sunday, 8 December 2013

Uspjela sam doći do njezina broja, no na pozive nije odgovarala. Bio je preostao još jedan pokušaj – kratka poruka u kojoj ću u tri rečenice objasniti tko sam i zašto je uopće zovem.

Nazvala je svega nekoliko trenutaka kasnije. Objašnjavam joj o čemu je riječ, nadugo i naširoko ispričavam se što joj ne možemo ponuditi nikakav honorar, "znate, svi volontiramo, pa...". Nisam ni uspjela dovršiti rečenicu, a ona je već bila pristala. Jedini uvjet, ako se to uvjetom uopće može zvati, bio je da se dođe po nju i kasnije odveze kući.

"Djeco, ako vam treba novaca..."

Taj je zadatak pripao meni, a u vožnji od njezine trešnjevačke adrese do stana u Radićevoj ulici gdje je spot djelomično snimljen, razgovarale smo kao da se poznajemo godinama – o zgodama sa snimanja, o njezinoj mladosti, o politici, o životu. Bila je to točno onakva Vera Zima kakvu sam očekivala, onakva kakva sam mislila da jest.

Uostalom, kako bi žena koja se na gotovo svim fotografijama smije i mogla biti drukčija?

Samo snimanje odradila je jednako profesionalno kao i, vjerujem, brojne druge kazališne, televizijske i filmske uloge. Nije joj se žurilo, nije bila nestrpljiva, čak joj je bilo toliko lijepo, rekla je, da smo se poslije svi zajedno još malo ostali družiti, nije imala ništa protiv niti da još snimi i poruku podrške ("Ma, dapače!"), zajedno s kolegicom Ksenijom Marinković i kolegom Sretenom Mokrovićem koji su uz nju sudjelovali u spotu.

Kad smo se vraćale sa snimanja, upitala me, "Djeco, ako vam treba novaca... imam nešto ušteđevine koju vam mogu dati...". Zahvalila sam joj se i objasnila kako je njezin pristanak na sudjelovanje u spotu golem doprinos sâm po sebi i da više od toga zaista nije potrebno.

 

Velika i plemenita

Ponovno smo se srele i družile nekoliko mjeseci kasnije, na svečanoj proslavi donošenja Zakona o životnom partnerstvu u Mimari.

Na rastanku smo se dogovorile da će "jednom skuhati ručak i pozvati nas" i pozvala me na predstavu u kojoj je tad nastupala, "Žene u crvenom".

Vera Zima u Mimari
Vera Zima na proslavi donošenja Zakona o životnom partnerstvu u Mimari

Među ljudima koje sam u životu sretala bilo je dosta "zvijezda" koje su jako voljele naglašavati vlastitu važnost i veličinu, najčešće bez ikakvog pokrića.

S druge strane, oni uistinu veliki i plemeniti u sebi nisu imali ni trunka prepotencije, ni zrno bahatosti, ni mrvu oholosti. Takva je bila gospođa Vera Zima, čiji se put nakratko bio susreo s mojim, ali dovoljno da ću je pamtiti kao iznimnu i prekrasnu ženu.

* Vera Zima rođena je kao Vjeročka Zimova u Metkoviću, 21. ožujka 1953. Otac joj je bio Slovak, a majka Dalmatinka. Da ne bi opterećivala roditelje, od šesnaeste godine je samu sebe izdržavala radeći kao kontrolorka u autobusu na liniji Zaostrog – Ploče. Do 18. godine je živjela u Pločama. Nakon toga se preselila u Zagreb gdje je upisala Akademiju dramskih umjetnosti. Od 140 kandidata, primljeno je samo njih četvoro, a Vera Zima je bila jedina žena. Njezinu filmografiju pogledajte ovdje.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.