Prošlog ljeta mi je u posjetu jednoj knjižari pažnju privuklo nekoliko njihovih feminističkih izdanja. Naramak knjiga što sam ih tada nakupovao bio je namijenjen za poklon. Ne bi to bio pravi poklon kada barem jedan od naslova ne bi, barem privremeno, završio i kod mene. Nema boljeg od uživanja u vlastitom poklonu namijenjenom drugima. U ovom slučaju, radi se o knjizi "Zamke pristojnosti", zbirci eseja Maše Grdešić.

Ukoričenih trideset tekstova objavljivanih između 2014. i 2018. godine na portalu Muf čija je Grdešić jedna od osnivačica.

"Zamke pristojnosti" rezultat su privatne i profesionalne strasti prema pop-kulturi, spretnog spajanja ugodnog s ugodnim, pa ne čudi da nose podnaslov "Eseji o feminizmu i popularnoj kulturi". Jasno izražavanje misli već na naslovnici! Jer, upravo o tome će biti riječ u narednih 280 stranica: o feminizmu i popularnoj kulturi.

Dublji problemi, a ne izolirani slučajevi

Pop-kulturni dio ovdje se uglavnom odnosi na književnost i serije. Tako kao platforma za feminističku reakciju služe djela Sally Rooney, Marije Jurić-Zagorke, Virginije Woolf, Elene Ferrante, da nabrojim samo neke. Ili serije, kao što su "Gilmoreice", "Djevojke", "Seks i grad", "Obitelj Soprano", "Downton Abbey", "Momci s Madisona", "Žvakaća guma" ili sapunice općenito. (Da, namjerno se razbacujem naslovima, kako bi obožavatelji imali dodatan razlog da im se knjiga primi za ruke poput, khm, žvakaće gume.)

Specifičnosti primijećene u ovim (i mnogim drugim) pop-kulturnim proizvodima, kao i u vlastitom i tuđem odnosu prema njima, autorica koristi za širenje prema općenit(ij)im feminističkim temama. Tako se, polazeći od uočenih detalja unutar popularne kulture, bavi položajem žena (i muškaraca) u književnosti, odnosom visoke, niske i srednje kulture, te rodnim i klasnim podjelama unutar nje. Kroz prizmu feminizma tumači postojanje "ženske književnosti", "ženskih serija", "ženskih časopisa" i "ženske publike" općenito.

Premda su eseji organizirani u drugačije cjeline, moglo bi se, vrlo uopćeno, reći da se Grdešić bavi dvjema temama: položajem žena kao kreatorica pop-kulture i položajem žena kao konzumentica pop-kulture.

Što primijeti, autorica vrlo elegantno povezuje s argumentima i kontraargumentima drugih autorica i autora, te s osobnim razmišljanjima i iskustvima. Time pokazuje da je gotovo redovito riječ o mnogo dubljim, strukturalnim problemima, a ne o izoliranim slučajevima koji se "pretjerano analiziraju" i koji se "tumače iz feminističke perspektive tamo gdje nema potrebe za tim".

Uravnoteženo i nedogmatsko viđenje stvari

Da se pogrešno ne shvati, ovdje nije riječ o bijesnom i jednostranom iznošenju frustracija zbog ženske pozicije. I da jest, bilo bi to potpuno u redu! Autorica je, međutim, odabrala drugačiji put. U esejima iznosi vrlo uravnoteženo, nedogmatsko viđenje stvari koje podrazumijeva redovito i uspješno sučeljavanje argumenata za i protiv određenog zaključka. To, s druge strane, nipošto ne znači da nije izrazito kritična prema poziciji žena i odnosu prema njima.

Uravnoteženim pristupom postiže da se razlozi kritičnosti, osim na emocionalnoj, dožive i na racionalnoj razini. Ne samo da će svojim esejima mišljenja mnogih čitateljica i čitatelja potvrditi, dajući im stručniju notu. Mnogima će zasigurno otvoriti nove horizonte, utjecati na promjenu mišljenja otvaranjem novih tema ili drugačijim viđenjem onih starih.

Ta racionalna promjena trebala bi biti u stanju proizvesti sasvim lijep osjećaj; osjećaj boljeg razumijevanja sadašnje pozicije žena, odnosa prema njima i uzrocima za takvo stanje. Osjećaj promjene vlastitog mišljenja i stava.

Osim zbog onoga što je u njima napisano, "Zamke pristojnosti" zaslužuju pohvalu i zbog toga kako su napisane. U većini eseja misao je, pa time i rečenica, vrlo jasna od početka do kraja. Referiranje na druge autorice i autore vrlo je odmjereno i svrhovito; citati su strogo u službi teksta, ni u jednom trenutku ne prerastaju u akademsko iživljavanje niti su svrha sebi samima.

Nepristojno dobro pisanje

U tom smislu, tekstovi su vrlo prohodni i čitaju se lako, a opet zadržavaju čvrstu akademsku podlogu i sugeriraju literaturu "za one koji žele znati više". Jedina zamjerka (u nedostatku boljeg izraza) jest, kad bih baš htio tražiti dlaku u jajetu, što u nekim tekstovima do realizacije punog potencijala ipak nedostaje davanje mrvice više prostora vlastitu pogledu na određenu temu.

Premda je referenciranje na druge autore izvedeno vrlo dobro i nikad ne zamara, ponegdje bi bilo dobro da ima nešto više nadgradnje tuđih misli vlastitim pogledima i, prvenstveno, iskustvima. Međutim, riječ je doista o nijansi.

Najbolji komentar tekstovima jest taj da su izrazito zanimljivi čak i onima koji su samo površno (ili nisu uopće) upoznati s pop-kulturnim proizvodima. Potvrđeno na vlastitom primjeru! Autorica redovito uključuje čitatelja u svoj tekst, ne očekujući gotovo nikakvo predznanje, dajući uvijek dovoljno informacija da tekst mogu pratiti svi.

Naravno, teme su redovito šire od nekog dijaloga u seriji ili lika u romanu, pa ovakav stil samo doprinosi da i nezainteresiranima za (pop-)kulturu ovi eseji budu zanimljivi i edukativni.

Nezainteresiranost za feminizam ili pop-kulturu stoga nisu nikakva isprika za nečitanje Maše Grdešić jer piše – nepristojno dobro!

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

apvili baner
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.