www.stream-xnxx-porn.com

Redateljica koju smo zavoljeli zbog vjerojatno najboljeg lezbijskog filma u povijesti, "Portreta djevojke koja izgara", vraća se s novim filmom "Mala mama".

Céline Sciamma bez sumnje je jedna od najboljih redateljica današnjice. Njezinu izuzetnu suptilnost i poetičnost pokazali su već njezini rani filmovi poput "Water Lilies". U tom filmu Adèle Haenel koja u "Portretu" igra Héloïse briljira u ulozi samožive sinkronizirane plivačice Floriane koju bije glas lake djevojke u koju se beznadno zaljubljuje mlada Marie (Pauline Acquart).

Film fantastično prati Mariejinu opsesiju, Florianeine manipulacije i nesigurnosti adolescenata. Sličnu je tematiku pokušao obraditi i ovogodišnji film "Sweetheart" redateljice Marley Morrison. "Sweetheart" prati buntovnu, ekološki osviještenu tinejdžericu AJ (Nell Barlow) koja stiže u turističko mjestašce s obitelji. Zaljubljuje se u Islu (Ella-Rae Smith), članicu spasilačke službe, no na kraju ljeta rastaju se jer su iz različitih gradova.

Nažalost, film nema ni približnu suptilnost i rafiniranost "Water Liliesa" te ponavlja niz klišeja lezbijskih filmova – od opterećenosti heteroseksualnom prošlošću romantičnog interesa, preko pokušaja heteroseksualnog seksa lezbijske junakinje sve do fatalističkog rastanka koji potpuno neobjašnjivo zatvara vrata razvoju odnosa.

Naravno, nekoliko je filmova pokušalo ponoviti uspjeh Sciammina magnum opusa, "Portreta". Najbliže je vjerojatno došao solidni britanski "Ammonite" s Kate Winslet u ulozi devetnaestostoljetne paleontologinje Mary Anning i Saoirse Ronan u ulozi bolećive supruge moreplovca Charlotte, dok je mnogo slabiji bio američki "The World to Come" koji predviđa lezbijsku ljubav tek u zagrobnom životu.

Ovog puta Sciamma ne snima lezbijski film, već fantastičnu obiteljsku dramu koja zadržava najbolje odlike njezina rada. Film prati djevojčicu Nelly koja s majkom i ocem odlazi isprazniti kuću pokojne bake. Igrajući se u šumi, Nelly nailazi na djevojčicu vrlo sličnu sebi te je prati do kuće, koja izgleda kao duplikat njihove. Nelly zaključuje da je djevojčica Marion zapravo njezina majka.

Kao i "Portret", "Mala mama" izuzetno je vizualno dojmljiv film; kao da gledamo nizove slika, a ne kadrova, svaki je savršene kompozicije. Ti savršeni okviri hvataju ambijent i suptilni, duboki prikaz osjećanja likova bez pretjerane govorancije, ikakve patetike ili klišejizacije. Joséphine Sanz briljira u ulozi mlade djevojčice u filmu što se fantastičnim udvajanjem u principu bavi žalovanjem i sjećanjem, kao i intergeneracijskim teretom ženskih likova.

Mala Nelly mora se nositi s neadekvatnim rastankom od bake, dok povratak u majčinu kuću vraća Marion u traume iz djetinstva. Nellyjinim odlaskom u prošlost na svojevrstan se način razrješavaju transgeneracijske obiteljske traume – Nelly se propisno oprašta od bake, s majkom uvježbava odraslost i može se prema njoj istinski zaštitnički ponašati.

Sve u svemu, riječ je o još jednom trijumfu francuske redateljice koja nastavlja snimati vizualno dojmljive, poetične i emocionalno nijansirane uratke koji se pametno nose s kompleksnim temama.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.