Uvijek je sjajno kad vam nešto zapne za uho i shvatite da ste otkrili plodne i talentirane glazbenike.

Iskreno, nisam imala pojma da je Paramoreu ovo već četvrti album. Zakačila sam se za "Fast in my car", preslušala stare uratke i na prvu zaključila kako su s rocka u izvjesnoj mjeri prešli na pop, što često zna biti dvosjekli mač jer tako se gube stari, a dobivaju novi slušatelji. Ali kakav je to bend koji tu i tamo malo ne promijeni zvuk?

Diskografija im je poprilično bogata: četiri albuma, 14 singlova, dva koncertna albuma...

Kad su počeli stvarati, 2003. godine, ideja je bila da Hayley Williams, pjevačicu benda, izdavačka kuća pretvori u svojevrsnu sladunjavu pop-mašinu za proizvodnju novca. Srećom, Paramore su uspjeli dokazati kako je bolje pustiti ih da rade po svom. Ja sam, naime, sa zadovoljstvom preslušala njihove prethodne albume.

Nakon četiri godine pauze i dva člana manje proizveli su album "Paramore" koji je znatno veseliji, s dozama elektronike, pa čak i nekoliko poluplesnih pjesama. 17 pjesama ukupnog trajanja od oko sat vremena savršena je kombinacija. Za bubnjeve je sjeo Ilan Rubin koji je nekoć svirao za NIN, a ono nešto malo klavira odsvirala je Hayley. Ona je posebna izvođačica čiji glas jednostavno teče te točno zna što radi. Čak i najrazmaženiji među nama morat će priznati da je ljestvicu podigla visoko.