Prije 45 godina, u noći s 27. na 28. lipnja u New Yorku započela je pobuna u Stonewallu, višednevni ulični neredi i bitka protiv homofobnog policijskog zlostavljanja, koji su predstavljali početak suvremenog pokreta za LGBT ravnopravnost i postali legendarni događaj LGBT povijesti.

Svaka emancipirana LGBT osoba na svijetu zna što je Stonewall i što se tamo dogodilo, a mnogi iz te pobune i danas crpe ideološke i političke stavove, ali i nadahnuće za društveni angažman i aktivizam. Pobuna u Stonewallu obilježava se i kroz Povorke ponosa, ključni aktivistički alat i javni prosvjed koji je nastao na prvu godišnjicu sukoba s policijom u Greenwich Villageu, kao hommage tim prvim danima ulične borbe za slobodu gejeva, lezbijki, biseksualnih i transrodnih osoba.

Kod Stonewalla dodatno fascinira i to što – kad se pogleda iza ogromne ali i zaslužene fame – ostaje jedna fantastična istina i povijesna priča (najbolje ispričana u knjizi Davida Cartera "Stonewall – pobuna koja je rasplamsala gej revoluciju") koja po svojoj kompleksnosti svjedoči što se sve trebalo dogoditi da Stonewall bude moguć, kao i zašto se takvo što moglo dogoditi samo na mjestu poput njujorškoga gej kluba koji su pohodili gej klinci pobjegli od kuće, trandže, butch lezbijke, prostitutke i ostatak društvene margine, i to u lokalu u vlasništvu mafije (jer se jedina uopće htjela baviti takvom poluilegalnom aktivnošću), koja se prema gostima nije uvijek odnosila kao da su dobrodošli.

Policija je pak homoseksualce zlostavljala, premlaćivala i ponekad zatvarala u ludnicu, gdje se još uvijek primjenjivalo "liječenje" elektrošokovima od istospolne ljubavi, tada i službeno psihičke bolesti.

Stonewall je značio zauzimanje vlastitog prostora slobode

U takvoj društvenoj, zakonodavnoj i političkoj klimi posvemašnje osude homoseksualnosti, radikalna pobuna je mogla doći samo s margine, jer gosti Stonewalla – svi ti uličari, siromašni pederi, muškobanjaste lezbe, frajeri u haljinama, neprilagođeni i otpadnici – bili su jedini koji pobunom protiv državne represije nisu imali ništa za izgubiti a mogli su dobiti sve. Nekoliko godina prije su održavale se pristojne demonstracije dvadesetak homoseksualaca u odijelima i kravatama pred Bijelom kućom, a 1950-ih u SAD-u bilo je i raznih drugih prosvjeda, pa Stonewall nije rodonačelnik LGBT aktivizma kao takvog, ali definitivno jest otac suvremenog pokreta za LGBT ravnopravnost, nalik na grudu snijega koja se pretvara u lavinu.

Važno je primijetiti da je pobuna LGBT osoba tijekom još jedne zlostavljačke policijske racije bila tada usmjerena na državu koja je homoseksualnost kriminalizirala, a prva stvar koja je u kasnijoj borbi pala jest državno odobrena homofobija, kroz promjenu stava APA-e i uklanjanja homoseksualnosti iz kaznenih zakona diljem Zapada.

Stonewall nije samo važan događaj LGBT povijesti, on je i naša sadašnjost i vječni dio naše budućnosti, a najbolji način njegova obilježavanja jest svakodnevno slobodno i otvoreno živjeti svoj život i identitet

No, Stonewall je predstavljao i zauzimanje vlastitog prostora slobode, koji se iz četiri zida podzemnog kafića s plesnim podijem prelilo i na njujorške ulice. Očevici pripovijedaju kako je policija bila jednostavno šokirana time što su se pederi pobunili, a njujorški plavci nisu mogli vjerovati da te tetkice imaju petlje za takvo što, jer su kroz desetljeća navikli da ih zlostavljaju bez kazne ili odmazde.

LGBT zajednica je u Stonewallu odmah pokazala da želi mnogo više nego što su homofobi tog doba uopće mogli pojmiti – ravnopravnost, pravo na vidljivost i javnost, prihvaćanje i solidarnost. S druge strane, znakovito je da je pobuna pedera došla tek nakon pokreta za crnačka prava, feminističkog i antiratnog pokreta koji je stvorio Vijetnam, te niza drugih emancipatorskih pokreta šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ormar u kojem je svjetska LGBT zajednica živjela prije Stonewalla bio je toliko sveobuhvatan da je bila potrebna akumulacija ogromne društvene energije za promjene da se izrodi i LGBT pokret. Ali kad se to dogodilo, zahvaljujući Stonewallu, zaredale su se pobjede i promjene.

Kraj skrivanja i stida

Ipak, Stonewall je i prekretnica koja je označila kraj jednog načina života za LGBT osobe, napose gej muškarce, koji su onda doživjeli seksualnu revoluciju te usput spasili brojne heteroseksualne žene od kamuflažnih brakova, koji su u eri prije Stonewalla bili gotovo norma. Epoha tajnoga gej života, skrivanja i stida je sa Stonewallom počela odumirati, jer jedna od njegovih emancipatorskih poruka jest i važnost coming outa. Dovoljno je samo prisjetiti se da je u vrijeme pobune u Stonewallu u New Yorku živio i Harvey Milk, glumeći heteroseksualnost kao ugledni bankar na Wall Streetu, čija je prva reakcija na nerede bila negativna. Za ljude poput Milka, sve te dobrostojeće gejeve s Manhattana, a zapravo i diljem svijeta, pobuna u Stonewallu označila je i propitivanje njihovih načina života i paranoičnog skrivanja, a trebalo je samo nekoliko godina da Milk od njujorške ormaruše postane prvi izabrani gej političar u San Franciscu.

LGBT zajednica je u Stonewallu odmah pokazala da želi mnogo više nego što su homofobi tog doba uopće mogli pojmiti – ravnopravnost, pravo na vidljivost i javnost, prihvaćanje i solidarnost

U hrvatskome kontekstu ono najbliže Stonewallu bile su prve zagrebačke i splitske Povorke ponosa, vatrena krštenja uličnog aktivizma i javnog prosvjeda. Činjenica da je policija u oba slučaja, koliko god nezadovoljavajuće, osiguravala slobodu okupljanja LGBT građana i njihovih podržavatelja, a ne ih pendrečila, hapsila, zatvarala, zlostavljala i ucjenjivala - kao što je u New Yorku bilo normalno prije 1969., a u Hrvatskoj još i devedesetih – govori da se dogodio fundamentalni preokret u odnosu države prema LGBT osobama.

Nevjerojatno je zapravo koliko je na živote LGBT osoba danas u svijetu i Hrvatskoj Stonewall imao povoljan i pozitivan utjecaj.

Stonewall nije samo važan događaj LGBT povijesti, on je i naša sadašnjost i vječni dio naše budućnosti, a najbolji način njegova obilježavanja jest svakodnevno slobodno i otvoreno živjeti svoj život i identitet. Naime, u tim se noćima na njujorškim ulicama moglo prvi puta u povijesti čudti kako ujedinjeni u borbi protiv nadmoćnijeg neprijatelja LGBT ljudi uzvikuju "Gay Power!", osviješteni i samouvjereni da oni sami svojim djelovanjem i borbom, otporom i ponosom mogu promijeniti tijek povijesti i pobijediti u borbi za vlastitu ravnopravnost. Od svega što je Stonewall učinio i značio, to je vjerojatno najvažnija poruka – mi imamo moć ako se usudimo boriti, a naša sloboda ovisi o nama.