Javna rasprava o prijedlogu Cjelovite kurikularne reforme predškolskog, osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, koju predlaže stručna skupina okupljena oko znanstvenika dr. Borisa Jokića, zasad se većinom odnosila na predložene promjene u školskoj lektiri. Konzervativci i nacionalisti zgroženi su činjenicom da na Popisu predloženih književnih djela za cjelovito čitanje nema Judite Marka Marulića, no još jedna dobra vijest za hrvatske srednjoškolce je i što im se za čitanje preporučuju važna literarna ostvarenja LGBTQ tematike ili autorstva, primjerice djela Thomasa Manna, Marguerite Yourcenar i Harukija Murakamija.

Kukuriku-vlada doživjela je debakl s pokušajima uvođenja građanskog i zdravstvenog odgoja u škole, dijelom zbog dobro organiziranog otpora klerikalno-konzervativnih snaga u hrvatskom društvu ali većinom zbog vlastite nesposobnosti (najkraće rečeno: Željko Jovanović), što za posljedicu ima da LGBT učenici u Hrvatskoj mogu proći kroz osam godina osnovne i četiri godine srednje škole a da ne čuju ništa o temi homoseksualnosti.

To je zapravo bolja opcija, jer se homoseksualnost u hrvatskim školama jedino sustavno obrađuje na satovima vjeronauka, a kako je u Katekizmu ista opisana kao "suštinsko moralno zlo", teško da hrvatski učenici mogu čuti išta pozitivno o svojim LGBT kolegama i sugrađanima, kao što ni gejevi, lezbijke, biseksualne i trans* osobe u svojim formativnim godinama ne mogu očekivati da će u javnim školama doznati nešto afirmativno o sebi, a kamoli dobiti odgovarajuću podršku.

Dvadesetak knjiga na novom popisu lektire donose ugodno iznenađenje

Institucionalna homofobija izražena u hrvatskom školstvu odavna je poznata stvar, te je stoga pozitivno iznenađenje što se u projektu Cjelovite kurikularne reforme može vidjeti prilika za afirmativno obrađivanje LGBT tematike sa srednjoškolcima, konkretnu u prijedlogu nove lektire.

"Cjelovito čitanje književnih tekstova jedna je od ključnih sastavnica nastave književnosti u školi", kaže se u uvodu Popisa predloženih književnih djela za cjelovito čitanje, u kojemu se objašnjavaju i kriteriji za izbor pojedinih djela, među kojima vrijedi izdvojiti onaj treći, "o primjerenosti tekstova dobi učenika i njihovu kulturnome i životnom iskustvu".

Ovaj kriterij je osobito važan imamo li na umu činjenicu da djeca i mladi čitaju sve manje i da je za mnoge od njih čitanje u školi možda i jedina prilika da razviju sklonost prema čitanju i čitalačke navike. Zbog toga se na ovome popisu nalazi razmjerno velik broj suvremenih književnih tekstova koji su redovno bliži senzibilitetu, interesima i potrebama mladih čitatelja".

Utoliko je, naravno, naslov ovoga teksta ironičan, jer ono što homofobne i klerikalne snage opisuju inače kao "gej propagandu" i "rodnu ideologiju" nije ništa drugo do istinito i cjelovito sagledavanje realnosti ljudskog postojanja, dok su njihovi pokušaji cenzure umjetnosti oduvijek bili izraz najcrnjeg totalitarizma, od zabranjenih knjiga po nalogu inkvizicije do zloglasne nacističke izložbe o "degeneriranoj umjetnosti"

Konkretno, stručna skupina koja je radila na prijedlogu novog Kurikuluma smatra da su LGBT teme i autori potpuno primjereni srednjoškolskom uzrastu, što pokazuje i dvadesetak knjiga s popisa, a koje nesumnjivo mogu mladeži Hrvatske omogućiti "raznolika kulturna i čitateljska iskustva", između ostalih i suočavanje s tematikom homoseksualnosti, istospolne ljubavi i žudnje, gej veza i transrodnosti, što su samo neke od tema koje obrađuju u novom popisu lektire predložena djela. Logično, riječ je o knjigama predloženim srednjoškolcima, koje se nalaze u četvrtom i petom ciklusu popisa predloženih tekstova za cjelovito čitanje.

Činjenica da se domaći homofobi i klerikalni aktivisti nisu još pobunili zbog "homoseksualne propagande" i "kukavičjeg jajeta" u lektiri čija je svrha "uvesti rodnu ideologiju" i "preodgojiti napaćeni narod" (da ne diskriminira svoje LGBT sugrađane; kakva nacionalna tragedija!) teško se može objasniti samo pomoću njihovih manjkavih čitateljskih sposobnosti i interesa za književnost, obzirom na raznolike prethodne akcije u kojima se pokušalo spriječiti djecu i mlade da čitaju "nepoćudnu literaturu", poput proglašavanja dječje knjige Silvije Šesto "Bum Tomica" - pornografskom.

LGBT lektira za ljubitelje književnosti i zgražanje ultrakršćanskih cenzora

Nakon što se u javnosti ispuhala konstruirana drama oko Marulića, klerikalno-konzervativni protivnici kurikularne reforme krenuli su s drugim valom napada, sada optužujući pisca Zorana Ferića da u svojim knjigama promovira pedofiliju. Zato ne treba biti iznenađen ako se krene i s proskribiranjem djela LGBT tematike koja su predložena za srednjoškolsku lektiru, u najboljoj tradiciji vatikanskog Index Librorum Prohibitorum i višedesetljetne prakse američkih vjerskih fundamentalista koji, primjerice, smatraju Salingerova "Lovca u raži" neprimjerenom literaturom za srednjoškolski uzrast.

Dakle, koja su to LGBT djela i autori/ce na Popisu predloženih književnih djela za cjelovito čitanje, koja će oduševiti svakog ljubitelja književnosti i zgroziti domaće epigone američkih ultrakršćanskih cenzora? Za početak, tu su klasici poput Thomasa Manna i njegove "Smrti u Veneciji", koja opisuje opsesiju starijeg muškarca mladićem Tadziom, pa "Slika Doriana Graya" Oscara Wildea i "Combray" iz "U potrazi za izgubljenim vremenom" Marcela Prousta.

Činjenica da se domaći homofobi i klerikalni aktivisti nisu još pobunili zbog "homoseksualne propagande" i "kukavičjeg jajeta" u lektiri čija je svrha "uvesti rodnu ideologiju" i "preodgojiti napaćeni narod" (da ne diskriminira svoje LGBT sugrađane; kakva nacionalna tragedija!) teško se može objasniti samo pomoću njihovih manjkavih čitateljskih sposobnosti i interesa za književnost

Teško je zamisliti relevantnu nastavnu obradu ovih djela a da se ne progovori o LGBT tematici i seksualnom identitetu spomenutih pisaca, jer je riječ o ključnim aspektima za razumijevanje spomenutih tekstova. Isto tako, doista treba mnogo homofobnog truda da se "heteroseksualizira" poezija vjerojatno najvažnijeg američkog pjesnika 19. stoljeća, Walta Whitmana, autora brojnih predivnih stihova o ljubavi prema muškarcima, od kojega je preporučen izbor iz poezije. Jednostavno rečeno, učiti o Whitmanu bez spominjanja njegove homoseksualnosti i izraza iste u njegovoj poeziji je kao učiti o Einsteinu bez spominjanja teorije relativnosti.

Mladim se Hrvatima preporuča i čitanje drame Teneseeja Williamsa "Mačka na vrućem limenom krovu", čiji se zaplet vrti oko činjenice da je najbolji prijatelj glavnog muškog lika u njega bio zaljubljen, a tu je i kratki roman "Pomutnje gojenca Törlessa" Roberta Musila, potresna kritika vršnjačkog zlostavljanja i fašizma, koja u sebi sadrži i primjetnu dozu homoerotike, što su redovito naglašavale brojne kazališne i filmske adaptacije ovog djela.

Murakami kao povod razgovoru s učenicima o transrodnosti, Nazor za napetu razrednu raspravu

Na spisku lektire su i veliki gej pjesnici Federico Garcia Lorca i Arthur Rimbaud, čija se ljubavna afera s kolegom Paulom Verlaineom smatrala skandalom u drugoj polovici 19. stoljeća. Dodatno bi se mlade za Rimbauda moglo zainteresirati i preko filma "Potpuna pomrčina" cijenjene poljske redateljice Agniezske Holland, iz 1995. u kojemu mladoga književnog genijalca glumi Leonardo DiCaprio.

Što se književnica tiče, među predloženim tekstovima nalaze se maestralni "Hadrijanovi memoari" Marguerite Yourcenar, koji opisuju ljubav rimskog imperatora i mladog Antinoja, te dva romana Virginije Woolf - "Gospođa Dalloway" i "Svjetionik". Iako nije preporučeno njezino queer remek-djelo "Orlando", o liku fluidne spolnosti koji je jedna od prvih važnijih literarnih obrada transrodnosti, i ove su dvije knjige više nego dovoljne da se mlade upozna s feminističkom ikonom Woolf, inače poznatoj i po ljubavnoj vezi s Vitom Sackville-West.

Tu je i "Intervju s vampirom" Anne Rice, knjiga koju su brojni kritičari opisivali kao "gej nocturno", a bavi se poprilično homoerotskim odnosom dvojice vampira, Louisa i Lestata, što je u filmskoj verziji priče donekle ublaženo. Usamljeni i seksi vampir Lestat pretvori usamljenog i seksi Louisa u vampira - izdašno mu pritom oralno obrađujući vrat - kako bi zajedno proveli stoljeća besmrtnosti. Pomalo gej, nema sumnje.

Teško je zamisliti relevantnu nastavnu obradu ovih djela a da se ne progovori o LGBT tematici i seksualnom identitetu spomenutih pisaca, jer je riječ o ključnim aspektima za razumijevanje spomenutih tekstova. Isto tako, doista treba mnogo homofobnog truda da se "heteroseksualizira" poezija vjerojatno najvažnijeg američkog pjesnika 19. stoljeća, Walta Whitmana

Za razgovor s učenicima o temi transrodnosti sigurno je pak odličan povod za cjelovito čitanje roman "Kafka na žalu" Harukija Murakamija, inače pisca koji često piše o istospolnoj ljubavi i fluidnosti seksualnih identiteta, s obzirom da je jedan od najvažnijih sporednih likova 21-godišnji Oshima, gej transrodni muškarac. S druge strane, o negativnoj reprezentaciji transrodnosti se može razgovarati u kontekstu fantastičnog krimića "Kad jaganjci utihnu" Thomasa Harrisa, u kojemu serijski ubojica Buffalo Bill pokušava od ženske kože sašiti haljinu.

Od pisaca koji su gej na popisu predložene lektire mogu se naći još i Truman Capote sa svojim faction remek-djelom "Hladnokrvno ubojstvo" i Chuck Palahniuk i njegov kultni "Klub boraca", roman nabijen homoerotikom i razarajuća kritika heteronormativne muškosti u kontekstu neoliberalnog kapitalizma i potrošačkog društva.

Osnaživanje LGBT tinejdžera kroz vrhunska književna djela iz lektire

Naravno, nije iznenađujuće da se na predloženom popisu lektire ne mogu naći domaća djela LGBT tematike odnosno LGBT autora, s obzirom da je sve to do prije petnaestak godina bila sustavno tabuizirana tematika, no svakako treba pohvaliti uvrštavanje izvrsnog romana "Adio kauboju" Olje Savičević-Ivančević, koji u priči ima značajne queer momente, a tu su i izbori iz lirike i proze Vladimira Nazora. Je li veliki hrvatski pjesnik doista bio u vezi s mlađim kolegom Ivanom Goranom Kovačićem, kako sugeriraju neka znanstvena istraživanja, čini se kao napeta tema za razrednu raspravu.

Kako god, novi prijedlog lektire ne samo da je poticanju čitanja među mladima pristupio s pozicija suvremenosti, nego je to učinjeno i kroz reprezentativan izbor važnih književnika/ca i djela LGBT tematike, što je samo još jednom podsjećanje na ogroman doprinos neheteroseksualnih ljudi svjetskoj književnosti i umjetnosti uopće. Spominjati to na satu hrvatskoga jezika itekako je važno, jer se inače mladima ne nudi cjelovita informacija nego se nastavlja s homofobnom cenzurom u školstvu.

Povrh toga, to je i prilika da hrvatski LGBT tinejdžeri čuju nešto afirmativno o svojim identitetima, te da se osnaže sa znanjem o dubokoj ukorijenjenosti homoseksualnosti u ljudsku povijest i umjetnost. Sustavno prešućivanje LGBT konteksta u vezi nekih književnih djela i autora je laganje djeci i loša pedagogija.

Novi prijedlog lektire ne samo da je poticaj čitanja među mladima pristupio s pozicija suvremenosti, nego je to učinjeno i kroz reprezentativan izbor važnih književnika/ca i djela LGBT tematike, što je samo još jednom podsjećanje na ogroman doprinos neheteroseksualnih ljudi svjetskoj književnosti i umjetnosti uopće

Utoliko je, naravno, naslov ovoga teksta ironičan, jer ono što homofobne i klerikalne snage opisuju inače kao "gej propagandu" i "rodnu ideologiju" nije ništa drugo do istinito i cjelovito sagledavanje realnosti ljudskog postojanja, dok su njihovi pokušaji cenzure umjetnosti oduvijek bili izraz najcrnjeg totalitarizma, od zabranjenih knjiga po nalogu inkvizicije do zloglasne nacističke izložbe o "degeneriranoj umjetnosti". Dakle, jasno je kakav bi svjetonazor u Hrvatskoj pozivao da se lektira cenzurira u skladu s praksama inkvizicije i nacizma. Nasuprot tome i na sreću, hrvatski srednjoškolci će imati priliku čitati vrhunska književna djela LGBT tematike kao školsku lektiru - i to je dobro.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.