U berlinskom Maksim Gorki Theateru 5. siječnja odigrana je prva ovogodišnja izvedba hit-predstave "Small Town Boy" u režiji Falka Richtera, koja tematizira prihvaćenost homoseksualnosti u suvremenom njemačkom društvu, ali i šire . "Small Town Boy" je premijerno prikazan u siječnju 2014. i otad puni Gorki Theater, o čemu svjedoči i prva rasprodana izvedba u 2017. Richterova je autorska predstava - iznimno politična i bez dlake na jeziku u svojim kritikama niza njemačkih političara - dobila većinom pozitivne kritike u njemačkim medijima, a režiser je nagrađen i posebnom nagradom berlinske Povorke ponosa za doprinos kulturi.

Gledatelju životno obilježenom hrvatskim kontekstom predstava "Small Town Boy" Falka Richtera neizbježno nameće pitanje što bi se dogodilo kad bi jedan sličan komad počeo igrati na repertoaru nekog poznatog zagrebačkog kazališta. Odgovor se može naslutiti, ako bi se zaključivalo po reakcijama na predstave Olivera Frljića, koji se koristi s dosta istih kazališnih tehnika kao Falk Richter (ili obratno), s time da "Small Town Boy" uz veliku dozu nemilosrdne političke kritike donosi i ogromne količine pederluka, što kod Frljića zasad nažalost izostaje, uz minimalni izuzetak nekoliko genijalno duhovitih replika iz "Mrzim istinu".

"Small Town Boy" bi u hrvatskom kontekstu izazvao živčani slom desnice

Dakle, kad bi se u Zagrebu počela prikazivati predstava poput "Small Town Boya", ne bi dugo trebalo čekati na prosvjede branitelja, proklinjuće uvodnike Glasa koncila, prosvjedne note Vigilarea i U ime obitelji, gradonačelnika koji zove ravnatelja kazališta i naređuje mu barem mijenjanje plakata predstave, ako ne i njezino potpuno skidanje s repertoara, filipike s oltara, tužbe za sramoćenje i sve drugo iz širokog repertoara društveno-političke represije tipičnog za hrvatsku desnicu.

Nema sumnje da bi se, kao i o Frljiću, o svemu oglasio i ministar prometa Oleg Butković, pasionirani kazališni kritičar-amater hrvatske političke scene, dok bi Projekt Velebit već pred kazalištem u kojem igra "Small Town Boy" organizirao liturgiju Hrvatske pravoslavne crkve.

Politički elementi "Small Town Boya" donose neke spektakularne scene, poput Angele Merkel zamišljene kao junakinje iz sapunice, koja sanjari o svom obdarenom turskom ljubavniku Muratu te u trenutku orgazma strastveno viče da će Europljani nestati pred invazijom izbjeglica

Jednostavnije rečeno, nešto poput "Small Town Boya" bi u hrvatskom kontekstu izazvalo živčani slom desnice, iz kojeg bi uslijedila bujica huškanja i javni pogrom prema svima kreativno povezanim s predstavom kao nacionalnim izdajnicima, onima koji - a što drugo - "mrze sve hrvatsko".

Zato je donekle bizarno iskustvo pogledati predstavu kao što je Richterov "Small Town Boy" u posve drugačijem kontekstu, u kojem defoltno izostaje sva ta hrvatska hajka. Kritika je predstavu većinom pozitivno ocijenila, publika je pak oduševljena i drži je na repertoaru već četvrtu godinu, a nitko se od u predstavi prozvanih njemačkih političara (uključujući i brutalno ismijanu Angelu Merkel) nije javno žalio na to i blamirao kao da je predsjednica RH.

Dekonstruiranje heteronormativnih obrazaca

Richter je s pet glumaca (Thomas Wodianka, Aleksandar Radenković, Lea Draeger, Niels Bormann, Mehmet Atesci - svi redom izvrsni) kroz višemjesečni proces proba stvorio predstavu kojoj je gej hit iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, "Small Town Boy" Bronski Beata, tek polazišna točka za istraživanje, analizu i kritiku berlinske gej suvremenosti, ali i homofobije koja i dalje vlada u Njemačkoj i svijetu.

Bijeg iz provincije u najbliži velegrad (ili nešto slično) iskustvo je koje su proživjeli mnogi LGBT ljudi, pa Richter svom "Small Town Boyu" ne daje samo jedan identitet i ime, nego ga glumačka petorka igra naizmjenično, kao i niz drugih likova.

Kako se u samoj predstavi kaže, u pitanju je "onaj usrani slobodno-asocijativni teatar" bez čvrste strukture jedne klasične petočinke, što znači da Richter nema interes ispričati jednu priču i obraditi jednu sudbinu, nego brehtijanski analizirati političku i socijalnu realnost LGBT ljudi, tjerajući gledatelje naizmjenično na razmišljanje pomoću niza efekata otuđenja (slike političara, glumci koji "iskaču" iz likova i komentiraju zbivanje na sceni itd.), ali i emocionalno dirnuti u efektnim izvedbama poznatih pop-pjesama, od Rihanne do Radioheada.

Kad bi se u Zagrebu počela prikazivati predstava poput "Small Town Boya", ne bi dugo trebalo čekati na prosvjede branitelja, proklinjuće uvodnike Glasa koncila, prosvjedne note Vigilarea i U ime obitelji, gradonačelnika koji zove ravnatelja kazališta i naređuje mu barem mijenjanje plakata predstave, ako ne i njezino potpuno skidanje s repertoara, filipike s oltara, tužbe za sramoćenje i sve drugo iz širokog repertoara društveno-političke represije tipičnog za hrvatsku desnicu

"Small Town Boy" je svojevrsni kazališni mixtape u kojem se nižu reinterpretacije scena iz filmova, poput gej klasika "Weekend" iz 2011., persiflaže u Njemačkoj popularnih sapunica ("Verbotene Liebe" tj. "Zabranjena ljubav"), glazbene izvedbe i scene nadahnute životnim iskustvima režisera i glumačke ekipe, koji su sve zajedno posložili u uvijek zanimljivih dva sata izvedbe.

Najbolji dijelovi "Small Town Boya" su dekonstruiranje heteronormativnih obrazaca, ali i suvremenog velegradskoga gej života, koji nudi vječnu adolescenciju i druge specifične zamke koje slijede nakon oslobađanja od autohomofobije.

Angela Merkel kao junakinja iz sapunice koja sanjari o obdarenom turskom ljubavniku

Scena coming outa obitelji pak završava duhovitom i indikativnom diverzijom, jer glumac izjavljuje kako je heteroseksualan, što pak kod članova obitelji izaziva klasične homofobne reakcije poput padanja u nesvijest od šoka, pitanja u stilu "gdje smo pogriješili" i slično, ovaj put kontekstualizirano da ironizira samu ideju coming outa kao od heteropatrijarhata nametnutog procesa, koji se zasad ipak mora proći.

Politički elementi "Small Town Boya" donose neke spektakularne scene, poput Angele Merkel zamišljene kao junakinje iz sapunice, koja sanjari o svom obdarenom turskom ljubavniku Muratu te u trenutku orgazma strastveno viče da će Europljani nestati pred invazijom izbjeglica. Prevedeno u hrvatski kontekst, ekvivalent toga bi bila kazališna scena u kojoj se kao lik pojavljuje Kolinda Grabar-Kitarović i monologizira o potentnim srpskim penisima.

Donekle je bizarno iskustvo pogledati predstavu kao što je Richterov "Small Town Boy" u posve drugačijem kontekstu, u kojem defoltno izostaje sva ta hrvatska hajka

Richter uopće ne želi biti pristojan, nego otvoreno izražava svoj građanski i pederski bijes na političke moćnike čije djelovanje smatra homofobnim, bez imalo političke korektnosti. Najgore prolaze Vladimir Putin kojeg se ismijava zbog njegovih toples fotki, i zastupnica CDU-a Erika Steinbach, njemački uljuđena verzija Željke Markić. Nju se otvoreno s pozornice poziva na podnošenje ostavke u Odboru za ljudska prava Bundestaga.

S druge strane, politička agitacija zna upasti i u dosadna opća mjesta, pa tako ključni monolog u dijelu predstave nazvanom "Proljeće reakcionara" spašava ponajviše furiozna izvedba Thomasa Wodianke, koji na kraju ostaje bez riječi od gađenja i doslovno na sceni pokušava povraćati. "Small Town Boy" je obilježen i svojim berlinskim kontekstom, pa se neki momenti mogu najbolje opisati kao #firstworldproblems, naročito za LGBT ljude koji uopće nisu u prilici zdvajati o tome izlaze li previše na stotine gej partyja, jer uopće nemaju priliku za to.

Nitko se od u predstavi prozvanih njemačkih političara (uključujući i brutalno ismijanu Angelu Merkel) nije javno žalio na to i blamirao kao da je predsjednica RH

"Small Town Boy" je, sve u svemu, vrlo zabavna i uglavnom veoma pametna dekonstrukcija suvremenog gej identiteta i homofobije koja nas i dalje sve okružuje, a o snazi Richterove predstave svjedoče i desetminutne ovacije publike u Gorki Thateru nakon zadnje izvedbe, tri godine nakon premijere.

Unatoč tome što su neki momenti "Small Town Boya" zastarjeli u odnosu na vrijeme premijere u siječnju 2014., riječ je i dalje o aktualnoj i politički potentnoj predstavi, koja ne samo da dijagnosticira boljke berlinskoga gej života nego i ukazuje na to da je ono što je u Njemačkoj kazališni business as usual, u Hrvatskoj i dalje nezamislivo.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

0 # Jure 2017-01-12 12:21
Neznam čemu ovakav naslov? Kakve "nerede" bi ova predstava izazvala?? U Hrvatskoj gay tematika već odavno ne izaziva nikakve "sablazni", pa neznam čemu ovo umjetno forsiranje "nereda"? Hrvatska nije tolerantno društvo kao Nizozemska primjerice, no konačno prihvatimo realnost da Hrvatska nije niti netolerantna kao Poljska, Srbija, Bosna ili Slovačka. Zašto da se stidimo svih pozitivnih pomaka kod nas po pitanju gay prava? Uvjeren sam da ova predstava ne bi izazvala nikakve nerede, čak i u vidu prosvjeda skupine od 5 ljudi Projekta Velebit. Hvala.
Odgovori | Report to administrator
+2 # Emanuel 2017-02-07 05:45
Autohomofobija nije prava riječ, dosadni ste već desetljeće s tim izmišljenim pojmom, pogotovo ti Duhaček. Jesi kad čuo za ''internalizira nu homofobiju'' možda? Nema potrebe za besmislenim izrazima ako već postoje termini.
Odgovori | Report to administrator

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.