- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 11. rujna 2017.
Na petom albumu "Painted Ruins" Grizzly Bear uspješno nastavljaju svoju kontinuirano uzlaznu putanju koja ih je od pomalo neuzbudljivog folka na tragu Fleet Foxes dovela do mnogo versatilnijih, strukturiranih komada.
Danas četvorka iz New Yorka započela je, praktički, kao solo projekt Eda Drostea u šali nazvan prema nadimku njegova bivšeg dečka. Uz malu pomoć budućeg bubnjara grupe Christophera Beara, snimio je hvaljeni debitantski album "Horn of Plenty".
Dok je album, napravljen u kućnoj radinosti i zato poprilično slabe kvalitete zvuka, ipak ponudio kvalitetne, folkom nadahnute nježne vokalne harmonije, ipak ga je opterećivala činjenica da pjesmama nedostaje forme i dinamike. Na sličnom je tragu bio i drugi album "Yellow House", na kojem su se Drosteu i Bearu pridružili basist Chris Taylor i Daniel Rossen kao drugi gitarist i frontmen.
Velik pomak u smjeru raznovrsnijih skladbi čvršćih struktura donio je "Veckatimest" iz 2009., dotad najkoherentnije izdanje benda. Uspon se nastavio i na "Shield"s iz 2012., koji je napokon predstavio i dinamiku koja je pjesmama dala i mnogo potrebnu gradaciju u intenzitetu, umjesto oslanjanja na ujednačene atmosfere glasnijeg šaputanja. Novi album "Painted Ruins" potvrđuje da Grizzly Bear i dalje imaju kreativnosti i motivacije za rast.
Nagađalo se da će "Painted Ruins" biti obojen raspadom Drosteova braka s dizajnerom interijera Chadom McPhailom, no ovaj simpatični glazbenik odbio je govoriti o svojem razvodu uz objašnjenje da intervjue ne vidi kao terapiju. Mnogo je važnije što je album, zapravo, zbir svih karakteristika Grizzly Bear koje su u svojoj petnaestogodišnjoj karijeri uspjeli pretvoriti u vrline, ali i novih, dobrodošlih utjecaja.
Njihovo milozvučno unisono pjevanje koje bi nekoć povremeno zalutalo u bespuća labavih struktura sada je čvrsto poduprto odličnom ritam-sekcijom, a atmosfere koje su nekad ostajale prazne ili nedorečene izrazito su vješto izgrađene. Grizzly Bear raznolikost grade umetanjem gudačkih i klavirskih pasaža, sredstvom koje im, pokazuje se, najviše odgovara pa tako klavir i bubanj nose gotovo funky "Losing All Sense", jednu od najboljih pjesama benda, dok je "Cut-Out" kvalitetan pregled najboljih mjesta folk i psihodelične tradicije.
No, osim mudrim aranžiranjem instrumentarija, Grizzly Bear svoju privlačnost grade i primjesama drugih žanrova pa se, tako, u uvodnoj "Wasted Acres" čuju i atmosferični drone zvukovi na tragu "Perfume Genius", a synth pop utjecaje bend pretvara ili u klasičnije pjesme poput "Mourning Sound" ili ih, kao u "Sky Took Hold", zaodijeva hladnoćom na tragu mračnijih sastava poput Hurts.
I na ovom izdanju Grizzly Bear ostaju nezainteresirani za konvencionalnu strukturu pop-pjesme, ne mareći pretjerano za to što nije naročito jednostavno razlučiti gdje završava strofa, a gdje počinje refren. U konačnici, takav pristup neminovno stvara gust album koji se nikako ne može apsorbirati na prvo slušanje, no u kojem se nesumnjivo ponovljenim slušanjem otkrivaju inteligentni aranžmani i sve šarolikija zvukovnica.
Čvršći, no s ponešto manje dinamike od prethodnika, "Painted Ruins" ipak potvrđuje da su Grizzly Bear bend koji i dalje ima kreativnog naboja da svakim novim albumom napreduje.