Film “Happy Together” obožavanog hongkonškog autora Wong Kar-waija premijerno je prikazan prije 20 godina, te je odmah prepoznat kao jedan od filmova gej tematike koji ulaze u kanon, između ostaloga i zahvaljujući nagradi za najboljeg redatelja na festivalu u Cannesu. Priča o disfunkcionalnoj ljubavnoj vezi dvojice muškaraca iz Hong Konga izgubljenih u Argentini i danas je podjednako upečatljiva, jer je Wong znao uvjerljivo kontekstualizirati mušku gej ljubav u globalnom bespuću univerzalne usamljenosti.

U prvih pet-šest minuta “Happy Together”, redatelj i koautor scenarija Wong Kar-wai gledateljima nudi sve ključne informacije za razumijevanje njegovog jedinog filma gej tematike i demonstrira ekonomiku svojeg pripovijedanja, koje se neće previše baviti zapletima i preokretima, nego osjećajima, raspoloženjima i atmosferom.

Kratki prvi kadrovi prikazuju u krupnom planu putovnice dvojice muškaraca iz Hong Konga, u pozadini se čuje buka zračne luke, no više od toga ne vidimo. Nema ni kadrova slijetanja aviona, ni carinika, pa ni dvojice vlasnika putovnica, nego tek kadar otiska pečata u jednoj od dviju putovnica, na kojem se jasno vidi “Republica Argentina”. To je, dakle, početna točka “Happy Together” - dvojica muškaraca iz Hong Konga su doputovala u Argentinu.

Nepoznata cesta i destruktivni obrazac veze

Onda slijedi scena u kojoj upoznajemo taj dvojac, u maloj i pohabanoj sobi koju su, čini se, unajmili. Sekvenca počinje u boji, no onda se prebacuje na crno-bijelu sliku. Vidimo kako Ho Po-wing (Leslie Cheung) gleda u svjetiljku s papirnatim sjenilom na kojem je naslikan slap i čujemo kako kaže Laiju Yiu-faiju (Tony Leung) da “počnu iznova”.

Kadar se već promijenio na Laija, koji je okrenut leđima i naslonjen na stari ormar s ogledalom, te kreće njegov voice-over u kojem nas umorno monotonim glasom obavještava da je tu rečenicu od Hoa čuo već mnogo puta prije. U tom je trenutku i jasno da su njih dvojica ljubavnici te da u njihovu ljubavnu priču ulazimo nakon što se mnogo toga već odigralo, da tu postoji jedna komplicirana povijest koju nikad nećemo u cijelosti saznati.

Kako je doista izgledao pravi početak te više puta resetirane veze ne znamo, kako je izgledala njihova iskrena i ushićena početna zaljubljenost ne znamo, no jasno je da se Yiu-fai i Po-wing već duže vrijeme nalaze obrascu ponavljanja, koji svojim svakim “početkom iznova” ukazuje da je njihov odnos nepopravljivo kontaminiran, kao i da ni jedan od dvojice ljubavnika nema snage - iz svojih specifičnih razloga - zaustaviti to mrcvarenje.

HappyTogether04

Wong tada, dakle dvije minute nakon početka, kreće s naturalističkom scenom seksa između dva partnera, jedinom u cijelom filmu, prikazujući strast i tjelesnu bliskost za kakvu su sposobni Po-wing i Yiu-fai kad se zavaraju da su okrenuli novi list i da će ovaj put konačno sve biti u redu ili barem bolje nego svih prethodnih puta. Podjednako važno, Wong želi publici jasno dati do znanja da se njegov film bavi ljubavnim odnosnom dvojice gej muškaraca, te da u tome nema ništa skandalozno ili zazorno.

Ako vam je odbojna scena seksa između mojih glavnih likova, onda možete odmah napustiti kino, ovo nije film za vas, kao da poručuje Wong.

Wong prikazuje inherentno poniženje i očaj iseljeničke usamljenosti koja Yiu-faija i Po-winga gura na marginu Buenos Airesa; jedan isprva preživljava kao vratar kafića kojemu je zadatak dovući kineske turiste unutra, a pa kao kuhinjski radnik u restoranu i onda u klaonici, a drugi se okreće prostituciji i sitnom kriminalu

Nakon toga vidimo kako u najvjerojatnije unajmljenom automobilu dvojica ljubavnika putuju prema slapovima Iguazu, no putem su se izgubili. Auto im se pokvario, saznajemo i da nemaju novca, te ubrzo slijedi svađa i još jedan rastanak, negdje na obojici nepoznatoj cesti usred Argentine. To je taj destruktivni obrazac njihove veze, koja formalno i deklarativno lako puca, ali traje i nakon što su u ljutnji i ozlojeđenosti izgovorene riječi o prekidu. Sljedeći “počnimo iznova” čeka na horizontu, obojica su toga svjesni.

“Cucurrucu Paloma” kao rekvijem za vezu

Sve se u prvih nekoliko minuta “Happy Together” odigrava bez ikakve glazbe, samo s dijegetičkim zvukovima s tri dosadašnje lokacije (aerodrom, soba, cesta), a onda slijedi spektakularan kadar iz ptičje perspektive veličanstvenih slapova Iguazu i njihove zaglušujuće huke.

Iz te primordijalne buke polagano izranjaju zvuci pjesme “Cucurrucu Paloma” u izvedbi Caetana Veloza, te pojačavaju prirodnu ljepotu slapova kojoj svjedočimo, dodajući tim ogromnim bujicama vode dašak melankolije. “Cucurrucu Paloma” je pjesma o ljubavnoj boli i Wong je koristi kao rekvijem za vezu Po-winga i Yiu-faija, podcrtavajući da ih je najnovija besmislena, a refleksna svađa spriječila da osobno dožive ljepotu Iguaza.

Koliko je to bio dobar izbor pjesme za jednu queer romansu pokazuje i da ju je pet godina kasnije u “Hable con ella” uključio Pedro Almodovar, čak dovevši Velosa da je izvede u samom filmu, kao i da je “Cucurrucu Paloma” jedna od dvije ključne pjesme u “Moonlightu” Barryja Jenkinsa. Dapače, Jenkins se direktno poziva na Wonga, puštajući pjesmu u trenutku kada se odrasli Chiron zapućuje naći s bliskim prijateljem iz djetinjstva i potencijalnim ljubavnikom, u kadrovima koji citiraju vožnju cestom u “Happy Together”.

Razlika je u tome što “Paloma” i slapovi Iguazu simboliziraju iskustvo ljubavi koje dvojica likova iz “Happy Together” ne mogu doseći, dok u “Moonlight” ova pjesma predstavlja najavu mogućnosti pravog početka ljubavi, njezino pojavljivanje na soundtracku odvaja glavnog junaka od mačističkog miljea dilanja droge i otvara mu put prema homoseksualnoj katarzi.

Bilo kako bilo, Wong maestralno u početnih šest minuta “Happy Together” predstavlja svoj film gledateljima, od tematskih preokupacija (istospolna ljubav, disfunkcionalna veza, emigracija, siromaštvo, usamljenost) preko narativnih taktika (voiceover, pripovijedanje od sredine scene itd.) pa do estetskih metoda (izmjena kadrova u crno-bijelom i boji, jump cutovi, korištenje pjesama za signaliziranje emocija itd.).

Buenos Aires u kojem preživljavaju Yiu-fai i Po-wing je grad oronulih stančića s poluraspadnutim namještajem, zajedničkih kuhinja i kupaonica u kojima niža klasa prilično harmonično prakticira suživot, kičastih birtija s jeftinim pivom i groznom dance glazbom, lučkih kvartova sa zahrđalim kranovima

Hoćete li voljeti “Happy Together” možete već tada znati, jer Wong ne samo da naglašava kako će pristupiti priči o dugom i mučnom truljenju ljubavi Po-winga i Yiu-faija, nego i čega u filmu neće biti: pješačke naracije koja vodi od točke A do točke B do točke C i tako dalje.

Poniženje i očaj iseljeničke usamljenosti

Emigrantsko iskustvo Yiu-faija i Po-winga dobiva veliki prostor u filmu, između ostaloga i jer dvojica bivših pa budućih pa bivših ljubavnika nemaju nikoga drugoga kao referentne točke u Buenos Airesu osim jedan drugog, a nemaju ni novaca da se vrate u Hong Kong.

Wong prikazuje inherentno poniženje i očaj iseljeničke usamljenosti koja Yiu-faija i Po-winga gura na marginu Buenos Airesa; jedan isprva preživljava kao vratar kafića kojemu je zadatak dovući kineske turiste unutra, a pa kao kuhinjski radnik u restoranu i onda u klaonici, a drugi se okreće prostituciji i sitnom kriminalu.

HappyTogether03

Naravno da njih dvojica u jednom trenutku još jednom počinju iznova, jer to nije samo emocionalna nego i ekonomska odluka. Vrhunska kamera Christophera Doylea uvijek pronalazi ljepotu u rubnim kvartovima Buenos Airesa u kojima se pretežito kreću dvojica dezorijentiranih Honkonžana, ali Wong uvijek daje do znanja ga ne zanima grad iz turističkih razglednica. Nekoliko kadrova slavnog obeliska na Trgu Republike uvijek su bez prisustva Yiu-faija i Po-winga u njima, znak da njihovo iskustvo ovog velegrada grada ne uključuje takve lokacije.

Buenos Aires u kojem preživljavaju Yiu-fai i Po-wing je grad oronulih stančića s poluraspadnutim namještajem, zajedničkih kuhinja i kupaonica u kojima niža klasa prilično harmonično prakticira suživot, kičastih birtija s jeftinim pivom i groznom dance glazbom, lučkih kvartova sa zahrđalim kranovima. “Happy Together” nije na sreću tzv. poverty porn, jer Wong tu marginu društva prikazuje s ljubavlju i vizualnom raskoši koja omogućava da se strastveni tango dvojice ljubavnika u prljavoj zajedničkoj kuhinji haustora u kojem žive pretvori u romantični vrhunac filma.

Wong i Doyleova kamera time društvenoj margini (seksualnoj, klasnoj i migrantskoj) daju vizualno dostojanstvo kakvo je većinom rezervirano za romanse bogatih u holivudskim dramama.

Teško je iz današnje perspektive gledati Cheungovu glumu u “Happy Together” sa sviješću da je baš 1997. javno obznanio kako je u vezi s prijateljem iz djetinjstva, a onda 2003. zbog depresije od koje je godinama bolovao počinio samoubojstvo skokom s 24. kata jednog hongkonškog hotela

Raspad gej veze se ne patologizira, glavne likove koji nisu ni do kraja emancipirani ni posebno elokventni tretira se s poštovanjem i suosjećanjem, time stavljajući na znanje da propitivanju ravnopravnosti istospolne ljubavi i žudnje uopće nema mjesta. Njihove su svađe autentično banalne, ali napete, ni jedan nije idealiziran u odnosu na drugog, i Wong nikad ne zauzima stranu. Ni nestabilni i djetinjasti Po-wing ni šutljivi i osvetoljubivi Yiu-fai nisu negativci niti proračunata čudovišta, nego obični ljudi koji ne razumiju uvijek vlastite emocije i postupke.

Šansa za bolji život i novi početak

Tony Leung i Leslie Cheung su i prije “Happy Together” surađivali s Wongom, obojica su bili azijske superzvijezde kadasu pristali glumiti gej ljubavnike. Svojim su likovima pristupili bez uobičajenih iritantnih afektacija i manirizama kakve su nekoć glumci smatrali obaveznim u utjelovljavanju homoseksualnih likova.

Leungov Yiu-fai je sav spakiran unutar sebe, često pogrbljenih ramena i s pogledom koja izbjegava tuđe oči, suzdržan i bez reakcije dok zastrašujuće ne eksplodira. To je noseća uloga filma i Leung je savršeno odrađuje. Cheung je ekspresivniji, bezobrazniji, njegove su emocije uvijek na površini, očaj mu je opipljiv.

Happy Together” nije na sreću tzv. poverty porn, jer Wong tu marginu društva prikazuje s ljubavlju i vizualnom raskoši koja omogućava da se strastveni tango dvojice ljubavnika u prljavoj zajedničkoj kuhinji haustora u kojem žive pretvori u romantični vrhunac filma

Teško je iz današnje perspektive gledati Cheungovu glumu u “Happy Together” sa sviješću da je baš 1997. javno obznanio kako je u vezi s prijateljem iz djetinjstva, a onda 2003. zbog depresije od koje je godinama bolovao počinio samoubojstvo skokom s 24. kata jednog hongkonškog hotela. Njegov autodestruktivni Po-wing, koji na kraju filma tone prema samoubojstvu, sam u Buenos Airesu bez ikoga na svijetu, izgleda u mnogočemu autobiografski.

HappyTogether02

“Happy Together” završava povratkom Yiu-faija u Hong Kong, iz kojeg je –saznajemo u zadnjoj trećini filma – pobjegao i zbog krađe koja je barem djelomice financirala njegov put u Argentinu s Po-wingom. Wong na samom kraju preko kadrova hongkonških ulica i javnog prijevoza pušta naslovnu pjesmu filma, u energičnoj verziji Dannyja Chunga koja Yiu-faiovom povratku doma daje optimističnu notu.

Na Leungovom licu se prelijevaju emocije dok se vozi vlakom kroz grad, prvi put je među njima i nada. Prethodno u voiceoveru kaže da se svijetom sretno može putovati samo ako se zna da se uvijek može vratiti doma.

“Happy Together” se razotkriva ne kao pjesma koja se u kontekstu istoimenog filma odnosi na ljubavnu vezu, nego na povratak u rodni grad. Yiu-fai ponovno ima šansu voljeti, izgraditi sebi bolji život. Početi iznova.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.