Američki novinar i publicist Walter Isaacson, autor bestseler biografija o Albertu Einsteinu i Steveu Jobsu, u svojoj se novoj knjizi odlučio pozabaviti životom Leonarda Da Vincija. Rezultat je "Leonardo Da Vinci: A Biography", još jedan uspješan bestseler koji su kritičari ocijenili većinom pozitivno, a naročito je važan jer u prvi plan vraća činjenicu da je Da Vinci, jedan od najvećih genija u povijesti čovječanstva, bio muškarac koji je volio druge muškarce.

Tvrditi da je Leonardo Da Vinci (1452.-1519.) bio gej problematična je konstatacija iz jednostavnog razloga što za njegova života, pa i stoljećima kasnije, koncept gej identiteta kako je danas definiran jednostavno nije postojao. Današnje poimanje homoseksualnosti počelo se formirati u drugoj polovici 19. stoljeća – za početak kroz osmišljavanje same riječi "homoseksualnost" – a značajno se promijenilo i nakon pobune u njujorškom Stonewall Innu, dok je gej (ali i heteroseksualni) identitet kakav poznajemo danas u osnovi kreacija modernizma i postmodernizma.

No, reći da je Leonardo Da Vinci tijekom svojeg života osjećao seksualnu privlačnost prema muškarcima (kao i niz poznatih osoba iz ljudske povijesti, od Aleksandra Velikog do Nikole Tesle) potpuno je neprijeporno.

Buntovnik u odnosu na svoju epohu

To detaljno dokazuje i Isaacsonova biografija objavljena u SAD-u u listopadu prošle godine, pozivajući se na sačuvane bilježnice Leonarda Da Vincija, u kojima se ovaj genijalni umjetnik i znanstvenik često bavio i vlastitim ljubavnim i seksualnim životom, a ne samo crtao skice za padobrane, helikoptere i razne druge novotarije koje će biti uspješno realizirane kad tehnologija bude dovoljno uznapredovala tek pa stoljeća kasnije.

Isaacson Leonarda opisuje kao buntovnika u odnosu na svoju epohu ("izvanbračni sin, gej, vegetarijanac, ljevak, povremeno heretik"), koje je istovremeno bio vrhunski proizvod. U pitanju je renesansna Firenca u kojoj se Leonardo etablirao kao umjetnik i inženjer, ali i žrtva nekoliko skandala baš zbog svojih veza s drugim muškarcima i zbog toga što vlastitu, uvjetno rečeno, homoseksualnost nije pretjerano skrivao. Današnjom neodgovarajućom terminologijom, Leonardo je bio i gej i aut stoljećima prije nego su ti pojmovi uopće postojali.

Seksualni odnos dvojice muškaraca se u renesansnoj Firenci nazivao sodomijom, a lokalne su vlasti bile zabrinute da će raširenost ove prakse naštetiti ugledu i moralu ovog grada države, te su vodile nekoliko kampanja protiv sodomije. No, Firenca se toliko povezivala s međumuškom ljubavi u to vrijeme da je u Njemačkoj riječ za ono što bi danas nazivali homoseksualcima glasila "Florenzer".

Isaacson_Leonardo

Bi li se istina u hrvatskim udžbenicima smatrala "homoseksualnom propagandom"?

U svakom slučaju, Leonardove bilježnice (sačuvana ih je četvrtina, oko 7200 stranica) donose brojne zapise u kojima se genijalni umjetnik raspisao o svojim vezama s drugim muškarcima, a sadržavale su i brojne crteže nagih muških tijela, kao i skice vlastitog. Drugi zapisi iz tog vremena otkrivaju i da je mladi Leonardo – kojeg su opisivali kao vrlo privlačnog muškarca – volio nositi za to vrijeme ekstravagantnu odjeću, naročito ne baš uobičajene ružičaste tunike.

Isaacson u biografiji navodi i da je Leonardo bio u najmanje dvije dokazane dugotrajne ljubavne veze s drugim muškarcima, a vrlo je zanimljivo i kako tumači nesnošljivost koja je vladala između njega i nešto mlađeg Michelangela.

U pitanju je dijelom, naravno, i sukob taština dvojice velikih umjetnika, koji su bili konkurenti, ali i razlika u poimanju i (ne)prihvaćanju vlastite homoseksualnosti. Leonardo svoju privlačnost prema muškarcima nije smatrao poremećenom ili grešnom te se odavao užicima tijela i ponašao slobodno, dok je Michelangelo bio ono što bi se, današnjom terminologijom, reklo , "autohomofobna ormaruša", koji je živio u celibatu i sublimirao svoje istospolne žudnje u umjetnost.

Za današnju čitateljsku publiku, naročito iz LGBT zajednice, Isaacsonova biografija Leonarda Da Vincija važna je i kao podsjećanje na višestoljetno prešućivanje i falsificiranje ne samo Leonardove seksualnosti, nego i brojnih drugih važnih ljudi iz povijesti čovječanstva. Istospolna ljubav i žudnja su se stoljećima umanjivale, skrivale i cenzurirale, a zapravo ni danas u značajnom dijelu svijeta nije drugačije.

Bilo bi, primjerice, zanimljivo analizirati spominje li se uopće Leonardova seksualnost - koja je i u njegovom životu i u njegovoj umjetnosti imala nezanemarivu ulogu – u hrvatskim udžbenicima koji obrađuju lik i djelo ovog univerzalnog genija. Ili bi se istina smatrala "homoseksualnom propagandom"?

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.