Ove će se nedjelje održati deseti parlamentarni izbori. U predizbornoj utrci koja je više izgledala kao Dora, natjecanje za hrvatsku pjesmu Eurovizije, glavne su zvijezde, ali, kao i uvijek, ne u progresivnom svjetlu, bile žene, dok je ponuđeno malo do ništa konkretnog sadržaja. Među dosad najbizarnijim kandidatima građani svoj glas mogu dati političarima u rasponu od nekih čija bi retorika komotno mogla biti i zakonski kažnjiva do onih koji uistinu imaju plan za dobro sviju građana.

Krajem svibnja Andrej Plenković vjerovao je da je izborna pobjeda HDZ-a riješena stvar – građani su hipnotizirano pratili Stožer koji se mogao pohvaliti jako dobrim nošenjem s pandemijom koronavirusa. Preostala je tek kalkulacija o tome kako spasiti ono malo turističke sezone da pred izbore primorski krajevi ne bi baš očigledno zjapili prazni.

I, jasno, tu se kula od karata brzo počela urušavati – nakon gotovo potpune liberalizacije mjera, brojke su ponovno skočile na minimalno 50 novooboljelih dnevno, premda su stvarni brojevi vjerojatno i veći jer se u Hrvatskoj testira mnogo manje uzoraka nego u drugim zemljama. Stručnjaci su optužili Stožer da je politiziran i da je s popuštanjem mjera krenuo prerano, a Stožer je svalio krivicu na građane koji su se prebrzo opustili.

Plenković bi mogao zaraziti građane samo ako popiju 17 gutljaja vode iz iste čaše kao i on

No, nisu na jednak način osudili i vlastite članove te direktne nadređene, primjerice, grljenje Krunoslava Capaka s kolegicama na konferenciji koje ga je odvelo u samoizolaciju, rukovanje Davora Božinovića s prolaznicima, a ponajmanje druženje Andreja Plenkovića s Novakom Đokovićem i Goranom Ivaniševićem te tribine prekrcane gledateljima na sad već zloglasnom teniskom turniru u Zadru.

Za čin zbog kojeg bi u travnju obični građanin riskirao novčanu kaznu, Plenkovića sad pravdaju svi u Stožeru. Štoviše, da i bude koronapozitivan, vjerojatno bi iz Stožera samo inzistirali da u susretu s građanima nosi masku jer bi se građani mogli zaraziti samo ako popiju 17 gutljaja vode iz iste čaše kao i on.

O  stranci Brine Esih, Desna liga, dovoljno govore dva intelektualna diva – Iva Majčica koja se zalaže za vraćanje na "tvorničke (Božje) postavke" i oduzimanje prava glasa ženama, pri čemu je nejasno što onda ona radi u politici, i Ivan Topić koji praktički tvrdi da silovana žena uopće ne može zatrudnjeti

Kako je SDP kapitalizirao na HDZ-ovim proturječjima? Kao i uvijek – nikako. Tijekom čitave krize ne pamti se nijedna snažna kritika bilo kojeg njihova člana, već samo stručnjaka i novinara poput Hrvoja Krešića ili Maje Sever koje Plenković, trumpovski, optužuje za kolaboraciju s SDP-om.

Anemični Davor Bernardić možda i ostvari razmjerno dobar izborni rezultat, ali, ironično, to neće biti zbog ikakvog njegova doprinosa, nego naprosto jer će dio birača HDZ-a glasovati za Domovinsku koaliciju. Imajući na umu blijedi program koji praktički prepisuje zahtjeve inicijative Glas poduzetnika i floskule koje se pretvaraju da su progresivna ideologija, SDP-ova jedina snaga jest što će starije generacije zasigurno glasati za njih da se "glasovi ne raspu".

"Nepotkupljivi" pripadnici Škorine stranke

Rasut će se, zato, na desnici, premda će, izvjesno je, i tu mnogi pretjerano ambiciozni nadripolitičari doživjeti otrežnjenje. Prvi je takav šerif Miroslav Škoro koji je, računajući da će biti u poziciji Mosta 2015. godine – odnosno, da HDZ neće moći sastaviti vladu bez Domovinske koalicije – ušao u kampanju jako, tvrdeći da će zahtijevati da bude premijer.

Sad su mu ambicije malo opale, ali ipak ne sasvim – sad zahtijeva tri ministarstva, Ministarstvo poljoprivrede s njegovom sestrom Vesnom Vučemilović, Ministarstvo kulture u kojem bi Zlatko Hasanbegović nastavio svoj križarski pohod na nezavisnu kulturu i neprofitne medije, i, najzanimljivije, Ministarstvo unutarnjih poslova kojem bi na čelu bio Hrvoje Zekanović, profesor geografije poznat po tome što se tužakao na vandalizam nepoznatih počinitelja koji su mu na kuću u Šibeniku nacrtali kukasti križ i ustaško U, i koji je istodobno i veliki zagovaratelj pozdrava Za dom spremni.

Sreća što su se Most, iz kojeg su pobjegli svi članovi koji su imali kakav-takav kredibilitet, i Raspudići, kojima nije dosta parazitiranje na dva docentska mjesta, debelo precijenili, ali ako ništa, Most se bar može pohvaliti da ima najbolji predizborni spot

Koliko su pripadnici Škorine stranke nepotkupljivi dokazuje to što je članica njegove stranke s liste skinuta tjedan prije izbora. Radi se o Davorki Smoković, bivšoj državnoj odvjetnici iz Pazina koja je dvaput osuđena zbog kriminala.

S druge strane, Index je iskopao zanimljivi kostur koji očito svatko tko se predstavlja kao veliki domoljub mora imati u ormaru. Referiramo se, dakako, na aktivnosti njegove gospođe Kim Ann Škoro u Balkan Dance Ensembleu, folklornoj skupini koja je nastupala po srpskim klubovima, i na njezino pisanje za četničke novine Amerikanski Srbobran.

Raspudići su se debelo precijenili

Škoro je ujedno i prvi načeo temu pobačaja – kako bi prikrio da je njegov gospodarski program zapravo isti kao i HDZ-ov te da se pozicinora kao snažnija desnica od premijera. Škoro je još prošao i najbolje – on je samo rekao da se silovane žene trebaju konzultirati s obitelji hoće li pobaciti.

Pridružila mu se obitelj Selak-Raspudić, dvoje potkapacitiranih sveučilišnih profesora koji su umislili da su filozofske superzvijezde na tragu Slavoja Žižeka, samo na obrnutoj strani spektra, i koji su također pokazali stremljenje potpunoj zabrani pobačaja. Sreća što su se Most, iz kojeg su pobjegli svi članovi koji su imali kakav-takav kredibilitet, i Raspudići, kojima nije dosta parazitiranje na dva docentska mjesta, debelo precijenili, ali ako ništa, Most se bar može pohvaliti da ima najbolji predizborni spot.

Bolji čak i od Pupovčeve poluuspjele autoironije, predizborni spot Jakoslava Rojnice u kojem se, u crossoveru između tompsonovske dramatike i romantizma Jamesa Blunta, baca sa stijene i poručuje: „S nama ćete isplivati iz svih problema“, toliko je loš da zapravo postaje fantastičan.

Najkonkretnije se na pobačaj osvrnula Bruna Esih – ona je izjavila da silovanim ženama treba zabraniti pobačaj. O njezinoj stranci Desna liga dovoljno govore dva intelektualna diva – Iva Majčica koja se zalaže za vraćanje na "tvorničke (Božje) postavke" i oduzimanje prava glasa ženama, pri čemu je nejasno što onda ona radi u politici, i Ivan Topić koji praktički tvrdi da silovana žena uopće ne može zatrudnjeti. Riječ je o gotovo neonacističkom diskursu koji bi trebao biti sankcioniran, a ne na listi za parlament.

Izbori imaju i svijetlu stranu...

Jedina je svijetla strana ovih izbora što zaista napokon postoji opcija za koju se može glasati bez ograde da se glasa za najmanje zlo. Riječ je, naravno, o koaliciji koju predvodi stranka Možemo. Dok se velike stranke prepucavaju preko medija i sučeljavaju ad hominemima na televiziji, Možemo gradi svoje biračko tijelo na terenu – predstavljajući se u svim izbornim jedinicama, prikupljanjem potpisa za problem koji građane zaista zanima – obnovu Zagreba poslije potresa, biciklirajući i dijeleći letke, predstavljajući promotivne spotove.

Osim što su jedini koji su govorili o konkretnim, i zaista mogućim potezima, stranka su i s najprogresivnijom seksualnom politikom koja je jasno i nedvosmisleno za javno dostupni pobačaj, a u programu uspješno i barata terminima rodnog identiteta i referira se na trans prava, što je svemirski brod za prosječnog SDP-ovca. O tome svjedoči i broj žena na njihovim listama koje nisu, kao u ridikuloznom slučaju SDP-a, tamo samo da popune kvotu, već su zaista istaknute figure koje se tretiraju kao ravnopravne kandidatkinje.

Zlobnici iz svih sektora radosno su naskočili na izjavu Katarine Peović Vuković o oporezivanju štednji koje prelaze iznos od 100.000 eura koja im je poslužila kao argument da nikad nisu trebali ići u koaliciju s Radničkom frontom, nego s Pametno, nemoćnom strankom neoliberala čija se kampanja i ideje mogu svesti na dva plakata.

...i zapravo je dobro da su već u nedjelju

Čak su i inače lijevo orijentirani kolumnisti proglašavali Pametno najprogresivnijom i najradikalnijom političkom opcijom, što moguće i jest točno, ali ne u pozitivnom smislu s obzirom na njihovu najnoviju akviziciju, notornog neoliberala Davora Huića koji prozivanje poduzetnika za iskorištavanje radnika izjednačava s progonom Židova.

Naprotiv, kako izvrsno objašnjava i Biltenov urednik Marko Kostanić, koalicija Možemo i RF-a jedini su logični par jer radi se o dvije lijeve stranke koje su nadišle razlike koje imaju kako bi okrupnile svoje postotke.

Škoro sad zahtijeva tri ministarstva, Ministarstvo poljoprivrede s njegovom sestrom Vesnom Vučemilović, Ministarstvo kulture u kojem bi Zlatko Hasanbegović nastavio svoj križarski pohod na nezavisnu kulturu i neprofitne medije, i, najzanimljivije, Ministarstvo unutarnjih poslova kojem bi na čelu bio Hrvoje Zekanović, profesor geografije

Kritika izjava Katarine Peović zapravo je slična argumentima protiv prosvjeda za crnačka prava – da, šteta je što je crnac ubijen na ulici, ali pravi je, zapravo, grijeh razbiti izlog Guccijeva dućana. Sve to pokazuje koliko je kapitalistički, solipsistički svjetonazor duboko ukorijenjen, a Pametno toksična opcija.

Sve u svemu, zapravo je dobro da su parlamentarni izbori već u nedjelju jer će napokon završiti dociranje Andreja Plenkovića, Škorini mokri snovi o autoritarnoj vlasti i kasapljenje žena, a možda i Stožer ostave na miru da krene u borbu protiv pandemije koja ne posustaje.

Sudeći po anketama, izvjesno je da ćemo svjedočiti ili koaliciji HDZ-a i Škore, ili onoj SDP-a s Možemo i manjincima, a nimalo nerealan scenarij jest i tortura na tragu 2015. i ponavljanje izbora. Bilo kako bilo, sad bar postoji opcija kojoj možemo dati glas i pritom ne žaliti za njim.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

apvili baner
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.