Već dugo želim napisati članak o svojim omiljenim LeftTube kanalima, međutim, prekarnog je posla puno, a slobodnog vremena malo – i za pisanje i za gledanje. Zadovoljila sam se, tako, rođendanskom čestitkom omiljenoj LeftTuberici, Natalie Wynn, poznatijoj kao Contrapoints.

Malo je onih koji nisu čuli za Contrapoints, trans aktivisticu i LeftTubericu koja se proslavila svojim estetiziranim političkim videima o aktualnim temama – od alt righta i incela, preko TERF-a, sve do zavisti. Međutim, u ovom me tekstu mnogo manje zanima Contrapointsina estetika, a mnogo više politika/etika koju nalazim izuzetno potentnom i originalnom.

Trenutak u kojem živimo nije obilježen osobitim marom za detalje i karakterizira ga totalno odbacivanje suprotnih političkih stajališta. Bilo da je riječ o (shvatljivom) odbacivanju svake desne opcije ili (manje shvatljivom) odbacivanju Možemo na temelju nekoliko dubioznih odluka, dijalog i osvještavanje javnosti floskule su koje se rijetki još trude spominjati.

I Contrapoints je u jednom trenutku bila “otkazana”

Sve je to pogoršano kulturom otkazivanja (eng. cancel culture) koja, premda polazi od plemenitih pretpostavki, na kraju uvijek samo dovodi do besciljnih rasprava u kojima stradaju najmanje moćni akteri. Primjerice, dok se osobe poput Miljenka Jergovića žale da su otkazane i izražavaju podršku “otkazanoj” J. K. Rowling, ni na koji način ne vidimo kako je njihov status kulturnih arbitara potkopan niti vidimo posljedice spornog otkaza na njihove kulturne angažmane i financije.

S druge strane, kad figura poput Contrapoints, s komparativno velikim, ali u suštini nevelikim mainstream utjecajem napravi nešto što tehnički nije ni kiks, već svjesni politički izbor, dobar je dio queer zajednice otkaže, što donosi upitne političke benefite.

Contrapoints zavist shvaća kao kompleks otrovnih misli koje dolaze ne samo od toga što želimo nešto što druga osoba ima već je zato mrzimo i želimo joj uništenje, premda nama to ne nosi nikakvu korist. Kao znak političkog ressentimenta, zavist je neproduktivna i toksična, te limitira mogućnost solidarnosti

Krenimo od početka. Contrapoints je otkazivana nekoliko puta, ali najveća se prašina podigla u dva navrata. Prvi put uslijed njezina tvita o tome kako se osjeća nelagodno kad je se upita kojim zamjenicama želi da je se oslovljava, što je protumačeno kao diskriminatorno prema rodno nebinarnim osobama.

No, prava se eskalacija dogodila kad je jedan citat u njezinu videu “Opulence” pročitao trans pornoglumac Buck Angel. Buck Angel bio je jedan od prvih otvoreno trans muškaraca prije 20-ak godina, no privukao je mnogo kritika svojim zastarjelim pogledima na transrodnost i rodnu nebinarnost.

Zašto je otkazivanje neproduktivno i štetno?

Njegovo se stajalište može objasniti pojmom transmedikalizam, odnosno, uvjerenjem da je osoba trans samo ako promijeni svoj biološki spol, za što je i Contrapoints, asocijativnom krivnjom, optužena.

U opsežnom videu “Canceling” Contrapoints se osvrnula na vlastito otkazivanje i kulturu otkazivanja uopće te vrlo koncizno iznijela svoj politički program koji, uostalom, krasi njezin kanal od samih njegovih početaka. U tom uratku iznosi niz argumenata zbog kojih smatra da je otkazivanje neproduktivno. Kao prvo, otkazivanje počiva na pretpostavci krivnje.

Odnosno, ono odlučuje da je osoba kriva prije negoli je imala prilike uopće objasniti svoju stranu priče. Sporna se izjava vrijedna otkazivanja nakon toga apstrahira i učini još više politički problematičnom, što Contrapoints pokazuje na primjeru beauty blogera Jamesa Charlesa.

Razlog zašto je njezina metoda primljena toliko negativno vjerojatno je činjenica da, premda to ne kaže izravno, Contrapoints zapravo izaziva pretpostavljenu, a neostvarenu inkluzivnost LGBT zajednice koja mnogo češće svoju nemoć iskaljuje na svojim pripadnicima negoli na  neprijateljima

Konkurenska blogerica Tati Westbrook optužila ga je da je “pokušavao uvjeriti strejt muškarce da su gej”, što je na Twitteru odmah uzeto kao istina i apstrahirano u “James Charles je toksičan i manipulativan”. Iz same se strukture prethodnih dviju rečenica vidi i da je otkazivanje esencijalističko jer kritizira osobe kao toksične ili manipulativne, a ne njihova djela.

Pseudomoraliziranje i ljubomora

Ono je i pseudomoralističko jer za pravi cilj ima diskreditiranje, najčešće iz ljubomore, a ne aktivizam ni želju da se izvojeva kakva pravda. Nasuprot tome, Contrapoints pokušava kontekstualizirati različite ličnosti, pokrete i ideologije te im prilaziti s empatijom koju većina nas nije spremna imati za pojave koje smatramo opasnima i toksičnima.

Objašnjava, tako, da Bucka Angela treba staviti u povijesni kontekst i dati mu priznanje što je bio pionir trans vidljivosti te da ga ne treba u potpunosti otkazati zato što zastupa zastarjelo mišljenje koje je karakteristično za njegovu generaciju. Jasno, za takav ga stav treba kritizirati, ali otkazivanje ničim ne doprinosi političkom cilju.

Na jednak način pokušava empatizirati s incelima, J. K. Rowling, samim osobama koje su je otkazale, razumijevajući njihovo stajalište i pokušavajući im na odmjeren način pokazati zašto je pogrešno.

Kad figura poput Contrapoints, s komparativno velikim, ali u suštini nevelikim mainstream utjecajem napravi nešto što tehnički nije ni kiks, već svjesni politički izbor, dobar je dio queer zajednice otkaže, što donosi upitne političke benefite.

Razlog zašto je njezina metoda primljena toliko negativno vjerojatno je činjenica da, premda to ne kaže izravno, Contrapoints zapravo izaziva pretpostavljenu, a neostvarenu inkluzivnost LGBT zajednice koja mnogo češće svoju nemoć iskaljuje na svojim pripadnicima negoli na  neprijateljima.

Brojne reakcije na društvenim mrežama produkt su čiste zavisti

Contrapoints ovo odlično sumira u posljednjem videu “Envy”, u kojem prokazuje mnoge reakcije na društvenim mrežama kao produkt čiste zavisti. Zavist shvaća kao kompleks otrovnih misli koje dolaze ne samo od toga što želimo nešto što druga osoba ima već tu osobu zbog tog amrzimo i želimo joj uništenje, premda nama to ne nosi nikakvu korist. Kao znak političkog ressentimenta, zavist je neproduktivna i toksična, te limitira mogućnost solidarnosti.

Premda je u suštini i moja instinktivna reakcija potpuno odbacivanje svakog argumenta koji mi se na političkoj razini čini suspektan, vjerujem da je strategija koju zauzima Contrapoints mnogo poštenija, produktivnija, ali i zamornija.

Nešto slično čini ksenofeministica Helen Hester kada diskutira s drugovalnim feminizmom i među njegovim seksističkim i transfobnim slojevima razabire političke strategije koje ipak mogu biti korisne. Takvo što zahtijeva emocionalni angažman, ali i veliku promišljenost, jer kroz naslage loše teorije treba proniknuti u ono nešto od čega možemo zajedno graditi i razgovarati.

Kapitalizam i patrijarhat ne pokazuju znakove uzmicanja, stoga je svaka strategija kojom se možemo služiti dobrodošla. A imamo li na umu da će Contrapoints svaki put dati i dobru kritiku svega što je s nekom teorijom problematično, vrijedi pokušati pratiti njezinu etiku.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.