Prije nekoliko dana tijekom rasprave o izglasavanju proračuna za 2023., Hrvatska vlada prihvatila je amandman SDP-ove zastupnice Sabine Glasovac i izdvojila milijun eura za nabavu menstrualnih higijenskih potrepština za škole i skloništa za žene.

Iako ova mjera u zapadnim zemljama postoji odavno i predstavlja pomak za osobe koje menstruiraju, nije dobro primljena od dijela feministica.

Nije ni čudo što se ponovno pobunio radikalno feministički kolektiv Femrevolt, notoran po svojim transfobnim objavama i komentarima na objave drugih portala u kojima se kritizira njihova politika. Femrevolt su ovog puta zasmetale "lijene i zastarjele ideje" jer zastupaju stajalište da bi se mladima trebale pokloniti menstrualne čašice umjesto higijenskih uložaka koji zagađuju okoliš.

Polemika se produbila u trenutačno 300-tinjak komentara u kojima Femrevolt kritizira svoje kritičare za realpolitičko umjesto radikalno razmišljanje. "Feminizam je ekološki, ili nije feminizam", pišu, još jednom pokazujući ograničenost dometa svih pozivanja na apsolute.

Navigiranje između održive socijalne politike i opozivanja populističkih mjera

Ovo nije prvi put da se osvrćem na Femrevolt i radikalne ideje – ovaj put želim zauzeti prema njima jednak stav kakav sam svojedobno pohvalila u kritici kulture otkazivanja popularne trans YouTuberice Contrapoints. Drugim riječima, želim uvažiti njihovo mišljenje kako bih odatle mogla napisati zašto vjerujem da postoji povoljniji pogled na problem menstrualnog siromaštva.

Za početak, i samoj mi je bliska radikalna (premda ne radikalno feministička, odnosno TERF) literatura. Primjerice, zabavila me knjiga "Fully Automated Luxury Communism" u kojoj Aaron Bastani tvrdi da bismo za pokoju godinu mogli u potpunosti učiniti javni prijevoz besplatnim i preći na sintetičku hranu koja će zamijeniti životinjsko meso.

Gledajući iz te prizme, mogla bih kritizirati najavu Tomislava Tomaševića o podizanju cijene tramvajske karte kao "lijenu i zastarjelu" jer bi, da je predstavnik prave ljevice, u potpunosti ukinuo novac, a kamoli plaćanje javne usluge. Nažalost, to bi bilo nepravedno prema nekolicini ljudi koja se našla u nezavidnoj poziciji navigiranja između održive socijalne politike i opozivanja populističkih mjera.

Tomašević bi možda trebao reorganizirati svoje prioritetete, poraditi na komunikaciji, i aktivnije sanjati još bolji svijet od ovog za koji se bori, no ne može ga se okriviti što u godinu ipo dana nije uveo besklasno društvo.

Prigovaranje prigovora radi

Isto, zapravo, priznaje i sam Femrevolt kad komentira: "načelno se slažem i nećemo se protiviti ulošcima, ono, bolje išta nego ništa." Za konzervativnu Hrvatsku u kojoj su stotine liječnika uložili priziv savjesti za pobačaj i žrtve zlostavljanja minimalno su zaštićene svakako je pozitivna vijest da je ikakva dobrobit za žene podržana. Naravno, ne treba prozvati Vladu Andreja Plenkovića najprogresivnijom u povijesti, ali treba reći da ova mjera može olakšati život osobama pogođenim menstrualnim siromaštvom.

K tome, može učiniti menstruaciju manjim društvenim tabuom time što će biti aktivno prisutna u svakom školskom toaletu. Jednom kad se normalizira, može se i zamisliti svijet u kojem djevojka tijekom velikog odmora ispire menstrualnu čašicu i njezin joj je kolega ne otima iz ruke te je ne dobacuje, uz pogrdne povike, deseterim dječacima koji će njome igrati nogomet.

Zanimljivo je, pritom, što Femrevolt kritizira ovu mjeru samo iz prizme ekologije. Jednako bi ispravna bila i kritika u kojoj se fokusiramo na uzrok menstrualnog siromaštva, a to je – siromaštvo generalno, gentrifikacija, kapitalistički prekarni poslovi, inflacija i niz drugih ekonomskih čimbenika. No, kad jedan od komentatora piše o beskućništvu, gladi i nezaposlenosti, Femrevolt odgovara: "dok ne riješimo problem siromaštva, moramo pokušati riješiti ove rješivije probleme", što zvuči kao vrlo realpolitički stav.

Sve to raspravi daje neugodan prizvuk čistog prigovaranja prigovora radi bez prave namjere da se ponudi išta bolje. Prva sam koja zagovara sanjanje o radikalnim budućnostima, no ne nauštrb toga da se drugima sadašnjost učini nemogućom. Kako je komentirala Jelena Veljača: "ja sam toliko radikalna da me nervira vježbanje ekologije na ženama".

Glasovac kao "negativka dana"

U konačnici, kao što i ističu neki komentatori, optimalno bi rješenje vjerojatno bilo naprosto ponuditi izbor između uložaka, tampona i menstrualnih čašica. Nedvojbeno je da postoje žene kojima je život nezamisliv bez menstrualnih čašica, kao što postoje i one koje iz bilo kojeg razloga čašice ne mogu ili ne žele koristiti.

Načelno se slažem s komentatoricama koje tvrde da bi nošenje menstrualne čašice moglo biti nelagodno mladima – sjećam se svojeg prvog pokušaja korištenja tampona koji je završio suzama, a zacijelo bi bio i daleko gori da nisam imala alternativu.

Glavni je problem, kao što su gotovo svi istaknuli, način komunikacije, agresivan, grub i isključiv razgovor. Ironično je da je meta kritike i negativac dana žena, Sabina Glasovac, što još jednom pokazuje koliko je ovakav pristup alijenirajući.

U konačnici, apsolutno treba sanjati i prizivati radikalno lijevu i zelenu budućnost, ali biti realan, i ne napadati zbog tog sna svaku inicijativu koja ga nije uspjela odjednom ostvariti. Gledajući pobliže, takav stav neugodno je blizak stavu desnice koja želi svima diktirati kako da vode svoje živote.

Primjerice, kao što desnica smatra samo zajednicu muškarca i žene brakom, tako i radikalni feminizam može reći da je svaka monogamna zajednica "lijena i zastarjela" te da svaki pravi feminizam znači poliamoriju. Dok je lijepo zagovarati nove i drugačije načine uređenja međuljudskih odnosa, čini se poprilično tiranskim proglašavati ih jedinim ispravnima, što ne bi trebala biti pozicija koju ijedan feminizam za sebe želi.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.