Tijekom posljednjih nekoliko godina pažnju hrvatske javnosti i medija, vrlo često u nedostatku drugih političkih tema, zaokupljaju odrasli, uglavnom stariji muškarci koji se svake prve subote u mjesecu okupljaju na trgovima diljem zemlje te poredani u pravilno oblikovane redove, najčešće u klečećem položaju izgovaraju molitvu krunice ispred Marijina kipa.

Nedaleko od njih, svake prve subote u mjesecu na istome mjestu, okupljaju se i brojni drugi/e aktivisti/ce koji izvode prosvjedne akcije poput "Tihe mise", a sve je popraćeno znatiželjnim ili zbunjenim pogledima građana i slučajnih prolaznika.

Prema nekim istraživanjima, veliki dio građana ne podržava ovakvu vrstu molitve na javnim površinama, a dio medija prozvao ih je "klečavcima" no njih to nimalo ne obeshrabruje. Iako formalno nemaju predvodnike, iza molitelja stoji nekoliko konzervativnih udruga i pojedinaca iz Hrvatske ali i inozemstva, koje uglavnom artikuliraju stavove molitelja u javnosti i razloge zbog kojih rade to što rade.

Cijela priča započela je tijekom pandemije COVID-19 virusa kad se skupina vjernika počela okupljati na javnim mjestima diljem zemlje kako bi zahvaljivala biskupima koji su podupirali pravo na slobodu izbora cijepljenja. Ohrabreni interesom jednog dijela vjernika, konzervativne udruge počinju pokretati razne inicijative poput Marijinih sinova, Muževni budite ili Vitezova Bezgrešnog Srca Marijina, a hrvatskim moliteljima se ubrzo pridružuju i molitelji iz iseljeništva poput Australije i zemalja Južne Amerike.

Katolička Crkva nije zauzela jasan stav o ovakvim aktivnostima. Riječki nadbiskup Mate Uzinić jedan je od rijetkih crkvenih predstavnika koji je jasno poručio kako ovakva vrsta javne molitve nije u duhu i tradiciji katolika u Hrvatskoj.

"Promidžba reda u društvenom životu"

S druge strane, prema Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica stoji da "Vjerska zajednica ne smije djelovati sa sadržajem i načinom obavljanja vjerskih obreda i drugih očitovanja vjere koji su protivni pravnom poretku, javnom moralu ili na štetu života i zdravlja ili drugih prava i sloboda njenih vjernika i drugih građana."

No ako to ne može vjerska organizacija, može vjerska udruga. Nije tajna da iza molitelja na trgovima stoje vjerske udruge poput Vigilarea čiji je predstavnik Vice Batarelo u više navrata izjavljivao da se ta udruga zalaže za zabranu pobačaja u Hrvatskoj. Nije tajna niti to da je ta udruga povezana s poljskom zakladom Ordo Iuris, koja je odigrala ključnu ulogu u zabrani pobačaja u Poljskoj.

Naime, Ordo Iuris – zaklada za pravnu kulturu osnovana je 2013. godine u Poljskoj. Na web stranici zaklade stoji podatak da ona okuplja pravne stručnjake s namjerom "pružanja stručnih savjeta i ekspertize s ciljem poštivanja ljudskog dostojanstva". Ta je zaklada zaključila da je pravo "previše složena tema da bude prezentirana kao običan skup pravila te da pravnici moraju uzeti u obzir kontekst koji su stvorili zasebni pravni regulatorni sustavi, zakonsku praksu kao i u širem pogledu, cijelu kulturu."

Zaključuju i to da Ordo Iuris treba kombinirati nekoliko različitih aktivnosti s ciljem "promidžbe reda u društvenom životu". Jedna od prvih inicijativa ove zaklade bila je 2016. godine kad su u suradnji s drugim sličnim organizacijama poput "Stop pobačaju" izradili prijedlog Zakona o potpunoj zabrani pobačaja koji su predali Sejmu, tj. donjem domu poljskog parlamenta, no takav prijedlog je tad bio odbačen. Ali tad su na scenu (odnosno trgove) u Poljskoj stupili upravo "molitveni pokreti" koje je na početku većina građana Poljske jednostavno ignorirala.

Infiltracija kao jedna od glavnih metoda

Na parlamentarnim izborima u Poljskoj 2019. godine vlast zadržava desničarska i ultrakonzervativna stranka Pravo i pravda, a u listopadu 2020. nastupa pooštravanje ionako dotad restriktivnog zakona o pobačaju, tako što je pobačaj dopušten samo u slučaju silovanja žene ili ako postoji rizik za život ili zdravlje majke.

Donošenje ovakvih zakonskih izmjena izazvalo je val prosvjeda diljem Poljske. Europski Parlament je tim povodom usvojio Rezoluciju u kojoj naglašava da se restriktivnim zakonima o pobačaju krše ljudska prava žena te se podsjeća da su institucije EU-a i države članice zakonski obvezne poštovati i štititi prava žena.

No pismena opaska iz Strasbourga nije bila dovoljna te je u međuvremenu zakonski kriminalizirano bilo kakvo pomaganje trudnicama koje žele obaviti pobačaj, što je rezultiralo time da su u nekim poljskim bolnicama liječnici iz nesigurnosti i straha od posljedica odbili izvršiti pobačaj zbog čega je nekoliko žena preminulo.

Brojna istraživanja pokazala su da uvođenje ovakve vrste represije nije smanjilo broj pobačaja u toj zemlji nego su se oni obavljali ili u inozemstvu ili u neodgovarajućim uvjetima.

U dokumentu zanimljiva naslova "Suvremeni križari u Europi" u izdanju Europske humanističke federacije opisane su brojne pravne i druge akcije i inicijative koje je Ordo Iuris poduzimala, nekad i prije poljskih sudova, kako bi nametnula svoju ideologiju.

Jedna od njihovih glavnih metoda djelovanja je infiltracija u prostore donošenja odluke, poput situacije kad je predsjednik Ordo Iurisa u Poljskoj Aleksander Stepkowski bio imenovan zamjenikom ministra vanjskih poslova u vladi za čijeg su se mandata pripremale zakonske izmjene zakona o pobačaju, da bi nakon toga bio imenovan sucem Vrhovnog suda.

Mladi nemaju razumijevanja za radikalni konzervatizam vlastitih roditelja

Usprkos dolasku na vlast liberalnije političke opcije krajem 2023. godine, prosvjedi protiv potpune zabrane pobačaja u Poljskoj traju i danas, a borba civilnih udruga i feminističkih organizacija teška je i mučna. Te su organizacije u Poljskoj do današnjih dana pomogle tisućama Poljakinja na očuvanju njihovih temeljnih ljudskih prava, najčešće pružajući pravnu pomoć te pomoć pri odlascima u inozemstvo.

Ono što Poljake može ohrabriti jest činjenica da se na prosvjedima može vidjeti mnogo mladih ljudi. Oni ne pristaju na laži i manipulacije koje su prisiljeni slušati na televizijama pod kontrolom desničara i nemaju razumijevanja za radikalni konzervatizam vlastitih roditelja koji smatraju da je Crkva jedini autoritet u društvu kojem je sve dopušteno.

Pođemo li od spoznaje da je ideologija ideja o svijetu, čovjeku i društvu usmjerena na održavanje ili promjenu postojećeg stanja u društvu, a u ekstremnijem slučaju ideologija je i težnja za dominacijom jedne društvene skupine nad drugom, onda se jasno može zaključiti da je ono što mi u Hrvatskoj danas imamo – ideologija klečanja.

Cilj te ideologije je nametanje vjerskih radikalnih uvjerenja i promicanje teze o navodnoj ugroženosti katoličke većine u Hrvatskoj kao i njihovih duhovnih i tradicionalnih vrijednosti poput obitelji i braka te zastrašivanje i difamacija svih neistomišljenika. Dolaskom ekstremno desnih političkih stranaka na vlast, kao što je to slučaj u Hrvatskoj u kojoj je jedna konzervativna stranka u koaliciji s drugom strankom demokršćanskog predznaka, otvara se mogućnost da ideologija s trgova ubrzo postane i ideja o kojima će se raspravljati na saborskim odborima s ciljem promjene zakona.

Stvara se dojam da se nitko zapravo niti ne želi temeljitije pozabaviti ovom temom

Istoimena zaklada Ordo Iuris osnovana je 2022. godine u Zagrebu, preuzimajući cjelokupni sadržaj i vizualni identitet od svojeg poljskog uzora, na svojim web stranicama ukazuje na to da "radikalne ideologije žele uništiti temelje hrvatskog društva kao i temelje same Hrvatske". U daljnjem tekstu nije jasno definirano koje su to "radikalne ideologije" no taj opis savršeno odgovara onome što oni zagovaraju.

Zaklada koja se poziva na "promidžbu reda u društvenom životu" tako već duže vrijeme provodi vjerske kampanje u nekim medijima s ciljem mobilizacije javnosti, kao prvog koraka u ostvarivanju svojeg programa u Hrvatskoj. Zanimljivo je spomenuti i to da je jedan od njihovih aktivista, Ivan Prskalo, bio član radne skupine za ratifikaciju Istanbulske konvencije, dakle metoda infiltracije je očito sljedeći korak.

Odgovor aktivista za obranu ljudskih prava i ostalih koji se ne slažu s radikalizacijom bio je pokoji umjetnički performans ili sporadični polukritični tekst na nekom portalu. No stvara se dojam da se nitko zapravo niti ne želi temeljitije baviti ovom temom, čak se i propituje potreba za protuprosvjedima i reakcijama na ovu "klečeću ideologiju".

Za razliku od Poljske, u Hrvatskoj je situacija možda i lošija jer su mlađe generacije prilično apolitične i nezainteresirane za društvene promjene. Neadekvatan i zastario obrazovni sustav, medijsko nametanje iskrivljenih životnih vrijednosti te korumpirani i oportunistički nastrojeni političari jamstvo su šutnje i pokornosti onih koji bi trebali biti sadašnjost i budućnost ove zemlje.

Ipak, pravovremeno prepoznavanje "crvenih zastava", jačanje civilnog društva i ujedinjeno djelovanje svih onih koji ne žele da Hrvatska doživi "poljski scenarij" mogu i trebaju biti smjernice u vremenu koje dolazi. Heraklit je rekao: "Ljudi bi se trebali boriti za zakone kao što se bore za zidove svojih gradova."