Već nakon ovogodišnje Dore čuli su se homofobni komentari na račun pobjednika Marka Bošnjaka. Sve je dalje eskaliralo nakon njegova gostovanja u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić, pokazavši koliko je i dalje naporno biti gej javna osoba u Hrvatskoj.

Ne čudi da su Bošnjaka prvi poletjeli kritizirati desni katolički portali. Narod.hr, koji je Doru proglasio "generalnom probom za najveći karneval dekadencije u Europi", optužio je žiri da bira "nebinarne" i "transrodne", oglušujući se na volju naroda koja je bila na strani Ognja koji bi, valjda, u trominutnom nastupu uz Božju pomoć odmah preobratio to leglo nemorala.

Danas je, kažu, "šik i oportuno" biti homoseksualac, a Bošnjakov kostim za nastup nazivaju sotonskim, što je bio i argument splitskog svećenika Ante Vučkovića koji je pjesmu "Poison Cake" ocijenio "opasnom za vjernike". Ante, okani ga se, ne govori li i Biblija o osveti i ubojstvu?

Ublažena retorika ne pomaže protiv navale primitivizma dijela hrvatskog naroda

Vigilare nas, pak, podsjeća da je Bošnjak prije tri godine na Dori nastupio s pjesmom "Moli za nas", optužujući ga da je prodao dušu vragu za slavu. Euroviziju naziva "vašarom sotonizma i perverzije", a koliko su nadrasli homofobiju pokazali su i članovi benda Ogenj sad izbrisanim intervjuom u kojem su proglasili Bošnjaka "ideološki zatrovanim".

Uvijek je teško procijeniti koliko su komentatori na Facebooku reprezentativni za generalno javno mišljenje jer se radi o posebno fascinantnoj društvenoj grupi, no homofobni komentari na članke o Bošnjakovu gostovanju na RTL Direktu već se broje u tisućama.

Nađu se oni s klasičnim argumentom "radi to u svoja četiri zida", oni koji misle da se Bošnjak treba liječiti, zanimljivi nadriznanstvenici koji traže korelacije između sljepoće, piletine i homoseksualnosti, ali i oni koji otvoreno aludiraju na to da Bošnjaka i njemu slične treba ubiti, što, naravno, nije sotonizam, nego kršćansko misionarstvo.

Savezničke udruge prijavile su policiji ovakve ekstremne instance, no poznavajući hrvatsko pravosuđe, te su prijave već bačene u najbliži plavi kontejner.

Najfascinantniji je trenutak da Marko Bošnjak ni u jednom trenutku u intervjuu uopće ne spominje riječ "gej". Njegov diskurs vrti se oko toga da je ponosan na to što je i želi to živjeti – implikacija je jasna, a reakcije još jednom pokazuju da ublažena, pitka retorika ne pomaže protiv navale primitivizma dijela hrvatskog naroda.

Postoji li samo jedan ispravan način kako biti gej?

Lažem, najfascinantniji trenutak je reakcija LGBT populacije na Bošnjaka.

Dok se većina liberalnih portala zgraža nad komentarima, a aktivisti poput Leonarda Pierobona iz Možemo! pokreću peticiju za podršku Bošnjaku (možete je potpisati ovdje), na queer forumima cvjetaju rasprave s tezama o tome kako javnosti zapravo ne smeta što je Bošnjak gej, nego što je antipatičan.

Zamjeraju mu se bahati intervjui i nadmenost zbog koje predstavlja cijelu LGBT zajednicu u lošem svjetlu. Poručuje mu se da pripazi što priča i da je više fokusiran na promidžbu svoje seksualnosti nego glazbe.

I u nekom se trenutku kružnica spoji i vraćamo se natrag, samo iz drugog smjera, na Vigilare – rodna ideologija Bošnjaku je isprala mozak, trebao je ostati onaj slatki malac iz crkvenog zbora.

Kao da postoji samo jedan ispravan način kako biti gej, kao da netko tko je jednoj osobi antipatičan ne zaslužuje biti dijelom zajednice, govoriti za zajednicu i automatski predstavljati cijelu zajednicu.

Kakve god manirizme Bošnjak imao, jedna je od rijetkih estradnih figura ovolike popularnosti koja je otvoreno queer, jer, ponavljamo, u intervjuu nije upotrijebljena riječ "gej".

Bošnjaku treba dati podršku da svako sljedeće autanje izazove manje pompe

Kad se uzme u obzir da je riječ o mladiću od 21 godine podijetlom iz Hercegovine, jasno je koliko hrabrosti i snage treba da u toj dobi živi ono što jest i nadraste i zatvorenu sredinu u kojoj je odrastao, a i onu u koju je došao.

U ovom trenutku potpuno je sporedno je li Bošnjak arogantan i je li mu pjesma odlična ili ne – ruku na srce, nijedna pjesma na Dori nije odlična, nego zabavna ili ne.

Treba mu dati podršku da svako sljedeće autanje izazove manje pompe jer, prilično sam sigurna, problem nije Bošnjakov karakter, isto kao što molitelji ne kleče na trgovima jer im je neka javna žena antipatična, nego zato što imaju stavove prema pravima žena neadekvatne za 21. stoljeće. Odnosno, jasno da im je antipatičan svatko tko se drzne biti drugačiji od onog što su sami propisali.

U konačnici, treba mu dati podršku da se riječ "gej" uopće stigne izgovoriti u javnom prostoru od osoba koje se zapravo s njom identificiraju, a ne ni od saveznika, ni od onih koji se triput prekriže nakon što je napišu.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.