- Autor/ica Iva Tomečić
-
Objavljeno: 01 prosinca 2011
Mirela Holy među rijetkim je političarkama i političarima koji otvoreno i bez ustručavanja podržavaju prava seksualnih manjina, između ostaloga, i koračajući u povorkama ponosa.
Proteklog vikenda s njom smo razgovarale o temama koje prvenstveno zanimaju LGBT zajednicu u Hrvata, ali i o aferi Kamensko, obespravljenim silovanim vukovarskim ženama, registru branitelja, vatikanskom ugovoru, izjednačavanju dobi žena i muškaraca za odlazak u mirovinu,...
Valja spomenuti i kako je Holy je naglasila kako je svjesna da se neki njezini odgovori našim čitateljicama i čitateljicama možda neće svidjeti, kao i da to može utjecati na njihovo izborno odlučivanje, ali da ne želi nikoga demagoški obmanjivati.
Smatrate da je brak patrijarhalno naslijeđe i stoga tvrdite da se nikad nećete udati. Jeste li zbog takvog stava imali problema u privatnom i/ili političkom životu?
– Nisam imala problema ni u političkom, ni u privatnom životu, ali sam naišla na nerazumijevanje takvog stava kod nekih dijelova javnosti.
Krajem studenog obilježena je 20. godišnjica pada Vukovara i tom prilikom u javnosti se ponovno govorilo o golemom broju žena koje su nakon pada grada-heroja bile silovane, kako u samom Vukovaru, tako i u četničkim logorima, od kojih su neke smogle snage pred kamerama ispričati svoje jezive priče. Iz toga smo saznali kako se pojedini sudski procesi protiv znanih silovatelja razvlače već godinama, što je još jedan sramotan primjer (ne)funkcioniranja hrvatskoga pravosuđa. Hoćete li se u budućem sazivu Sabora založiti za prava tih žena i ubrzati sudske postupke kako bi monstrumi bili privedeni pravdi?
– Zakonodavna i izvršna vlast mogu i moraju poraditi na donošenju boljeg pravnog okvira, dok je na pravnoj vlasti da zločince privede pravdi. Sve žrtve moraju dobiti barem djelomično zadovoljenje pravde strogim zatvorskim kažnjavanjem počinitelja.
Vjerojatni budući premijer Zoran Milanović jednom je prilikom kazao kako bi premijerka Kosor trebala doći u zagrebačku Povorku ponosa, u kojoj i sami već godinama koračate. Hoćete li ga potaknuti da i sâm napravi isto, recimo, sljedeće godine?
– Sve moje stranačke kolegice i kolege, pa tako i moj stranački šef Zoran Milanović, su zrele i odgovorne osobe koje odlučuju same za sebe. Nemam običaj nikoga nagovarati da bilo što čini, pa tako nemam običaj ni pozivati kolegice i kolege u Povorku ponosa. Uostalom, nisam ni organizatorica Povorke ponosa da bih bilo koga pozivala. Moj je dojam da su svi/e pozvani/e pa svatko za sebe treba odlučiti hoće li se pridružiti.
Oko stavova Kukuriku koalicije o gej brakovima dosad se podiglo dosta prašine – od toga da su vaša stajališta preopćenita i suviše neodređena, do toga da jeste za izjednačavanje prava LGBT zajednice, ali ne i za posvajanje djece. U vezi s potonjim, zašto umjesto pukog neslaganja s time i zaključka da "hrvatsko društvo za to nije spremno" ne biste pokrenuli zakonske i druge inicijative (npr. programe edukacije i slično) koje bi to, barem u bliskoj budućnosti, omogućile?
– Apsolutno se slažem s vama da je nužna javna kampanja kojom će se osvijestiti javnost za prava seksualnih manjina. Takvu je kampanju, smatram, potrebno paralelno provoditi s poboljšanjem zakonskog okvira.
Koji je vaš osobni stav po tom pitanju?
– Smatram da treba omogućiti posvajanje djece kod koje je biološki roditelj jedan/na od partnera/ica. U ovom trenutku ne podržavam posvajanje djece koja nisu u biološkoj vezi s jednim/om od partnera/ica, i to ne zbog toga što smatram da bi istospolni parovi bili loši roditelji, već zato što je Hrvatska još uvijek, nažalost, vrlo patrijarhalna zemlja pa bi posvojeno dijete moglo biti diskriminirano zbog svoje obitelji. U ovim stvarima smatram da dobrobit djeteta preteže nad pitanjem ljudskih prava seksualnih manjina.
Zašto Kukuriku koalicija, odnosno gospodin Milanović, smatraju kako su pitanja registra branitelja i Ugovora sa Svetom Stolicom, "vruće kestenje" u koje ne bi trebalo dirati?
– U pravilu nemam običaj govoriti u tuđe ime, a nisam ni ovlaštena glasnogovornica Kukuriku koalicije za ova pitanja. Mislim da je stav SDP-a o objavi Registra branitelja jasan i transparentan, odnosno da je javno poznato da SDP podržava objavu Registra. Što se tiče Ugovora sa Svetom Stolicom radi se o međudržavnim ugovorima koji su prema Ustavu iznad zakona Republike Hrvatske i nije ih moguće mijenjati ili ukidati jednostranom odlukom. Stranke Kukuriku koalicije su odgovorne političke stranke koje ne bi nipošto prouzročile međunarodne sankcije Hrvatskoj donošenjem jednostrane odluke u vezi Ugovora sa Svetom Stolicom.
Kad se dogodila afera Kamensko i kad su radnice ostale bez posla, žene SDP-a im nisu pružile potporu jer, kako ste rekli, nisu vam se obratile i da ste se već više puta opekli zbog sličnih intervencija pa su vam spočitavali skupljanje jeftinih političkih bodova. Je li u takvim ekstremnim slučajevima za koje se ispostavilo da su posljedica obične pohlepe i gospodarskog kriminala, doista važnije što će tko o misliti o stranci ili pomoći ljudima koji su dovedeni na rub siromaštva i doslovno nemaju čime prehraniti vlastitu djecu?
–Forum žena SDP-a je reagirao priopćenjem i čelnice Foruma predvođene Mirjanom Ferić Vac obišle su radnice Kamenskog i ponudile im političku podršku. Dakle nije točno da žene SDP-a nisu pružile podršku radnicama, ali je točno da na tuđoj nesreći nismo željele skupljati jeftine političke bodove, patronizirati i manipulirati sa ženama koje su se našle u teškoj životnoj situaciji.
Hoćete li mijenjati Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji na način da ona napokon postane dostupna ženama bez partnera? Ne bi li i to poboljšalo katastrofalnu stopu nataliteta? Velik broj žena želi dijete, ali ne žele se udavati, pa se moraju snalaziti na često komplicirane i preskupe načine koji nerijetko uključuju putovanja u inozemstvo.
– Sigurno ćemo mijenjati Zakon o medicinskoj potpomognutoj oplodnji kako bismo što je moguće većem broju ljudi u Hrvatskoj omogućili da postanu roditelji, i majke i očevi.
Brojna istraživanja pokazala su da su žene za iste poslove plaćene manje od njihovih muških kolega, da se teže zapošljavaju, da trudnice dobivaju otkaze itd. Kako to komentirate i što ćete konkretno napraviti da se to promijeni?
– Sve o čemu smo do sada razgovarale, pa i ovaj problem koji spominjete u ovom pitanju, imaju ishodište u istoj činjenici, a ta je da živimo u patrijarhalnom društvu koje je sazdano na binarnoj opresiji Jednih nad Drugima. Činjenica je da se hrvatsko društvo znatno benevolentnije odnosi prema muškarcima no prema ženama i ne treba se zavaravati da je tu činjenicu moguće promijeniti preko noći. Velika odgovornost počiva na politici koja je dužna predlagati i donositi takva zakonska rješenja kojima će se prostor neravnopravnosti među spolovima sve više sužavati. Politika je odgovorna i za javno osvješćivanje populacije o ovim pitanjima te strogo kažnjavanje svih kršenja zakona u ovom smislu.
No, veliki dio odgovornosti nalazi se i na ženama, prvenstveno majkama, koje još uvijek u najvećem broju slučajeva odgajaju svoje kćeri i sinove i to bi trebale raditi tako da ih ne ukalupljuju u društveno zadane rodne stereotipe. To podrazumijeva da je prvi korak da same žene prvo u sebi raščiste s rodnim stereotipima u kojima su odgajane, a to nije nipošto lagan zadatak. Uvijek se rastužim kada u komunikaciji sa ženama vidim da jako veliki broj žena neravnopravnost među spolovima smatra prirodnom, a ne kulturno, odnosno društveno uvjetovanom. Najteže se boriti s čvrsto ukorijenjenim predrasudama.
U tom svjetlu, ne mislite li da je izjednačavanje dobi žena i muškaraca za odlazak u mirovinu nepravedno? Onda bi ravnopravnost trebalo poticati u oba smjera.
– Mislim da je nepravedno. Bilo bi opravdano kada bi se teret skrbi za obitelj podijelio ravnopravno među partnerima, kada bi muškarci bili na obaveznom porodiljnom dopustu šest mjeseci i prihvatili svoj dio odgovornosti za odgoj djece.
SDP je nakon dolaska na vlast 2000. godine smanjio rodiljne naknade, što su vam mnogi zamjerili. Što ćete, ako dođete na vlast, napraviti s tim?
– SDP je krajem 2003. godine izgubio izbore što znači da nas je narod kaznio jer nije bio zadovoljan našom vladavinom. Možda je jedan od razloga za gubitak izbora bio i smanjenje rodiljne naknade. Mi smo, za razliku od naših političkih konkurenata, shvatili pouku, priznajemo greške i učimo na njima. To znači da takvu grešku sigurno više nećemo učiniti.
Vezane teme
Podrži Crol donacijom :)
