Pred nama su izbori za koje je, prije dva mjeseca, politički filozof Žarko Puhovski rekao da su unaprijed odlučeni u korist Kukuriku koalicije. Međutim, iako je, kako kaže u intervjuu za crol.hr, još od lipnja uvjeren u pobjedu lijeve koalicije, gospodin Puhovski u nedjelju će ipak iskoristiti svoje biračko pravo i glasati.

Trebamo li i zašto 4. prosinca izići na izbore? Kome je kampanja pomogla, a kome odmogla? Što čeka Jadranku Kosor? Hoće li Zoran Milanović ovladati Kukuriku koalicijom? Kako će na biralištima proći manji izborni igrači i gdje su njima svima, koji ozbiljno konkuriraju za ulazak u Sabor, na ljestvici prioriteta smještena ljudska prava?

Neka su to od pitanja na koja u finalnom izbornom intervjuu crol.hr-a odgovara najutjecajniji politički analitičar, Žarko Puhovski.

Prvi ste, prije mjesec dana, rekli kako su izbori već odlučeni, s čime se danas slaže većina analitičara. Jeste li promijenili mišljenje nakon izborne kampanje? Može li kampanja uopće pomoći HDZ-u?
– Osobno sam već krajem lipnja bio uvjeren da Kukuriku dobiva izbore, no to nije bilo moguće javno reći, jer nije bilo objektivne potkrepe. Prije dva mjeseca sam to već mogao objektivirati, pa sam i javno rekao što mislim. I dalje je to tako, Kukuriku i HDZ osciliraju na plus-minus pet mandata. Kampanja nije puno promijenila zato što je Kukuriku vodio ne-kampanju (u – opravdanome – strahu da ne kažu nešto što bi im štetilo), pa su njihovi skupovi predstavljali svojevrsnu političku inačicu nekada popularne emisije "Po željama slušatelja". HDZ se koncentrirao na mobiliziranje svojih tradicionalnih birača, kako bi spriječio težak poraz. Zato su omjeri ostali konstantni.

Koja je vaša procjena, hoće li Kukuriku koalicija uspjeti osvojiti dvotrećinsku većinu u Saboru?
– Ne, to nije vjerojatno, čak, zapravo, ni moguće. Šansa da Kukuriku pobijedi s dvotrećinskom većinom u parlamentu podjednaka je šansi da ne pobijedi uopće.

Često upozoravate na problem liderstva u Kukuriku koaliciji. Jednom ste prilikom rekli kako zapravo uspjeh njihove vlade ponajprije ovisi o mađarskome sudstvu, aludirajući pritom na političku snagu Radimira Čačića. Mislite li i dalje isto? Je li Zoran Milanović pokazao neke nove liderske kvalitete u kampanji?
– Milanović je u prijeizbornoj kampanji pokazao da je ponešto naučio iz pogrešaka koje je napravio 2007. godine, a ponajprije je naučio prešutjeti provokacije i rjeđe nastupati mudrujući. Pitanje je, međutim, kako će se ponašati nakon pobjede, jer u tomu nema iskustva. Treba mu iskustvo Čačića, pa i Linića, jer oko sebe očito nastoji okupiti pretežito mlade i neiskusne funkcionare. U odnosu na njih njegova je pozicija neupitna, ali kako će voditi vladu, kako će komunicirati s javnošću, posve je nejasno.

"Problem Kukuriku koalicije mogle bi biti Milanovićeve ograničene komunikacijske vještine"

Je li Kukuriku koalicija, prema vašem mišljenju, jasno biračima dala do znanja što namjerava učiniti ako preuzme vlast? Neki komentatori ističu da Kukuriku nema jasan plan za oporavak gospodarstva.
– Kukuriku pobjeđuje moralnom, a ne političkom argumentacijom; time što tvrde da su nekorumpirani, ili, barem, manje korumpirani od HDZ-a obilježenoga aferama. Zato su njihovi programi uglavnom sadržajno prazni (npr. kultura). Oni znaju da će u najmanju ruku mjesecima morati reagirati, krpati rupe koje će tek naći, pa im program (ekonomski prije svega) dolazi na red eventualno krajem naredne godine. No, greška je koalicije što nije formulirala jasna obećanja, jer to su, ipak, obveze za budućnost – na osnovi kojih ih se može realistički vrednovati kada budu na vlasti.

Kako komentirate "lutanje" najjačih igrača Kukuriku koalicije kad je riječ o LGBT pravima? Naime, čini mi se da nemaju konzistentan stav o istospolnim zajednicama jer ideje i stavovi koje o tome zastupaju, primjerice, Zoran Milanović i Vesna Pusić, u priličnoj se mjeri razlikuju.
– LGBT prava naprosto nisu samorazumljiva ne samo za većinu Hrvat(ic)a, nego ni za većini političara – pa čak ni za sve lijevo-liberalno orijentirane među njima. Neki su barem naučili da ta prava moraju verbalno podržavati, drugima i to teže ide, sasvim malobrojni/e to doista u punoći prihvaćaju. Ipak, Kukurikovci će na vlasti – polagano i oprezno – promicati ta prava (no to im, nedvojbeno, neće biti među bitnim programskim odrednicama).

Očekujete li da će lijeva koalicija ponoviti stare pogreške i gubiti vrijeme na bavljenje njima samima i njihovim međusobnim odnosima moći?
– Kukuriku ima šanse izbjeći greške iz Račanova vremena. Na žalost, uvjet za to je, prema mojem mišljenju, moralno dvojben – Čačićevo djelovanje u vladi (premda je skrivio tešku prometnu nesreću). Ne bude li Čačić u vladi, ona će, bojim se, funkcionirati pod isključivim Milanovićevim pritiskom, a to će, s vremenom, najvjerojatnije dovoditi do unutrašnjih sukoba, jer su Milanovićeve komunikacijske vještine ograničene.

"Eventualno novo vodstvo HDZ-a daleko je nedemokratskije od Kosor"

Hoće li Jadranka Kosor zadržati vodeću poziciju u HDZ-u ako izgubi izbore?
– Mislim da će Jadranka Kosor ostati predsjednicom stranke ne doživi li s HDZ-om izrazito težak poraz na izborima, tj. rezultat lošiji no 2000. godine (46 mandata).

Što će se, prema vašem mišljenju, dogoditi s HDZ-om nakon izbora? Hoće li biti novih raskola i smatrate li da bi doista stranku mogli preuzeti ljudi poput Tomislava Karamarka i Darka Milinovića, kojima su ljudska prava "zadnja rupa na svirali"?
– Velika je vjerojatnost da će doći do ozbiljnih previranja u stranci bude li njezin izborni rezultat ocijenjen kao katastrofalan, bilo tako da se razviju frakcijske borbe do izbora novoga vodstva, ili čak tako da dođe do podjele stranke. Mogući su kandidati, čini mi se, za sada ponajprije Karamarko i Čobanković. Ljudska prava pritom zasigurno neće igrati bitnu ulogu. Kako bilo, sa stajališta ljudskih prava, ali i nekih drugih demokratskih vrijednosti, svi su znani kandidati znatno ispod razine Jadranke Kosor.

Koliko su, prema vašem mišljenju, uvjerljive ankete koje konzervativnim strankama poput HSS-a, daju tek jedan mandat u Saboru?
– HSS opća javnost doživljava ponajprije kao neku vrsta sindikata posebnih interesa, kao stranku bez principa, a ne kao konzervativnu stranku. Njihov će rezultat biti vjerojatno loš baš zbog toga (1-3 mandata). Istupi Marijane Petir su individualne naravi (stranka u cjelini nema neku suvislu ideologiju, pa ni konzervativnu). A i kada je o njoj riječ, treba se sjetiti njezinih stavova iz vremena koalicijske vlasti HSS-a sa SDP-om – tada je govorila posve drukčije.

Desne stranke poput HSP-a i HDSSB-a anketno bilježe veliku popularnost (prema rezultatima recentnih istraživanja dobivaju po četiri mandata). Kako to komentirate?
HDSSB je – uz Kukuriku i HDZ – jedini siguran da će imati klub u narednome sazivu Sabora. Ne toliko stoga što su desno orijentirani (iako je i to važno), koliko zbog toga što su se uspjeli predstaviti kao patentirani zastupnici interesa devastirane Slavonije. Za HSP je teško predvidjeti rezultate – oni (kao i HSS, HSLS, Laburisti, Jurčićeva i Grubišićeva lista) ovise o posljednjim mjestima u pojedinim izbornim jedinicama. Može im se, kao i ostalima na ovome popisu, dogoditi da naposljetku ne dobiju ništa, ili da čak oforme klub. No, realnost je hrvatskoga političkog tijela da će desna opcija biti podzastupljena, jer će niz strančica i lista razmrviti potencijal desno od HDZ/HDSSB-a, a on je znatno veći od lijevoga dijela spektra koji, također, neće biti predstavljen.

Što mislite, kakve šanse za ulazak u Sabor imaju Hrvatski laburisti Dragutina Lesara? Bi li im pomoglo da su imali jače donatore?
– Laburisti imaju dobre šanse i za klub, no, opet, još uvijek je moguć rezultat u rasponu od 0-7 mjesta u parlamentu. To je stranka osviještene socijalne demagogije, koja – poput mnogih u svijetu – izlaz iz krize vidi u preraspodjeli, a ne u promjeni modusa proizvodnje, s natruhama nacionalističkih elemenata (prijedloga zakona o jeziku, npr.). Oni su profitirali od kampanje, pa ne vidim da su mogli više. Uostalom, nije ni jasno imaju li dovoljno ljudi s elementarnim političkim sposobnostima.

Kako komentirate izlazak don Ivana Grubišića na izbore? Mogu li takve nezavisne liste osigurati barem jedan mandat u parlamentu?
– Grubišićeva lista ima šanse, kako sam već napisao. Problem je njegove kampanje u tomu što insistira na moraliziranju što bi bilo specifično u uobičajenim uvjetima prijeizborne kampanje. No, u Hrvatskoj se sada čitava kampanja vodi u moralizatorskim kategorijama (pa se o bitnim političkim pitanjima i ne govori). U takvoj ćudorednoj kakofoniji i Grubišić se može izgubiti.

Kako komentirate činjenicu da su samo Hrvatski laburisti bili bez nedoumica kad je riječ o poštivanju ljudskih prava, bez obzira o kojoj je manjinskoj skupini riječ? Kako komentirate činjenicu da su ljudska prava kod velikih stranaka još uvijek sporedno pitanje?
– Ljudska su prava, na žalost, općenito izgubila značenje koje su u javnosti imala u ranijem razdoblju. S jedne strane stoga što su najteže povrede uglavnom prestale, a s druge zato što medijska reprodukcija neprestance treba nove teme. Tako su se postavile i stranke. Što se laburista tiče, sklon sam skepsi – ne tako davno sam kao predsjednik HHO-a vodio teške rasprave sa tadašnjim međimurskim dožupanom koji se rukama i nogama borio protiv uvažavanja prava Roma. Zvao se Dragutin Lesar.

Kome izbori nisu dovoljni za promjenu vlasti, neka u svom toplom domu fantazira o revoluciji

Istraživanja biračkog raspoloženja opet upućuju na visok postotak građana koji neće izići na izbore, uvjereni kako ni izbori u ovoj zemlji ništa važno ne mogu promijeniti. Kako to komentirate?
– Vjerujem da se može očekivati izlazak od otprilike 60%. To pripada uobičajenoj slici u razvijenim demokracijama. Pogrešne su, mislim, interpretacije istraživanja javnoga mnijenja koje spominju izlazak veći od 70%. Dosta će toga ovisiti o vremenu na dan izbora (izgleda da će biti kiša). Izbori će promijeniti vlast i to je najviše što izbori mogu učiniti. Oni kojima to nije dostatno mogu fantazirati o revoluciji – uglavnom u toplini doma, dakako.

Kome najviše odgovara velik broj izbornih apstinenata? Koristi li to više ljevici ili desnici, odnosno, Kukuriku koaliciji ili HDZ-u?
– Na svim je izborima do sada veći izlazak odgovarao ljevici, ovoga bi puta odgovarao desnici, jer neće sudjelovati brojni njezini birači razočarani skretanjem HDZ-a ka centru, "izdajom naših ratnih junaka" i, naravno, korupcijskim aferama.

Hoćete li vi izaći na izbore u nedjelju i zašto?
– Izići ću na izbore, premda nisam posve zadovoljan ponudom. To je i generacijsko pitanje, još se sjećam koliko sam se nadao pluralističkim izborima prije tridesetak godina i više, pa mi se čini nedopustivim ne koristi šansu za djelovanje u zajednici, ma koliko se ona svodila na nano-razinu.