Slobodno možemo reći kako su godinu na izmaku obilježili uistinu značajni događaji za LGBT zajednicu u Hrvatskoj, a mi vas u našoj retrospektivi podsjećamo na neke od najvažnijih.

Već početkom siječnja, dok se nacija još oporavljala od novogodišnjih proslava ili se pak zabavljala na snježnim padinama u nekoj od susjednih zemalja, Centar za LGBT ravnopravnost uputio je otvoreno pismo Državnom zavodu za statistiku u kojemu je upozorio na kršenje zakona u obrascu za popis stanovništva, i to zato jer je u njemu izostavljeno pitanje o imenu istospolnog druga ili družice. Naime, u popis stanovništva je ove godine, po prvi puta, uvršteno i pitanje o istospolnim zajednicama.

Samo nekoliko dana kasnije počelo se pričati kako će se Povorka ponosa ove godine, umjesto u Zagrebu, održati u Splitu. To je izazvalo pomutnju, kako u samoj populaciji, tako i među aktivistima. Naposljetku se iskristaliziralo kako je Split Pride zakazan za 11. lipnja, a zagrebački za sljedeću subotu, 18. lipnja, kao i to da ih organiziraju različite udruge.

Suđenja i presude za zločine iz mržnje i homofobične ispade

Istog mjeseca donesena je nepravomoćna presuda protiv napadača na dvojicu mladića ispred zagrebačkoga kluba Sirup, a incident se dogodio u studenome 2010. godine. U veljači je donesena još jedna presuda za homofobni zločin iz mržnje, i to protiv Marka i Miroslava Šarića koji su nekoliko mjeseci ranije brutalno pretukli Gorana Hadžića pokušavši ga ubiti.

To nisu bile jedine presude i sudski procesi koji su obilježili godinu iza nas. Na sud je dospio i Zdravko Mamić, i to zbog izjave kako gej muškarci "ne mogu biti članovi njegove reprezentacije" već mogu biti "baletani, tekstopisci ili novinari". Tužili su ga Centar za LGBT ravnopravnost i Centar za mirovne studije, zatraživši zabranu njegova daljnjeg istupanja u medijima, kao i javnu ispriku u dnevnim novinama.

Nažalost, Mamić je spor dobio jer je sutkinja Županijskog suda Jadranka Travaš odlučila kako nije nikoga diskriminirao, već je samo "izrazio mišljenje i dao vrijednosni sud".

Ipak, ruka pravde dohvatila je homofobnog župnika Franju Jurčevića kojega je Općinski sud u Rijeci proglasio krivim jer je "u cilju širenja mržnje i omalovažavanja po osnovu spolne orijentacije, javno iznio i pronio zamisli o podčinjenosti po osnovi spolnog opredjeljenja, čime je počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – rasnom i drugom diskriminacijom, opisano i kažnjivo po čl. 174. st. 3. Kaznenog zakona", te je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca s rokom kušnje od jedne godine.

Sedam mjeseci kasnije protiv njega je donesena nova presuda, ovaj put prema udružnoj tužbi Centra za LGBT ravnopravnost i Centra za mirovne studije, pa je tako Jurčeviću zabranjeno daljnje pisanje na blogu na način da osobe diskriminira po osnovi spolne orijentacije, a morao je o svom trošku objaviti presudu u Jutarnjem listu i Novom listu te ukloniti sporne tekstove sa svog bloga.

U svibnju je zbog homofobije dobio "po džepu" i Vlatko Marković koji je u razgovoru za Večernji list kazao kako "nijedan homoseksualac zasigurno neće igrati za nogometnu reprezentaciju dokle god je on predsjednik" te da "nikad nije sreo gej nogometaša jer samo zdravi ljudi igraju nogomet". Zbog toga ga je UEFA  kaznila s 10.000 eura, pa vjerujemo da mu takvo što više neće pasti na pamet.

Prijepori oko "prvog hrvatskog lezbijskog romana"

Nemalu je prašinu na proljeće podigla i tajanstvena Nora Verde, i to ne zbog knjige "Posudi mi smajl", već zbog, po nekima, posve neprimjerenoga gostovanja u emisiji "Drugi format". Naime, pojavila se pod pseudonimom i zamračena, što je mnogima zasmetalo.

U brojnim raspravama po forumima i na društvenim mrežama jedni su govorili kako je veći problem upitna kvaliteta njezina pisanja, a drugi su rogoborili kako je svojim (ne)pojavljivanjem zapravo poručila kako je u redu ostati u ormaru, pa čak i u svrhu promocije vlastite knjige. Treći su pak opravdano tvrdili da "smajl" nije prvi hrvatski roman s takvom tematikom, već da je to "Ljubičice i bič" Marije Buretić-Bogović, napisan i izdan još 1996. godine.

Samoj autorici sve je to dojadilo, pa je odlučila javnosti podariti svoje viđenje čitave te situacije. "Trebam li biti obilježena etiketom 'aktivistički nekorektne' ako odlučim odabrati drugačiji način aktivizma i borbe protiv hetero svemira?", zaključila je u svom obraćanju Nora Verde.

Vruć početak ljeta

Prvu polovicu lipnja obilježio je, dakako, dugo najavljivani Split Pride. Jedanaesti dan mjeseca lipnja zauvijek će ostati zabilježen u splitskoj povijesti. Nevelika Povorka ponosa koju su predvodili aktivisti iz udruga Kontra, Iskorak i Domine isprva je naišla na odobravanje i mahanje dobroćudnih prolaznika i promatrača, ali pravi šok uslijedio je na Rivi, gdje su dočekani kamenjem, topovskim udarima, ustaškim pjesmama i glasnim pogrdama.

Čitava je stvar završila prekidom programa, a policija je sudionike morala razvoziti kućama zbog njihove sigurnosti. Unatoč svemu organizatori su poručili kako se i sljedeće godine vidimo u Splitu.

O toj se sramoti danima pisalo u svim lokalnim, regionalnim, čak i svjetskim medijima, pa su mnogi s pravom strahovali što će se tjedan dana poslije dogoditi u Zagrebu, na desetoj jubilarnoj Povorci ponosa.

Međutim, Zagreb ne samo da je položio ispit tolerancije i poručio da fašističkom divljanju na njegovim ulicama mjesta nema, nego je doživio najljepši Pride dosad, s više od tri tisuće sudionika. Je li razlog tome bio inat zbog nemilih splitskih događaja ili je Zagreb doista postao tolerantan grad ne znamo, ali u ovogodišnjoj povorci koračale su i brojne javne ličnosti te mnogi kojima je to bio prvi put. Proglašena je i "homofrendica desetljeća", Vesna Pusić, a titulu "homofoba desetljeća" ponijela je Marijana Petir.

"Jer im je stalo"

Nakon ljetnog odmora slijedila je više no aktivna jesen. Listopad je obilježila kampanja protiv homofobije Centra za LGBT ravnopravnost i Centra za mirovne studije, prva takve vrste na ovim prostorima, pod nazivom "Jer nam je stalo".

U njoj su sudjelovale brojne poznate osobe, a s jumbo plakata u većim hrvatskim gradovima Nina Violić, Jelena Veljača, Urša Raukar, Aleksandar Stanković, Gordan Kožulj, Saša Antić iz TBF-a i drugi poručivali su kako je dosta homofobije. Plakati su bili osmišljeni u šest boja: crvenoj, narančastoj, žutoj, zelenoj, plavoj i ljubičastoj, od kojih svaka ima određenu simboliku. Autori su kampanju namijenili "tihoj većini", odnosno poznanicima, susjedima, kumicama s placa, i svim običnim građanima i građankama koje su željeli potaknuti na solidarnost i podršku.

U sklopu kampanje snimljen je i spot te radijski jingle.

Početkom studenog stigla je još jedna dobra vijest: Zagreb će 2013. godine biti grad-domaćin za godišnju konferenciju ILGA Europe, a to će organizirati udruge Iskorak i Kontra

LGBT prava jedna od centralnih tema predizborne kampanje

Nakon ljetnog odmora slijedila je više no aktivna jesen. Još u rujnu, puno prije službenog početka predizborne kampanje crol.hr je otvorio pitanje budućeg zakonodavstva i ravnopravnosti LGBT zajednice.

Istupi pojedinih političara u jesenskim mjesecima bili su više nego sramotni, a ova će kampanja ostati zapamćena i po tome što je po prvi puta u Hrvatskoj tema gej brakova i posvajanja djece došla u prvi plan, pa su kandidati u brojnim predizbornim sučeljavanjima i intervjuima morali odgovarati i na ta pitanja.

Tako smo saznali da Kukuriku koalicija, kojoj su mnogi od početka predviđali pobjedu, zapravo i nema jasan stav u vezi s tim, a mnogi su im zamjerali da su u svom "Planu 21" temu ravnopravnosti LGBT populacije previše "zamaglili" te da se nisu u potpunosti izjasnili.

Pojedini političari iz, sada vladajuće, koalicije jasno su kazali da jesu za potpuno izjednačavanje prava, jedino je posvajanje djece ostalo vruć krumpir oko kojega se nisu usuglasili.

Možda je to razlog zašto su manje stranke, primjerice Hrvatski laburisti i Nezavisna lista don Ivana Grubišića koje su manje kalkulirale i o toj temi se jasnije izjašnjavale, "pokupile" dio LGBT glasača koji su isprva u većoj mjeri bili skloniji Kukuriku koaliciji.

Kao što znamo, početkom prosinca HDZ je izbore uvjerljivo izgubio, a neki je dan Hrvatska napokon potpisala pristupni ugovor za članstvo u Europskoj uniji. Stoga, barem kad su naša prava posrijedi, za sljedeću godinu možemo izraziti barem umjereni optimizam.

Tko zna, možda ćemo u 2012. doživjeti i prvo gej vjenčanje u Hrvata?