Nedjeljni referendum o EU drugi je referendum u 22 godine na kojemu će građanke i građani Hrvatske moći donijeti neku sudbonosnu odluku - na prvome smo odlučili razdružiti se od SFRJ, a na ovome nas se pita želimo li se udružiti u zajednicu europskih država.

Svi imaju svoje razloge za i protiv toga da Hrvatska 1. srpnja 2013. godine postane 28. punopravna članica EU-a - neki se boje gubitka nacionalnog suvereniteta i(li) nacionalnog identiteta, neke muči pitanje trebamo li u skupinu država koju trese ekonomska kriza (17 od 27 država članice su potresene eurozone), a mnogi u EU vide priliku za, ukratko, u svakom pogledu bolji život.

Logično, svi imaju svoje specifične pojedinačne razloge, a nemalu ulogu u donošenju konačne odluke igraju i interesi pojedinih skupina. Pa kako EU stoji s poštivanjem ljudskih prava seksualnih manjina i koju razinu prava LGBT zajednica uopće uživa u EU, odnosno zemljama-članicama?

Većina država EU priznaje istospolne zajednice
Ugovor o funkcioniranju Europske unije u Člancima 10 i 19 sadrži odredbe o borbi protiv diskriminacije temeljem seksualne orijentacije, što je poslije uvršteno i u Amsterdamski ugovor. Nadalje, u Članku 21. Povelje o temeljnim pravima navodi se kako će "svaka diskriminacija koja se temelji na seksualnoj orijentaciji biti zabranjena". Donesena je 2000. godine, a zakonski obvezujuća postala je devet godina kasnije.

Valja reći kako je napravljen i prijedlog novog europskog antidiskriminacijskog zakona kojim bi se u svim zemljama EU-a sankcionirala diskriminacija u područjima socijalne zaštite, obrazovanja i pristupa dobrima i hrani, i to temeljem religijske ili vjerske pripadnosti, invaliditeta, dobi i seksualne orijentacije. Ipak, usprkos snažnoj potpori Europskog parlamenta, prijedlog je "zapeo" u Vijeću Europske unije.

Promjene su spore, ali se događaju
U ovom trenutku 16 od 27 zemalja-članica zakonski priznaje neki oblik istospolnih zajednica, a posvajanje djece omogućeno je u njih devet.

Potpunu bračnu jednakost istospolni parovi dobili su u pet zemalja EU: Belgiji, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj i Švedskoj. Civilna partnerstva ozakonjena su u Austriji, Češkoj, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Madžarskoj, Irskoj, Luksemburgu, Sloveniji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Ostale države razmatraju ozakonjenje nekog oblika partnerstva, no mnoge, pretežno u središnjoj i južnoj Europi, zakonski još uvijek definiraju brak kao zajednicu žene i muškarca.

Dio rasprave o istospolnim brakovima u Europskom parlamentu, 7. srpnja 2010. godine

Europska unija smatra kako o ozakonjenju istospolnih brakova treba odlučivati svaka zemlja zasebno. Ipak, Europski parlament odobrio je inicijativu kojom bi zemlje-članice međusobno te zakone priznavale. Pojednostavljeno rečeno, ako, primjerice, istospolni par vjenčan u Španjolskoj gdje ima sva bračna prava odseli u Italiju gdje takav zakon ne postoji, u novoj zemlji njihova boravka oni bi morali biti priznati kao bračni par.

Podsjećamo i da je britanska Zelena stranka još 2009. godine pokrenula inicijativu čiji je cilj ozakonjenje istospolnih brakova u svim zemljama-članicama Europske unije.

U svakom slučaju, većinsko raspoloženje u EU kad je riječ o našim pravima mnogo je bolje nego u Hrvatskoj, a napose u regiji za koju bismo ostali primarno politički "privezani" na duže razdoblje ukoliko referendum o EU sutra padne. Ako u nedjelju kažemo DA ulasku Hrvatske u Europsku uniju izvjesno je i da će se naše vlasti i društvo u cjelini morati još više prilagođavati civilizacijskim standardima koji vrijede u zajednici kojoj budemo pripadali.