Tko bi rekao da će veću ujediniteljsku snagu među ograncima desnice imati pederi i lezbijke nego izručenje haaških uznika, generala Ante Gotovine i Mladena Markača?

Njihovo organizirano političko okupljanje još nije gotovo, a na jednome mjestu već imamo Stožer za obranu Rive, udružene tzv. katoličke intelektualce, HČSP, Hrvatsku građansku stranku Željka Keruma,... Svi se oni žestoko protive izjednačavanju ljudskih prava LGBT osoba s ostatkom populacije, protive se održavanju Split Pridea, a pogotovo odluci da upravo Riva drugog najvećeg grada u državi bude središnje mjesto Povorke ponosa.

Kad uzmem u obzir što je dosad izrečeno, o čemu se galami i zbog čega se osnivaju čak i Stožeri za obranu Rive, ne mogu se oteti dojmu kako to sve ima manje veze s potrebom da se jasno i glasno deklarira homofobija i zaštite tzv. tradicionalne kršćanske vrijednosti, a mnogo više s činjenicom da je desnica izgubila tlo pod nogama i da očajnički pokušava stvoriti novu platformu te na račun LGBT zajednice osvojiti pozornost javnosti koja im toliko nedostaje.

Manjak intelektualne hrabrosti
Imali bi se, doduše, oni na mnogočemu istaknuti. Primijetili bi ih kad bi se tako strastveno, recimo, borili da se ženama silovanima u Domovinskom ratu konačno prizna status žrtava rata, kad bi osnovali Stožer za obranu Domovinskog rata koji bi bezuvjetno tražio da se razotkriju lažni branitelji, a ratnim profiterima osigura brz i pravedan sudski postupak. Primijetili bi ih i kad bi samozvani katolički intelektualci od Katoličke crkve u Hrvatskoj, na primjer, tražili da se kler, potonuo u hedonizam, životnim stilom vrati u krilo "tradicionalnih kršćanskih vrijednosti".

Nabrajanje svega onog čime bi (ekstremni) desničari mogli privući pozornost zapravo je u ovom času besmisleno jer bi to što bi se nabrajalo podrazumijevalo daleko veću intelektualnu hrabrost i moralnu angažiranost nego što je posjeduju oni koji se najglasnije protive Povorci ponosa na Rivi.

Bespuća ljudske seksualnosti
Budući da su njihove uzdanice i nekad najdraži ljudi u ovom trenutku, u prosjeku, u zatvorima pod optužbama za tešku pljačku vlastitog naroda; budući da nemaju vlast u državi, a izgubili su je na demokratskim izborima što znači da ih većina ne podržava; budući da nemaju ni ideju ni hrabrosti pronaći nove teme za političko preživljavanje, u nedostatku stranih radnika kojima bi se moglo prigovoriti "otimanje od usta" (kako to čini nova ekstremna europska desnica), okomili su se na jednu od najranjivijih skupina - LGBT populaciju.

U toj se zajednici krije i rijetko hranjiv potencijal za manipulaciju - bespuća ljudske seksualnosti, te je sigurno kako će oni koji se odluče privlačiti pozornost na pravima i društvenom statusu LGBT zajednice, tu pažnju svekolike javnosti bez problema i zadobiti.

Impulzivna aktivnost pokazivanja spolnih organa
Eto i glavnog razloga zbog kojeg se sva sila egzibicionista udružila u galami oko Split Pridea. Riječ egzibicionizam ovdje nema samo uvriježeno, pejorativno značenje (javno isticanje, želja za isticanjem, produciranje), nego i ono klasično medicinsko, psihijatrijsko.

Egzibicionizam je impulzivna aktivnost pokazivanja spolnih organa radi izazivanja uzbuđenja i postizanja spolnog zadovoljstva. Freud je smatrao kako pokazivanje ohrabruje osobu u vjerovanju da ima penis, a agresivnost pokazivanja služi zastrašivanju drugih ljudi. Freud je prepoznavao u tome i simboliku magične geste jer osoba pokazuje ono što bi sama željela vidjeti.

U subotu na Rivi i oko nje vjerojatno neće biti mnogo onih, među samozvanim braniteljima tradicionalnih kršćanskih vrijednosti, koji će javno pokazivati penise, premda će vjerojatno biti mnogo onih koji će se zaklinjati u to da ga imaju.

Samo zato što nemaju muda.