Koja je europska zemlja u potpunosti izjednačila status heteroseksualnih i homoseksualnih osoba? Koji oblici istospolnih zajednica postoje u Europskoj uniji? Kako EU gleda na gej brakove? Gdje je u svemu tome Hrvatska?

Odgovore na ova i još mnoga pitanja vezana za LGBT tematiku donosi u grafičkom obliku Totaleurope. Na šarolikoj karti prikazano je "LGBT zakonodavstvo" 49 europskih zemalja, ocijenjeno prema indeksu organizacije ILGA.

Zemlje su rangirane u 42 kategorije, na skali od 30 (najveći stupanj zaštite i jednakosti LGBT osoba) do -12 (najniža zaštita LGBT osoba, uključujući i nasilje te izravnu diskriminaciju). Najbolje je ocijenjeno Ujedinjeno Kraljevstvo (21), a najlošije Rusija (-4,5 ).

U Europskoj uniji tek osam članica ima zakonodavstvo koje jednako tretira homoseksualne i heteroseksualne osobe. To su: Nizozemska (od 2001.), Belgija (od 2003.), Španjolska (2005.), Švedska (od 2009.), Norveška (od 2009.), Portugal (od 2010.), Island (od 2010.) i Danska (od 2012.).

U navedenim zemljama gejevi i lezbijke koji stupe u brak uživaju jednaka prava kao i njihovi heteroseksualni sugrađani. Po uzoru na spomenute zemlje, svoje zakonodavstvo odlučile su uskladiti Finska, Slovenija i Luksemburg, koje su tek započele ovaj proces.

Mapa organizacije ILGA s ocjenama prava LGBT populacije (kliknite na sliku za uvećanje)


Registrirana i civilna partnerstva

Iako nemaju ozakonjene istospolne brakove, deset članica Europske unije zakonski su uredile zajednice u kojima žive LGBT osobe, u obliku "registriranog partnerstva" ili "civilnog partnerstva". Francuska je to učinila 2000., a sljedeće bi godine na red u parlament trebao doći prijedlog zakona o ozakonjenju istospolnih brakova. Njemačka je zakon donijela 2001., a isto je učinilo Ujedinjeno Kraljevstvo 2010.

Češka je svoj zakon donijela 2006., Mađarska 2007., a 2010. su isto napravile Finska, Luksemburg, Slovenija, Irska, i Austrija.

Istospolne zajednice zakonodavci ne prepoznaju u deset zemalja članica: Grčkoj, Italiji, Cipru, Malti , Slovačkoj, Latviji, Litvi, Estoniji , Rumunjskoj, Bugarskoj i Poljskoj.

Obitelj i djeca sklizak teren

Europska unija ima ograničeno područje djelovanja kad je u pitanju obitelj. Europski je parlament 2003. pozvao sve zemlje članice da "ukinu diskriminaciju prema homoseksualnim osobama, naročito kad su u pitanju pravo na brak i posvajanje djece" i uvrste ovu odredbu u svoje zakonodavstvo.

No, od ovog poziva trebalo je proći još sedam godina da se LGBT osobe doista prepoznaju kao ravnopravne u očima Europskog suda za ljudska prava.

Spomenuti je sud 2004. donio odluku da je "brak, kao zajednica muškarca i žene, povlastica nacionalnog zakonodavstva i ne diskriminira ostale osobe", a 2008. da bi "homoseksualnost mogla dobiti drugačiji pravni tretman kad je riječ o posvajanju".

Politika prema LGBT osobama mijenja se 2010. kad su donesene prve presude u kojima je Sud potvrdio da se istospolne zajednice smatraju obiteljima, prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (P. B. i J. S. protiv Austrije). Europski sud za ljudska prava donio je također presudu u slučaju E. B. protiv Francuske u kojoj je utvrdio da je uskraćivanje prava na posvajanje djece ženi koja živi u istospolnoj zajednici povreda Konvencije.

Kad je već spomenuto posvajanje, ovo pravo uživaju LGBT osobe u Njemačkoj, Belgiji , Danskoj, Španjolskoj, Islandu, Norveškoj, Nizozemskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Švedskoj. Susjedna Slovenija je u ožujku organizirala referendum na kojem su građani ipak pokazali nespremnost za usvajanje novih društvenih vrijednosti i promicanje jednakosti.

Gdje je u cijeloj priči Hrvatska?

Zakon o istospolnim zajednicama u Hrvatskoj donesen je 2003. i otad je ostao nepromijenjen. S obzirom na njegov sadržaj i opseg, reklo bi se da je napisan "reda radi" i bez uključivanja populacije na koju se zapravo i odnosi.

Tračak nade ulijeva nam početak rada radne skupine za izradu Zakona o registriranom partnerstvu, po uzoru na europske zemlje, u koju su uključene nevladine udruge Zagreb Pride, Iskorak i Kontra. Glavna riječ pripast će Ministarstvu uprave, a u radnoj skupini sjede i stručnjaci za obiteljsko pravo sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, predstavnici gradske uprave i matičnih ureda te Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.

I za kraj, vratimo se grafikonu s početka članka. Kao što je vidljivo, Hrvatska se s indeksom 10 (od mogućih 30) nalazi u društvu Finske (11) te Češke, Danske, Irske, Slovačke i Slovenije, koje su dobile ocjenu 9. Rezultat nije niti dobar niti loš, ali ukazuje još jednom na to da nam predstoji dug put do postizanja ravnopravnosti, koju uživaju građani i građanke (također većinski katoličke!) Španjolske.