U intervjuu za crol.hr, s Jasmine O'Connor iz britanske organizacije Stonewall porazgovarale smo o putu Ujedinjenog Kraljevstva do bračne jednakosti, situaciji u Hrvatskoj, LGBT medijima, idealnom svijetu, ...

Iako se O'Connor pridružila Stonewallu tek u svibnju ove godine, iza nje je golemo iskustvo s područja borbe za ljudska prava. Prije toga radila je kao savjetnica u britanskome Foreign Officeu i Ministarstvu za međunarodni razvoj.

Prije povratka u domovinu dosta je vremena provela u Africi, gdje je za mirovnu nevladinu organizaciju nadgledala programe u Burundiju, Ugandi i Čadu. Ipak, kako tamo nije mogla posve otvoreno govoriti o svojoj partnerici koja joj je nedostajala, javila se na oglas za posao u Stonewallu – i dobila ga. "U svemu tome imalo mi je smisla prijaviti se i vidjeti mogu li pridonijeti globalnom pokretu za LGBT jednakost", prisjeća se.

Tako ju je prije mjesec dana put nanio i do Zagreba, što je bila odlična prilika za razgovor o više nego aktualnim temama, posebice za Hrvatsku u trenutku formiranja prijedloga Zakona o životnom partnerstvu.

U studenom ove godine ste na poziv Veleposlanstva Velike Britanije u Zagrebu sudjelovali na okruglom stolu "Položaj istospolnih zajednica – novi pravni okvir" povodom izrade novog Zakona o životnom partnerstvu u Hrvatskoj. Što vi mislite, treba li odmah insistirati na punoj bračnoj jednakosti ili tražiti ono što se u ovom trenutku realno može dobiti? Koji je pristup bolji i zašto?

Ne mogu reći što bi bilo najbolje za Hrvatsku jer svako je društvo drugačije. Primjerice, mi smo u Ujedinjenom Kraljevstvu zagovarali civilno partnerstvo sa svim pravima koja proizlaze iz braka, osim imena "brak". Nakon nekoliko godina stavovi javnosti prema gej populaciji promijenili su se. Danas 71% građana i 58% vjernika podržava dodatno proširenje tih prava i naziv "civilni brak".

Golem broj hrvatskih političara kaže kako "gej parovi ne bi trebali posvajati djecu jer društvo na to nije spremno". U svjetlu promjena kroz koje je prošla vaša zemlja i temeljem vlastitog iskustva, mislite li da su u pravu ili je posrijedi puki politički kukavičluk? Jer možda bi upravo vlast trebala mijenjati stavove društva kroz zakonodavstvo, a ne obrnuto.

Baš su vlasti te koje trebaju prednjačiti u promicanju jednakosti na sve načine: kroz edukaciju, podizanje svijesti i donošenje zakona. U Ujedinjenom Kraljevstvu mnogi su bili zabrinuti i strahovali od toga što će se dogoditi u slučaju izjednačavanja prava gej populacije, ali ništa se od toga nije dogodilo – civilna partnerstva nisu ugrozila heteroseksualne brakove, a djeca koju su usvojile gej obitelji nisu patila. Zato bi vlade trebale prve promovirati jednakost za sve, a ne se kukavički povlačiti i ići linijom manjeg otpora. Za djecu iz domova važno je da imaju obitelji koje će im osigurati ljubav i sigurnost, a ne hoće li ih posvojiti gej roditelji ili pojedinci.

Kad je posrijedi bračna jednakost, čini se da hrvatski političari (iz vladajuće koalicije i oporbe) veliku pozornost pridaju mišljenjima svojih religioznih i konzervativnih birača. Kako je s britanskim političarima, jesu li i oni tako razmišljali?

Ne bih izravno komentirala hrvatske političare, ali mogu reći kako aktualna britanska Vlada na čelu s konzervativnim premijerom Davidom Cameronom ulaže dodatne napore kako bi izbrisala stara uvjerenja o minimalnoj dobi pristanka na spolni odnos i omogućila potpunu bračnu jednakost. Stonewallova istraživanja pokazala su i kako te mjere podržava većina vjernika. Možda će za promjenu stavova biti potrebno neko vrijeme, ali jednom kad poštovanje prema manjinama i jednakost postanu dijelom tkiva društva, kao što je to slučaj u Ujedinjenom Kraljevstvu, od toga će profitirati svi te se čak i nekadašnji protivnici mogu pretvoriti u saveznike.

Mogu li na stavove javnosti prema LGBT jednakosti utjecati, primjerice, gej likovi u filmovima i TV-serijama ili coming out slavnih osoba?

Da. Takve stvari pomažu u razbijanju predrasuda tako da javnost vidi kako su lezbijke i gejevi baš poput svih ostalih. Ipak, gej likovi na televiziji morali bi predstavljati sve aspekte gej života. Prečesto su portretirani suviše stereotipno. Jedan noviji BBC-ev izvještaj pokazao je da bi čak i informativni programi trebali biti više fer prema gej ljudima. Stonewall blisko surađuje sa najrazličitijim medijima kako bi gej populacija što više bila zastupljena.

U Ujedinjenom Kraljevstvu ima puno gej medija – tiskanih, internetskih itd. Kakva je budućnost tih medija ako uzmemo u obzir da takozvane "gej teme" na neki način polako postaju mainstream? Hoće li za, recimo 20 ili 30 godina uopće biti potrebe za LGBT medijima?

Mislim da će uvijek biti potrebe za takvim medijima jer kao manjinska skupina, LGBT populacija će uvijek imati specifične potrebe i probleme i željet će da se o tome piše. Žalosna je istina da većina "mainstream" medija neće izvještavati o stvarima koje su nam važne, kao na primjer kad je neki dan mornarički časnik zaprosio svog dečka u Bijeloj kući. Ta je priča od goleme važnosti za brojne lezbijke i gejeve, ali većini ostalih nije. Brojni LGBT mediji vjerojatno će se u potpunosti prebaciti na internet jer je to jeftinije, ali je konkurencija ogromna. Zato se nažalost nedavno, nakon više od 25 godina postojanja, ugasio najstariji britanski gej medij, "The Pink Paper" jer se nije prilagodio online konkurenciji i čitateljima nije nudio sadržaje koje su željeli. Ali to jednako tako znači i da se standardi "ružičastih medija" podižu. Pogledajte na primjer stranice poput "Gaystarnews" sa sjajnim pričama iz cijelog svijeta ili "SoSoGay" s odličnim komentarima i recenzijama kulturnih događanja s britanske LGBT scene. Takvi sadržaji definitivno imaju budućnost.

Stonewall je najveća LGBT organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu. Surađujete li s manjim udrugama i organizacijama i kako to funkcionira? Postoji li, ili je postojalo svojevrsno suparništvo?

Stonewall je oduvijek imao vrlo konkretnu ulogu u ljudskopravaškom pokretu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ne samo da smo se borili za promjene, već smo na tome i surađivali s Vladom te razgovarali s političarima iz svih stranaka kako bismo im ukazali na politike i zakone koje valja mijenjati. Kao što ste spomenuli, postoje i druge organizacije koje se bave nešto drugačijim pitanjima, tako da zapravo nema izravne konkurencije.
Surađujemo s manjim organizacijama, primjerice tako što smo uveli telefonsku liniju za pomoć na nacionalnoj razini. Kad ljudi nazovu, bivaju upućeni na najprikladniju LGB ili T organizaciju u skladu s njihovim potrebama ili lokacijom. Na taj način Stonewall može podržati manje organizacije i udruge.

Na koji način Stonewall sudjeluje u izradi zakona koji se tiču LGBT prava i jednakosti? S obzirom na golemo iskustvo vaše organizacije (postoji od 1989.), što biste savjetovali mlađim kolegicama i kolegama iz Hrvatske? Kako ste uspjeli postati tako utjecajni?

Mi smo još od 1989. pokretači najvećih promjena vezanih uz LGBT jednakost. Lobirali smo da dob pristanka za stupanje u spolne odnose bude ista kao i za naše heteroseksualne sugrađane i u tome smo uspjeli. Osim toga, zahvaljujući nama je okončana diskriminacija na radnim mjestima, uvedena su civilna partnerstva i ukinuta je zabrana služenja vojske lezbijkama i gejevima. Za sve to bili su potrebni golemi napori, politička osjetljivost, ustrajno lobiranje i stroga nepristranost. Također imamo jasnu viziju Britanije u kojoj svi – bili gej ili hetero – imaju priliku biti ono što jesu, baviti se poslom koji žele i voljeti koga žele. Te značajke vjerojatno bi trebale biti osnovom i za hrvatski aktivizam.

Budući da ste nevladina organizacija, kako se financirate? Ovisite li o državnom novcu ili imate druge izvore?

Ne ovisimo o državnom novcu, ali katkad ga dobivamo za određene projekte. Imamo brojne izvore prihoda, primjerice s događanja na kojima se prikuplja novac, donacija naših podržavatelja i zaklada. Naše programe koje provodimo u školama i tvrtkama financiraju upravo te škole i tvrtke koje plaćaju članarine, a mi im zauzvrat pomažemo u promicanju jednakosti i suzbijanju homofobije.

Koliko često (ako ikad) Stonewall mijenja svoju misiju i viziju?

Naša je vizija uvijek ista, a to je jednakost. Prošle smo godine odlučili podržati i globalnu kampanju za LGBT jednakost.

Zamislimo na trenutak svijet u kojemu je LGBT populacija u svemu jednaka, svijet u kojemu se za to više ne bi trebalo boriti. Čime biste se onda bavili i bi li LGBT organizacije u takvom idealnom svijetu postale suvišne?

Organizacije koje se bave gej ljudskim pravima možda bi se trebale mijenjati, ali ne mislim da bi postale suvišne. Napredak nikad ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Uvijek ćemo se trebati boriti za jednakost. Nažalost, homofobije će uvijek biti, pa će shodno tome biti potrebne i organizacije poput Stonewalla.

I naposljetku, mislite li da je takvo što moguće za naših života? Ako ne, zašto?

Kao što sam rekla, uvijek će postojati homofobična manjina ali vjerujem da je jednakost u najširem smislu riječi moguća. Kad pomislim koliki smo put prešli samo mi u Ujedinjenom Kraljevstvu i koliko je svijet zapravo međuovisan, onda da, jednakost bi mogla biti moguća. Postoje brojni izazovi, ali kako LGBT populacija sve više istupa, društva se polako mijenjaju. Vjerujem da je promjena moguća čak i u sredinama gdje takozvane "tradicionalne vrijednosti" sprečavaju jednakost. Ne tako davno "tradicionalne vrijednosti" definirale su žene kao građanke druge klase u mnogim dijelovima svijeta. Danas imamo UN-ovu Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena koju je prihvatilo 187 država-članica. Naravno da do potpune ravnopravnosti žena moramo prevaliti dug put, ali taj primjer pokazuje da se društva mogu mijenjati te da tradicionalne vrijednosti ne moraju stajati na putu jednakosti.