Ovogodišnji, treći splitski Pride obilježio je Ivo Baldasar, prvi hrvatski gradonačelnik koji je stao na čelo jedne Povorke ponosa, SDP-ovac koji je sasvim jasno osporavanje prava LGBT zajednice izjednačio s rasizmom.

To je krupan korak naprijed u odnosu na prethodne dvije godine kad su gradske vlasti vođene neponovljivim Željkom Kerumom te rođakom mu i zamjenikom Jurom Šundovom pokušale povorku izolirati na Prokurative, čisto da ti "neobični" ljudi ne provociraju "normalne", a želja da se na Pjaci zavijori zastava duginih boja bila je apsolutno neprihvatljiva, jer, zaboga, zastave se dižu "kad vojska pobijedi" objasnio je Šundov.

Današnji pak zamjenik gradonačelnika, Goran Kovačević (HNS), sudionik sve tri splitske Povorke ponosa, smatra da LGBT parovi imaju pravo na brak, pa čak i na posvajanje djece. Na tako jasnu podršku gradskih vlasti protivnici Split Pridea odgovorili su ignoriranjem događaja i pozivom istomišljenicima da subotu provedu na istočnom kraju grada, na Žnjanu. I oni su, hvala im, to i učinili.

Ne usuđuju se divljati bez odobravanja vlasti

To su razlozi zbog kojih se u koloni trećeg splitskog Pridea po prvi put nije osjećao strah, samo čisto veselje, smijeh, ples i pjesma. Što nam opet govori da se nasilnici, ma kako brutalni bili, ne usuđuju dignuti desnicu bez odobravanja vlasti. O tome svjedoče i policijske statistike: ove godine policija nije zabilježila niti jedan incident, a privela je samo šest osoba. Godine 2012. godine za vrijeme održavanja Pridea privela je 73 osobe, a prve, 2011. privedeno ih je 137, bilo je i krvavih glava, povorka je gađana suzavcima, topovskim udarima, petardama, bocama, kamenjem, pepeljarama, upaljačima...

Drugi revolucionarni korak naprijed jest činjenica da se u posljednje dvije godine splitska LGBT zajednica osnažila dovoljno da sudjeluje u organiziranju praznika ljubavi, a u povorci je ove godine bilo primjetno više lokalnih pripadnica i pripadnika te zajednice.

Podsjetimo, prve dvije Povorke ponosa održane su zahvaljujući zagrebačkim udrugama Iskorak i Kontra te feministicama predvođenim Mirjanom Kučer iz udruge Domine. Povorka je prve, 2011. godine brojala oko 150 sudionika, mahom aktivista raznih građanskih udruga te pripadnika LGBT zajednice iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, Podgorice…, domaćih baš i nije bilo previše. Prema procjenama kolega novinara ove je godine u povorci bilo između 700 i tisuću ljudi.

Žestili bi se na one koji su im ukrali živote

Je li onda Split Pride uspio? Ako mene pitate, nije i neće uspjeti sve dok broj krvavih glava u povorci bude ovisio o trenutačnom ministru policije i aktualnom gradonačelniku. Sve dok sudionike od ostatka svijeta čuvaju nebrojeni policajci, specijalci, policijski helikopteri, brodovi, psi i dvostruke ograde Split Pride će biti praznik izolirane i marginalizirane skupine mojih sugrađana makar im na čelu bio gradonačelnik. Uspjet će tek onda kad postane prava gradska fešta ljubavi i tolerancije.

To nipošto ne znači da Split Pride nije potreban, prijeko je potreban i onima unutar ograde, ali i onima s druge strane. Zato dragi i poštovani LGBT-ovci, od sveg vam srca želim da onima koji su u subotu "gledali svoja posla" pokažete kako se bori za život dostojan ljudskog bića.

Jer oni to ne znaju. Da znaju, ne bi se žestili na vas, nego na one koji su im ukrali život, na one koji su ugasili Jugoplastiku, Dalmu, Jadrantekstil, Inavinil…., a evo i Škver, ponos Splita, šutke pada a novi vlasnici usuđuju se prijetiti liječnicima da ne potpisuju bolovanje škveranima u otkaznom roku. Pa sad recite ‘ko je u Splitu "peder".