Nije se jednom domaća referendumska inicijativa "U ime obitelji" pozvala na situaciju u Francuskoj u kojoj je ove godine, podsjetimo, izglasana bračna jednakost čemu su prethodili mjeseci brojnih prosvjeda po čitavoj zemlji.

Domaće snage, koje su nemali broj puta izrazile "zabrinutost" oko postupaka francuske vlade, krenule su smjerom "bolje spriječiti no liječiti" te ustavnom odredbom o braku kao isključivoj zajednici muškarca i žene ukinuti mogućnost za očito "nemili" galski scenarij. Upravo zbog tih samoproglašenih paralela, nameće se, ako ništa drugo, jedan osvrt na genezu i sudbinu francuske inicijative.

Protivnici zakona o bračnoj jednakosti predstavili su se francuskoj javnosti u inicijativi nazvanoj "Prosvjed za sve". Ime je, ne treba puno dvojiti, imalo za cilj odražavati pluralnost, višeglasnost i raznolikost pokreta. Konkretno, radilo se o čak 37 različitih udruga koje su pokrivale najšire slojeve društva te je njihov broj i razgranatost imao zadatak pružiti dojam da se protivljenje gej brakovima može pronaći skoro u svim slojevima društva.

Carstvo netransparentnosti

No da situacija ni približno nije toliko jednostavna i harmonična pokazala je, među ostalim, istraga koju je proveo vodeći francuski dnevni list, Le Monde. U tekstu naslovljenom "Velika iluzija", Le Monde se osvrnuo na tih 37 udruga koje predstavljaju ne samo kršćanske, već i islamske, roditeljske, gej, feminističke, liječničke, pravne i ine skupine. No kad se pobliže istražio nastanak tih udruga, došlo se do slijedećeg zaključka, da se dobar dio udruga može proglasiti "praznim ljušturama", bez aktivnog članstva, ukratko udruge stvorene ad hoc pred prosvjede, dok su ostale ili direktno vezane uz Katoličku crkvu i ili indirektno, preko svojih vodećih ljudi.

U brojkama, čak 60 posto otpada ne skoro neformalne skupine koje nisu zavedene u službenim registrima. Među udrugama koje nominalno zastupaju civilno društvo (u postocima, 32 posto) su predstavnici pravnika, roditelja, tradicionalne obitelji, psihologa, no Le Monde za dio njih nije uspio pronaći ikakav službeni trag ili znak aktivnosti prije početka prosvjeda. Nadalje, za sedam udruga nemoguće je utvrditi datum nastanka, dok ih je čak 14 nastalo 2012. ili 2013., dakle, u doba prosvjeda.

Dvojbe su se razvile ne samo na planu identiteta pokreta, već i na temu otkrivanja izvora financiranja, stavka oko koje ni domaće snage nisu pokazale neki entuzijazam. Kako su izvještavali francuski mediji, troškovnik velikih prosvjeda u Parizu, na kojima se okupljalo između 350.000 i 800.000 ljudi, iznosio je svakom prilikom između 700.000 i milijun eura.

Tu valja uračunati kamione s razglasom, oko četiri milijuna letaka, tri golema ekrana, privatno osiguranje… Iz organizacije su tvrdili da radi o poklonima i donacijama, a kad ih se upitalo za izvor, stizali su neodređeni odgovori da se radi o izvjesnim udrugama i zabrinutim pojedincima (zvuči li vam to poznato?. No realnost je pokazala da u tom navodno volonterskom pokretu ima mjesta i za isplaćivanje honorara njegovim predvodnicima. Službeno, tvrde da su u devet mjeseci potrošili oko tri milijuna eura. U svakom slučaju, valjat će pričekati kraj godine da pokret ispuni svoje zakonske obveze o otkrivanju izvora financiranja među kojima se mogu očekivati katoličke i pro-life udruge, donacije građana, …

Porno glumci u ulogama "razočaranih gejeva"?

Naspram oficijelnog apolitičnog i nereligioznog stava pokreta, moguće je detektirati čak 19 udruga blisko povezanih s Katoličkom crkvom. Dvanaest udruga eksplicitno slijedi crkvenu doktrinu, dok su ostale, preko svojih osnivača, jasno vezane ili na Biskupsku konferenciju Francuske, ili na katolički nauk u dijecezama, ili pak na udruge liječnika bliske religiji.

Zanimljiv je i slučaj gej udruga koje se protive bračnoj jednakosti, a koje su posebno zaokupile pažnju domaćih snaga.

Naravno da je protivnike gej brakova moguće pronaći i među gej populacijom, no predstaviti te dvije udruge (Homovox i Plus gay sans mariage) kao "šutljivu većinu" poprilično je diskutabilno, da ne kažemo, prosto bedasto. Primjerice, domenu Homovoxa, koja nota bene, postoji tek od studenog 2012.. otkupio je izvjesni Jean-Baptiste Maillard, zaposlenik "Zajednice Emanuela" koja redovito organizira molitvene susrete. Pojavile su i nešto eksplicitnije kritike među blogerima koji tvrde da je Homovox unajmio porno glumce za svjedočanstva "razočaranih gejeva". Homovox ih je, očekivano, demantirao.

Oslobađanje homofobnog diskursa

U analizi se došlo i do zanimljivih veza određenih udruga s ekstremnim i ultrakonzervativnim pokretima. Tu je navodno feministički pokret Elizabeth Monfort koji se bori protiv rodnih teorija, a stranica koju uređuje, Liberté politique, povezivala se s organizacijom Opus Dei. SOS papa, udrugu koja se bori za prava očeva, prozivalo se zbog zatiranja prava žena. Temeljito češljanje Le Mondea naišlo je u šarolikoj strukturi "Prosvjeda za sve" na protivnike pobačaja te na niz pokreta bliskih krajnjoj desnici.

Možda za kraj nije loše ponoviti konstataciju jedne druge udruge, SOS Homophobie (ako se već gleda geneza, udruga postoji od 1994.) koja je iznijela podatak da je u prvih šest mjeseci ove godine dvostruko porastao broj prijavljenih homofobnih djela u odnosu na isti period u 2012. Francuska dakle jest ozakonila bračnu jednakost, no pritom se, kako tvrde iz udruge, posve "oslobodio homofobni diskurs".

Stoga vijest, objavljena u rujnu, da se "Pokret za sve" u međuvremenu prekvalificirao, točnije preorijentirao na borbu protiv vojne intervencije u Siriji (da, i međunarodni sukobi očito tište 37 udruga) i nije neka utjeha.