Prikupljajući materijal za knjigu "All The Rebel Women", britanska autorica, novinarka i bivša urednica Guardiana Kira Cochrane nerijetko je bila u nedoumici. Zbog brojnih javnih događanja za prava žena, koja su se istovremeno odvijala širom Ujedinjenog Kraljevstva, morala je pomno birati koje će pohoditi.

Iz istog razloga nije, međutim, dvojila kako će nasloviti članak kojeg je proteklog vikenda objavila u Guardianu: "Četvrti val feminizma – upoznajte pobunjene žene".

Kampanja za slobodu žena nikada nije prestala, ali ove godine događa se nešto posebno. Od ranog ljeta, Cochrane je razgovarala s feministicama i autoricama povodom knjige "All The Rebel Women", no muku muči nastojeći "pohvatati" sve prosvjede, marševe i okrugle stolove koji se odvijaju u istim terminima.

Jednog listopadskog vikenda mogao se tako pohoditi feministički sajam u Londonu, skup North East Feminist Gathering u Newcastleu, marš Reclaim the Night u Edinburghu ili raspravu među različitim generacijama feminističkih aktivistica u Britanskoj knjižnici (ulaznice rasprodane u 48 sati, događaj je prebačen u četiri puta veću prostoriju i opet rasprodan).

Mogli ste se pridružiti jednoj od 149 lokalnih organizacija ili podijeliti vlastito iskustvo s mizoginijom na web stranici 27-godišnje Laure Bates. U prvih godinu dana postojanja, njezin Everyday Sexism Project "izvezen" je u 17 država; deseci tisuća žena širom svijeta pisale su o uličnom i seksualnom napastvovanju, diskriminaciji na radnom mjestu i komentarima koje dobivaju na račun izgleda.

Dobrodošli u novo doba feminizma!

Prvi val feminizma bio je kampanja za pravo žena na glasanje na izborima, koji je svoj vrhunac dosegnuo prije 100 godina. Drugi val bio je pokret za oslobađanje žena koji je buktio 1970-ih i 1980-ih, a treći val proglasila je Rebecca Walker, kćer Alice Walker, početkom 1990-ih.

Taj prelazak sa drugog na treći val obilježile su mnoge forme, ali se često osjećao široko generacijski, sa ženama koje su definirale svoj posao kao izrazito različit od posla svojih majki. Ono što se sada događa opet miriše na nešto novo. Definirano je tehnologijom: oruđima koje omogućuju ženama da izgrade snažan, popularan, reaktivan online pokret.

Laura Bates objašnjava ideju svog projekta Everyday Sexism Project

"Osjećam da je (novi val feminizma, op. a.) uistinu prizemljen, otvoren, kao da ljudi govore: Evo nečeg što nema nikakavog smisla, mislila sam da su žene jednake, napravit ću nešto po tom pitanju", objasnila je Bates.

Ove godine bilo je nemoguće ignorirati feministice u akciji diljem Britanije. Okupile su se pred zgradom Bank of England, odjevene kao avijatičari, sufražetkinje i ratnice, u organizaciji 29-godišnje Caroline Criado-Perez, suosnivačice britanske Ženske sobe, zahtijevajući uvrštenje ženskih likova na novčanice. Prosvjedovale su pred sjedištem tabloida The Sun, predvođene 17-godišnjom Yas Necati, ogorčene projektom Page 3, tzv. "curom dana" koja se u toplesu proteže preko cijele stranice novine s najvećom tiražom u UK.

Necati je uredniku ovog tabloida, Davidu Dinsmoreu, predložila da se umjesto obnaženih djevojaka na 3. stranici nađu komičarke, umjetnice i autorice iz feminističkih redova - jedna od njoj omiljenih prikazivala je ženu sa neobrijanim pazusima, iz kojega su stršale azurno plave dlake. Pokrenuta je i peticija No More Page 3, koju je pokrenula 37-godišnja Lucy-Anne Holmes, a zasad ju je potpisalo oko 128.000 ljudi.

Mlade, osviještene i entuzijastične

Ikamara Larasi (24) pokrenula je kampanju protiv rasističkih i seksističkih stereotipa u glazbenim video spotovima, a 18-godišnja Jinan Younis suosnovala je feminističku organizaciju u svojoj školi nakon što je iskusila online zlostavljanje od nekih svojih kolega koji su napisali "i feminizam i silovanje su ako apsurdno naporni". O tome je napisala članak koji je postao pravi hit.

Potom se bacila u kampanju za ohrabrivanje feminističkih društava u školama diljem Britanije. Organizaciju UK Feminista, osnovanu 2010., ove godine kontaktiralo je stotinjak osoba koji žele pokrenuti vlastite školske grupe. Nacionalni dan akcije protiv seksističkih muških magazina obilježilo je 19 prosvjeda širom UK-a.

Tisuće feministica podigle su svoj glas na internetu. Bates i 47-godišnja Soraya Chemaly, među ostalima, pokrenule su kampanju protiv mizogenih stranica na Facebooku, uključujući grupe nazvane "Silovati trudnu kučku i pohvaliti se grupnjakom". Članice organizacije Southall Black Sisters prosvjedovale su protiv rasističkih imigracijskih zakona, te su otputovale u Delhi na marš solidarnosti sa tamošnjim prosvjednicima koji su ustali nakon slučaja grupnog silovanja žene u autobusu. Prosvjedi protiv "kulture silovanja" ubrzo su se proširili na Nepal, Bangladeš, Pakistan i Šri Lanku.

Žene u Londonu uključile su se u najveći europski marš protiv muškog nasilja Million Women Rise i međunarodni marš protiv silovanja i seksualnog nasilja Reclaim the Night, te organizirale događaje u 207 država za prosvjed One Billion Rising, ukazujući na UN-ovu statistiku prema kojoj će jedna od tri žene u životu biti silovana ili premlaćena.

Mizogini, čuvajte se!

Feministička svijest četvrtog vala kovana je kroz godine financijskog pada i koalicijske vlasti, pa su mnoge aktivistice i aktivisti politizirani ili su pod utjecajem drugih pokreta, osobito studentske kampanje protiv školarine, ali i širom kampanjom protiv mjera štednja i pokreta Occupy.

Postoje, naravno, različita mišljenja o tome što bi feminizam trebao adresirati – kako i ne bi, kada je riječ o pokretu koji predstavlja polovicu stanovništva i teži oslobađanju svih. No ono što je uzbudljivo oko navedenih kampanja jest način na koji grade pokret sposoban da se uhvati u koštac sa strukturnim, sustavskim problemima.

Kako navodi filozofkinja Nina Power, tinejdžerice koje danas odrastaju sa Twitterom i Tumblrom, savršeno shvaćaju feministički jezik i koncepte, te su aktivne u cijelom nizu pitanja – neke od njih počinju raditi ekonomske analize da bi ustanovile kako su neoliberalni programi, poput smanjene uloge države i niskih poreza za bogataše, oblikovale nejednakosti današnjeg doba.

Unutar feminističkog pokreta, razlozi za zabrinutost uvijek se mijenjaju, što će se snažno osjetiti i kada neke od današnjih mladih aktivistica na vlastitoj koži iskuse razlike u plaći, troškove podizanja djece i diskriminaciju trudnica. Odrasle uz spoznaju da su izjednačene s muškarcima, feministice četvtog vala ogorčene su kad ih se tako ne tretira i imaju više nego dovoljno samopouzdanja da uzvrate udarac i podignu glas. Mizogini, čuvajte se!