-
Objavljeno: 01 veljače 2014
HTV-ov dokumentarni film "Referendum" autorice Ljiljane Bunjevac Filipović, baš kao i prošlogodišnji referendum o braku, podijelio je javnost. Nezadovoljna time kako je film snimljen, jedna od sugovornica autorice dala je svoje viđenje (pristranog) projekta.
Riječ je o Martini Savić koja smatra da je autorica sudionike tendenciozno odabrala kako bi temu, koja je lani duboko podijelila Hrvatsku kada je u pitanju brak, prikazala bez odgovarajućeg balansa između stavova "za" i "protiv" definicije braka kakvu je ponudila Željka Markić i njezina udruga U ime obitelji.
Osim bračnog para Savić, Martine i Miloša, jedino je novinar HRT-a Dražen Ilinčić, jedan od rijetkih javnih osoba deklariranih kao gej, govorio u korist tolerancije, a ne isključivosti, prihvaćanja različitosti, umjesto straha od drugačijih, a uz to relativizirao instituciju braka, do koje mu osobno, kao i do te građanske institucije nije osobito ni stalo.
Doduše, suprotstavljeni su Gordan Bosanac, istaknuti aktivist civilne scene iz Centra za mirovne studije, i Željka Markić, do referenduma relativno anonimna u javnosti, ali troje stručnjaka, naoko nezavisnih (a zapravo velikih zagovornika bračnog referenduma) slobodno je svojim idejama krstarilo kroz dokumentarac Bunjevac Filipović.
"Ovakav referendum nije se smio dogoditi. Nedopustivo je da većina odlučuje o pravima manjina. Osim toga, otvara se Pandorina kutija; pitanje je koja referendumska tema će se kao sljedeća pojaviti: možda zabrana medicinski potpomognute oplodnje, pitanje ćirilice kuca nam na vrata. Možda će netko određivati kojom stranom ulice je dopušteno kretati se i koje knjige možemo čitati", kazala je Savić za tportal.
Pristran odabir "stručnjaka"
"Istovremeno dok se bavimo takvim temama, imamo stotine tisuća mladih školovanih radno sposobnih ljudi koji ne mogu naći posao, ljude u naponu snage koji bivaju brutalno izbačeni na ulicu sa svojih radnih mjesta, penzionere koji su obespravljeni u svakom pogledu. Društvo je osiromašeno do granica izdržljivosti, proizvodnja ne postoji, zapravo se dvadeset godina proizvodi samo klasna nejednakost", nastavlja Savić.
Možda autorica nije imala vremena da uvrsti druge stručnjake, ali ipak je uvrstila troje koji su bili kritički nastrojeni prema homoseksualnosti. "Nije uvrstila stručnjake koji će reći da ni moja heteroseksualnost nije odabir, da to nije nešto što naučiš, nego s čime se rađaš. Tako sam odgajana u liječničkoj obitelji iz koje potječem", smatra ona.
"Ljudi se boje različitosti i svega drugačijeg. Mene ne plaši 'drugačije'. U tom kontekstu imam potrebu istaknuti, jer su se pojavile predrasude u dijelu javnosti da mislimo drugačije upravo 'zato što smo Srbi'. Istina, muž je srpskog podrijetla. No ja sam Hrvatica, a svog supruga nisam birala po nacionalnoj, kao ni vjerskoj osnovi, već po kategoriji koja se u nas malo cijeni: ljudskosti i poštenju. Najbolji čovjek kojeg sam u svom životu srela je, igrom slučaja Srbin; mogao je biti i Kinez, sasvim svejedno. Na sudjelovanje u filmu o referendumu odlučili smo se da pokažemo da postoje drugi i ljudi koji drugačije misle u ovoj zemlji, kojima nacionalnost i vjera nisu od presudne važnosti", naglasila je Martina Savić.
"Bitno mi je da moja djeca budu sretna te da poštuju sebe i druge"
Novinara tportala zanimalo je bi li Martina voljela da njezino dvoje dvogodišnje djece fakultetu savjetuje "studentski kapelan" don Damir Stojić, koji je u filmu "Referendum" priznao da "aktivno prati sedam, osam gej momaka" i da ih savjetuje kako živjeti u skladu s Biblijom, pri čemu pokazuje potpuno neznanje o znanstvenim spoznajama i građanskom moralu na kojima najrazvijenije zemlje svijeta temelje napredak.

"Sklonija bih bila ideji da moja djeca uče o prirodnim i društvenim znanostima, o umjetnosti, o znanjima koja će im otvoriti put u život i svijet, naučiti ih kako funkcionira njihova okolina i oni, o religiji kao takvoj, radi znanja, a ne jednoumlja. Istina, ne bih voljela da mi netko religijski indoktrinira djecu", kaže Martina.
"No ako to jedan dan bude njihova želja, poštovat ću je. Ako požele biti katolici, neka budu. Ako požele biti pravoslavci, opet OK. Ako neće htjeti ništa od toga, meni je u redu. Bitno mi je da budu sretni i nauče poštovati sebe i druge. Sve ostalo je sporedno i nevažno", nastavila je.
"Što se tiče don Stojića, upravo sam jučer dala prilog za potrebite studente iz njegove pastve koji su mi pozvonili na vrata. Ja sam za toleranciju i poštovanje različitosti. Nemam ništa protiv da se vjernici bave vjerskim temama, idu na misu i provode svoje obrede. Mene to ne zanima i voljela bih da ne moram plaćati crkveni porez, jer religija nije naš izbor. Duhovnost da, ali to je druga priča", zaključila je Martina.
Vezane teme
Podrži Crol donacijom :)
