Prema službenim podacima, 80.000 ljudi prosvjedovalo je nedjelju u Parizu u organizaciji "Manif pour tous" koja pak ističe brojku od 500.000 prosvjednika. Unatoč najavama paralelnih prosvjeda u drugim europskim gradovima, Bruxellesu, Madridu, Varšavi, Rimu, Budimpešti, u novinskim izvješćima nije bilo spomena o međunarodnom odjeku.

Organizacija koja se prošle godine borila protiv istospolnih brakova (i u tu svrhu svojevremeno okupila bitno veći broj ljudi), započinje svoju "drugu sezonu", s novim vodstvom i novim programom. Konkretno, istospolni brakovi maknuti su s vrha liste, a zamijenila ih je "zaštita obitelji i djece", misija koju su mediji preveli kao "borba protiv obiteljofobije aktualne vlade".

Naizgled mirotvorna poruka se u realnosti pretvorila u niz šarolikih pokliča koji sežu od čuvanja "svete veze otac-majka-dijete", upozoravanja na opasnost "rodne ideologije" u školama, "skraćivanja rodiljinog dopusta", "uvođenja rane zrelosti" za djecu čime se ograničava autonomija roditelja, medicinski potpomognute oplodnje za istospolne parove,…

Zanimljivo, ti zahtjevi nemaju opravdanja ni u kakvim zakonskim aktima i prijedlozima. Bauk "rodne ideologije" vezuju uz novi program "ABCD … Égalité" (Jednakost) koji se provodi u šestotinjak škola, iako mu je jedini cilj izazvati stereotipe koji vladaju o spolovima te svoj djeci pružiti jednaku priliku u svim domenama. Nadalje, francuska je vlada danas najavila da se u novom zakonu o obitelji ni neće naći stavka o medicinski potpomognutoj oplodnji za lezbijske parove što je također bila jedna od preokupacija nedjeljnog prosvjeda.

Upitno jedinstvo neokonzervativaca

Ususret prosvjedima, naširoko se spekuliralo o novom zaletu neokonzervativaca po Europi, a čak je sâm ministar unutarnjih poslova Manuel Valls u jednom intervjuu tvrdio da se u Francuskoj rađa "tea party à la française" – europski pandan američkog ultrakonzervativnog pokreta. No situacija na terenu ipak ne upućuje na jasno posložene prioritete pokreta čiji su i sastav i program iznimno heterogeni.

Prosvjed se tako pretvorio ne samo u seriju novih, ad hoc sklopljenih zahtjeva, no, što je možda još i važnije, u pokušaj razgraničenja pokreta "Manif pour tous" od ostalih prosvjeda i akcija koje su nedavno zadesili Francusku.

"Manif pour tous" se tako strogo i odlučno protivi "rodnoj ideologiji" u školi za što navodi već niz dobro poznatih dezinformacija i tendencioznih tumačenja, no ne preuzima zaslugu za slanje poruka zastrašivanja roditeljima u kojima se tražilo da djecu ne šalju u školu.

Naime, izvorište te akcije brzo se detektiralo u krugovima bliskima krajnjoj desnici. Jednako tako, ne žele da ih se dovodi u vezu s proteklim "Danom srdžbe", prosvjedu uperenom protiv aktualne vlade i predsjednika Françoisa Hollandea, također veoma heterogenoj pojavi kojoj nije manjkalo ni antisemitskih ni inih radikalnih stavova.

Svaka sličnost s domaćom scenom posve je "slučajna"

Dakle, nekakav široki "neokonzervativni pokret" daleko je od jedinstva, a nova "uglađenost" kojoj teže (radilo bi se dakle o građanskom, nestranačkom i plurikonfesionalnom pokretu, iako je dobar dio financija i podrške stigao upravo iz konzervativnih katoličkih krugova teško može biti u skladu s nekoherentnim i neutemeljenim zahtjevima.

Daljnji problem može se vezati uz političku instrumentalizaciju pokreta. Naime, iako je Valls pozvao desnicu na obranu vrijednosti Republike (točnije, jednakost), teško da će konzervativni UMP propustiti priliku da se obruši na vlast socijalista.

U Francuskoj u kojoj vladajuća ljevica slabo umije prenositi vlastite poruke i sklona je svakojakim kompromisima oko vrijednosnih načela i implementacije istih te oportune desnice koja nastoji brzopotezno kapitalizirati na pojavama s ruba legalnosti, svaka sličnost s domaćom scenom je, naravno, posve slučajna.