"Oduvijek sam željela dijete, ali kada si gej i želiš dijete treba ti više vremena da sve isplaniraš. Zato sam rodila tek u 37. godini", započinje svoju priču Jelena pred punom dvoranom zagrebačkog net kluba MaMa, po mnogočemu od ranije simboličnom mjestu borbe za LGBT prava u Hrvatskoj.

Jelena je bila jedna među pedesetak osoba koje su se okupile ovog vikenda u Zagrebu povodom obilježavanja Međunarodnog dana obiteljske jednakosti (IFED) koji se u svijetu organizira već treću godinu. I Hrvatska se ove godine, u sklopu Inicijative za životno partnerstvo, po prvi puta pridružuje obilježavanju ovog dana, u organizaciji neformalne grupe "Dugine obitelji".

Većinu prisutnih činili su ostali lezbijski parovi iz različitih dijelova Hrvatske. Neke od žena su također majke, baš kao i Jelena. "Odlučile smo da ja rodim. Ipak sam nešto mlađa od Maje. Za postupak smo odabrale potpomognutu oplodnju, točnije inseminaciju u klinici u Münchenu", nastavlja Jelena dok je u blizini i Maja, koja drži njihovo dijete u naručju te povremeno izlazi iz dvorane. Beba je još dojenče i ne odvaja se od mame Maje dok mama Jelena priča njihovu priču.

Slavonski baby boom

Jelena i Maja žive i rade u jednom gradu Slavoniji. Obje su zaposlene i visoko obrazovane žene. Nisu jedini par s djecom u koji je došao u Zagreb na poziv "Duginih obitelji", prve domaće grupe koja okuplja LGBT obitelji i one koji to planiraju postati. Bili su tu i Matjaž i Daniel sa svojom petogodišnjom kćerkom Anom, koja mirno sjedi i crta, strpljivo čekajući da i njezini očevi dođu na red sa svojom pričom.

"Preporučam vam da si nađete nekog gej-friendly ginekologa, trebat će vam u Münchenu nekoliko uputnica. Ja sam svog našla preko preporuke jer nismo jedine iz Slavonije koje idemo na oplodnju u inozemstvo. I naše prijateljice planiraju bebu i odlaze na oplodnju u istu kliniku", nastavlja Jelena priču o slavonskom lezbijskom baby boomu. I u publici je još jedna Slavonka koja planira obitelj, ali kada do trudnoće dođe, ne namjerava obitelj podizati u Slavoniji, već u Zagrebu.

Iskustva su očito različita, objašnjava Jelenina partnerica Maja. Njima je u Slavoniji dobro i nemaju negativnih iskustava. Prije nego li su se odlučile za Njemačku, planirale su obitelj sa svojim gej prijateljem, no kako on želi biti upisan kao otac djeteta, par se ipak odlučio na potpomognutu oplodnju. Naime, Maja zna da Prijedlog Zakon o životnom partnerstvu predviđa mogućnost da odlukom suda ona bude upisana kao partner-skrbnik u rodnom listu tog djeteta i da će tako imati bitno drugačiji status.

Inseminacija u Njemačkoj jer Hrvatska diskriminira lezbijske parove

"Sam postupak oplodnje bio je jednostavan i relativno kratak. Imale smo sreću što je do začeća došlo već iz trećeg puta, jer nakon neuspjele šeste inseminacije stvari se malo kompliciraju", objašnjava Jelena postupke koji bi potom slijedili - provjera hormonalne slike, hormonalna terapija, kao i možda neki drugi medicinski postupci.

Prije nego li su započele s inseminacijom, Maja i Jelena su u Njemačkoj razgovarale su s psihologicom i odvjetnicima. Morale su potpisati ugovor koji od mnoštva članaka, između ostaloga kaže da je bolnica dužna jednoga dana djetetu pružiti informaciju o njegovom biološkom porijeklu. Takvi su njemački zakoni.

Njemačka za razliku od Hrvatske ne diskriminira istospolne parove u odnosu na hetero parove kada traže potpomognutu oplodnju. Bitno je da si par, jer potpomognuta oplodnja nije moguća za single žene. Kod nas je pak obrnuto, bitnoje samo da ne se ne radi o istospolnom, dakle lezbijskom paru. Takvi su hrvatski zakoni.

Cijena? Najskuplja je prva inseminacija i dođe oko 1100 eura, no svaki idući put je jeftinije, tako da do šestog puta iznos bude i duplo manji od početnog. Donatora sperme njemački su liječnici odabrali prema nekim sličnostima s Majom, majkom koja neće roditi dijete. "Na kraju je ispalo da Dominik sliči više Maju nego na mene", šali se Jelena, dodajući kako su im njihove prijateljice ispričale da su u istoj klinici same birale donatora prema nekim osnovnim opisnim podacima. "Kod njih je trudnoća bila uspješna iz prvog postupka i od bolnice su dobile prigodni poklon, a mi smo dobile samo vaginalete", završava Jelena svoju njemačku priču u šaljivom tonu.

Za Hrvatsku su one jednoroditeljska obitelj

I tu počinje njihova hrvatska priča. Jelena je rodila u jednom slavonskom rodilištu. Njezin je porodničar znao da su one par, dok ostali očito nisu imali pojma kako su one lezbijski par. Naime, nakon poroda Jelenu je sestra tri puta pitala tko je otac djeteta: "Znači samo stavim crtu ispod rubrike otac, je li tako?".

U slučaju da se djetetov otac prijavi kao nepoznat, bolnica obavještava socijalnu službu, koja zatim majku poziva na susret, pri kojem uoči preuzimanja dokumentacije o djetetu potpisuje izjavu da će, ukoliko to dijete bude zatražilo, morati reći identitet "oca", koji za sada zna samo bolnica u Münchenu. Iako se postupak u slučaju samohrane majke u socijalnom obavlja pomalo i rutinski, naporno je prolaziti ga, s obzirom diskriminaciju u odnosu na hetero parove koji djetetovu dokumentaciju dobivaju bez ikakvih dodatnih postupaka i uplitanja socijalne službe.

Nakon što je obavila svoju zakonsku dužnost kod socijalnog radnika, Jelena je upisala Dominika u matičnu knjigu rođenih. On je za Republiku Hrvatsku sada dijete samohrane majke Jelene, iako je u stvarnosti to posve drugačije. To znaju i svi koji okružuju ovu obitelj - kako svi susjedi u zgradi u kojoj žive, tako i obitelji Maje i Jelene. Nitko od njih nema problema s prihvaćanjem ove slavonske obitelji, a što je važnije, niti one nemaju nikakvih problema s njima.

Jedino tko za sad ne zna jesu Jelenini kolege s posla te Jelenina šira obitelj. Oni su, kaže Jelena, za HDZ. Ali bez obzira na to dobit će poziv na vjenčanje, pa će valjda tada shvatiti, ako im već do sada nije postalo jasno da su dvije žene koje žive zajedno i imaju dijete obitelj kojoj su neki hrvatski sugrađani uskratili pravo da se njihova zajednica naziva brakom. Za razliku od Jelenine šire obitelji, uža je upoznata.

I njezini mali nećaci kuže da su Jelena, Maja i Dominik – obitelj. Maju zovu teta, ponekad i tetek, smije se Jelena. Obitelji se međusobno posjećuju, Jelenina mama, koja je malo konzervativnija, ne pita puno o njihovom odnosu, ali zato tretira Maju kao ravnopravnu bračnu družicu; priprema im zajednički krevet, kuha Majina najdraža jela. Samo da se izglasa Zakon o životnom partnerstvu, i njihov život biti će još bolji, zaključuju.

Među sudionicima tribine javio se još jedan lezbijski par koji planira dobiti dijete potpomognutom oplodnjom. One su se odlučile za Dansku jer je tamo još jednostavnije, a samu inseminaciju moguće je napraviti i kod kuće. Mađarska više nikome nije opcija, jer je desničarska vlada zabranila potpomognutu oplodnju istospolnim parovima, a u Hrvatskoj nemaju šanse, jer osim što su zakoni kao i mađarski, hrvatska nema ni banku sperme. Ipak, Dominik može računati na brata ili sestru u skoroj budućnosti jer Jelena i Maja planiraju još jedno dijete istim postupkom, od istog donora.

Tata Deni, tata Tjaž i kći Ana

Za razliku od Dominika, Ana u rodnom listu ima upisana oba roditelja, dva oca – Matjaža i Daniela. Dok sjedi između očeva u prepunoj MaMi, okružena s nepoznatim ljudima koji pričaju nepoznatim joj jezikom, ne pokazuje nikakve znakove dosade. Odaje tako dojam kao da će na jesen u drugi razred osnovne, a ne tek u prvi. Sada je u vrtiću i svima govori kako ima dva oca. Zove ih oče Deni i oče Tjaž, a ranije ih je češće zvala daddy Deni i daddy Tjaž. Ana je postala slovenska državljanka tek kada je napunila dvije godine. Prije to jednostavno nije bilo moguće.

Anu je rodila surogat majka iz Kalifornije. Matjaž je u to vrijeme s Danielom živio u SAD-u gdje je bio na doktoratu. U Americi su živjeli do Anine druge godine. Trebalo im je skoro godinu dana da se uopće odluče na surogat majčinstvo, kao i da odluče gdje će i s kim to napraviti. Kalifornija je postala presudna jer je surogat roditeljstvo tamo najbolje regulirano, mogu ga zatražiti i strani državljani, a sa surogat majkom odmah najbolje kliknuli.

"Bio je to onaj trenutak kada znaš da je to – to", zaključuje Matjaž. Amerikanka je u svojoj dokumentaciji navela kako je majka petero djece s kojima živi u obiteljskoj zajednici sa svojim mužem. Još je tri puta rodila kao surogat majka. Tražila je isključivo istospolni par iz inozemstva, a i sama dolazi iz obitelji koja ju je posvojila.

Tradicionalno surogat roditeljstvo u Kaliforniji

I Daniel i Matjaž su donirali spermu za inseminaciju, a dok je surogat majka bila trudna, sklopili su i brak u državi Massachusetts. Ana se carskim rezom rodila u bolnici pri kalifornijskoj vojnoj bazi gdje živi obitelj njezine surogat majke. Svi su u bolnici bili upoznati da se radi o surogat roditeljstvu i stranom gej paru u američkome braku.

Iako je i bolnici ovo bio prvi susret s gej surogat majčinstvom, nitko nije imao nikakvih primjedbi na tretman. Bolnica je već drugi dan pitala očeve jesu li spremni za polazak, no oni su s Anom i njezinom surogat majkom u Kaliforniji ostali još pet dana. I danas su u kontaktu, izmjenjuju si čestitke za rođendane i blagdane. Koliko će surogat majka biti uključena u Anin život, kaže Matjaž, ovisi o Ani, no ona zasad ne pokazuje poseban interes za nju.

Većina se ljudi u Americi ipak odlučuje za drugačiju vrstu surogat roditeljstva. Ovaj model koji su Matjaž i Daniel odabrali je takozvano tradicionalno surogat roditeljstvo, kada je surogat majka ujedno i donatorka jajne stanice. Drugi model je, kaže Matjaž, za njih bio skuplji, kompliciraniji i dugotrajniji. Taj model podrazumijeva da pronađu i posebnu donatoricu jajne stanice, koja je često u srodstvu drugog partnera, koji nije donator sperme. Tada do začeća dolazi izvantjelesno, a embrionalna stanica se medicinskim putem prenosi u maternicu surogat majke.

Zastava duginih boja – hrvatska zastava

Jedini problem koji su do sada Matjaž i Daniel imali je bio pravni status njihove kćeri u Sloveniji, u koju se par svakako namjeravao vratiti. Naime, nisu bili sigurni kako svoj roditeljski status stečen u Americi mogu prenijeti u Sloveniju, gdje baš kao i u Hrvatskoj danas, status roditelja, a tako i prava i obaveze prema djetetu, mogu imati samo dvije osobe različitoga spola. Ili iznimno, jedan roditelj.

Matičar ni sam nije znao što napraviti kad su Matjaž i Daniel došli upisati Anu. Rečeno im je kako se upis ne može odmah napraviti. Očevi su zahtjevu za upis Ane u matičnu knjigu priložili odluku slovenskog Vrhovnog suda koja je donesena neposredno prije. Ta presuda posljedica je pravne bitke jednoga drugog slovenskoga gej para i njihova usvojenog djeteta koji je sudsku bitku sa slovenskom administracijom započeo još 2005. godine.

Tek u roku od dva tjedna od predaje zahtjeva Ana je dobila svoj rodni list, a potom i slovensko državljanstvo. Danas je jedna od nekoliko desetaka slovenske djece rođene u duginim obiteljima. Matjaž i Daniel poznaju još jedan muški par s djecom dok su velika većina lezbijski parovi. I svi oni se često druže i sastaju. Međusobno su si podrška. Anin odlazak na jesen u školu im ne izaziva nervozu. Probleme predviđaju možda tek u višim razredima osnovne škole, kad se mnoga djeca općenito ne žele ni po čemu posebno isticati.

"Važno nam da se Ana druži s i drugom djecom iz duginih obitelji", ističe Matjaž i dodaje da "zato i idu na Povorke ponosa". "Bili smo i na pretprošlom zagrebačkom Prajdu gdje je Ana dobila svoju prvu zastavicu duginih boja. Kod kuće ima još i zastavicu SAD-a. Kad je pitamo čije su to zastave, Ana kaže: "Ovo je američka, a ovo je hrvatska zastava".