Nakon jučerašnje inauguracije nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, i njezina (neočekivanog?) isticanja LGBT građanki i građana u nastupnom govoru, dio LGBT zajednice pokazao se prilično skeptičnim prema njezinu mandatu.

Jedan od razloga, opravdano, bio je i izbor nekih VIP gošći i gostiju, što su uočili i na to odmah ukazali brojni mediji.

Jer, među njima su se našli Tomislav Merčep, Josip Klemm, Ljubo Česić Rojs, Anto Kovačević, Željko Sačić, Velimir Bujanec, Vice Vukojević, Marko Perković Thompson, Zdravko Mamić, Željka Markić, Tomislav Josić, Josip Miljak itd., a na spomen bivših predsjednika Stjepana Mesića i Ive Jospovića brojni su okupljeni glasno zviždali i povicima izrazili negodovanje. Ta je kombinacija, zapravo proturječna predsjedničinom inauguracijskom govoru, u mnogima probudila neugodne asocijacije na vremena za koja smo mislili da su odavno iza nas.

Kako su doživjeli predsjedničin govor, može li joj se vjerovati, pitali smo neke istaknute osobe iz LGBT zajednice, Anu Brakus, Danijelu Almesberger, Mimu Simić, Marka Jurčića i Gordana Duhačeka.

LGBT zajednica ima potpuno pravo na skepsu prema predsjednici koja dolazi iz HDZ-a

Novinar i kolumnist Tportala, Gordan Duhaček, misli kako je dobro da je predsjednica Grabar-Kitarović u svoj govor uključila i zaštitu prava LGBT građana RH.

"Da nije, to bi joj se s pravom zamjerilo, a ovako je s dvije riječi - 'spolna orijentacija' - efikasno izbjegla potencijalni gaf i problem. S jedne strane mi se to čini kao pametna kalkulacija, a s druge iskrena želja da se u koncept zajedništva koji predsjednica promovira uključe i LGBT građani. Ali, u pitanju je tek početak početka. S riječi treba prijeći na djela", kazao je.

Počasna loža, njezini gosti i gošće, koje je Predsjednica sama odabrala da tamo sjede, nažalost govore o tome koje vrijednosti i koja kultura će se promicati iz Ureda predsjednice

Nada se da će predsjednica imati mudrosti i znati slušati kad je riječ o problemima LGBT zajednice i velikoj homofobiji u hrvatskom društvu s kojom se suočavamo, jer mu se čini da tu ona još štošta treba naučiti i razumjeti. Dodaje kako LGBT zajednica ima potpuno pravo na skepsu prema predsjednici koja dolazi iz HDZ-a, s obzirom što je sve lošega ta stranka činila našim životima, od čega je najsvježiji primjer sramotna kampanja protiv Zakona o životnom partnerstvu u Saboru.

"Predsjednica mora zaslužiti povjerenje LGBT građana, a spominjanje u govoru je dobar prvi potez u tom smjeru. Valjda će ga slijediti i drugi i treći i četvrti, a ne da će ovo biti prvi i posljednji put kad nas se predsjednica sjetila", kaže Duhaček.

Predsjednica ili predsjednik, HDZ ili SDP, valja nam kopati i rovariti do pravednijeg društva jer smo mi njegovi protagonisti, a ne ti loši glumci iz predstave demokracije

Osvrnuo se i na onaj dio govora u kojem je predsjednica izdvojila probleme mladih: "Činjenica je da u Hrvatskoj više od 60 posto srednjoškolaca izlazi iz srednje škole s uvjerenjem kako je homoseksualnost bolest, dakle konkretno da je nekih 5-10 posto kolega iz razreda bolesno, poremećeno te zaslužuje diskriminaciju, uvrede i progon. Očekujem od predsjednice da se javno i jasno zauzme za sigurnost i dostojanstvo hrvatske LGBT mladeži i da u njoj oni imaju snažnu i postojanu zaštitu."

Trebamo podignuti prag očekivanja

"Ako na kraju njezina petogodišnjeg mandata mladi pederi, lezbijke, bipsići i trans* tinejdžeri budu mogli biti slobodno ono što jesu u svojim školama i razredima, i to zbog sustavnog rada predsjednice po tom pitanju, imat će moj glas za drugi mandat. Smatram da kao majka dvoje djece predsjednica itekako može razumjeti da nije u redu društveno isključivanje i stigmatiziranje dijela hrvatske mladeži zbog homofobnih predrasuda. To je tematika kojoj predsjednica treba posvetiti poseban govor i sustavan angažman", poručio je Duhaček.

Danijela Almesberger iz riječke udruge LORI u govoru Kolinde Grabar-Kitarović ne vidi ništa revolucionarno: "Mislim da je to normalan govor za svakog političara u 2015. godini. I sami bismo trebali podignuti prag očekivanja od političkih elita kako nas prepoznavanje LGBT manjine ne bi iznenađivalo", kazala je dodavši kako istup nove predsjednice smatra pozitivnim, no uz određenu dozu skepse s obzirom na stranku iz koje dolazi.

Sve ono što možemo okarakterizirati pozitivnim u tom govoru odmah je bilo, takoreći, izbalansirano pozivanjem na Franju Tuđmana i njegovu ostavštinu. Baš kao i Željke i Đure u svečanoj loži i mi smo dobile mrvice ključnih riječi na koje reagiramo

Marko Jurčić iz udruženja Zagreb Pride također gaji određeni zazor prema predsjedničinoj referenci na spolnu orijentaciju.

"Korištenje fraze 'bez obzira na spolnu orijentaciju' (između ostaloga) je nešto što je u predsjedničkom govoru uveo Ivo Josipović na svojoj inauguraciji. Ne vidim ništa spektakularno u toj referenci Predsjednice RH, jer to sada ponavljaju svi, i postalo je dio političkog folklora", rekao je Jurčić.

Tužnim, razočaravajućim i na neki način opasnim smatra da Predsjednica RH nije niti jednom spomenula ljudska prava, za razliku od njezinih prethodnika.

"Počasna loža, njezini gosti i gošće, koje je Predsjednica sama odabrala da tamo sjede, nažalost govore o tome koje vrijednosti i koja kultura će se promicati iz Ureda predsjednice", zaključio je.

Samo spominjanje seksualne orijentacije ne znači ništa ako se predsjednica jasno ne pozicionira u obrani LGBT prava

LGBT aktivistkinja Ana Brakus smatra kako samo spominjanje seksualne orijentacije možemo nazvati svojevrsnim "civilizacijskim dosegom", ali i kako to ne znači apsolutno ništa ukoliko se Grabar-Kitarović jasno ne pozicionira u obrani prava LGBT populacije.

"Ali u to iskreno sumnjam. Seksualnu orijentaciju spomenuo je u svojem govoru i Ivo Josipović, a onda kasnije u brojnim prilikama koje je imao nije nastupio ni dovoljno jasno ni dovoljno snažno kako bi te riječi sproveo u djelo", prisjetila se Brakus.

Sama ceremonija za nju bila je pod poprilično jakim nacionalističkim nabojem (npr. prisega popraćena militarističkim kadrovima ili skretanjem kamere na srbijanskog premijera prilikom svakog spominjanja branitelja ili pobjede i to na javnom servisu). "Sve ono što možemo okarakterizirati pozitivnim u tom govoru odmah je bilo, takoreći, izbalansirano pozivanjem na Franju Tuđmana i njegovu ostavštinu. Baš kao i Željke i Đure u svečanoj loži i mi smo dobile mrvice ključnih riječi na koje reagiramo", misli ona.

Ako na kraju njezina petogodišnjeg mandata mladi pederi, lezbijke, bipsići i trans* tinejdžeri budu mogli biti slobodno ono što jesu u svojim školama i razredima, i to zbog sustavnog rada predsjednice po tom pitanju, imat će moj glas za drugi mandat. Smatram da kao majka dvoje djece predsjednica itekako može razumjeti da nije u redu društveno isključivanje i stigmatiziranje dijela hrvatske mladeži zbog homofobnih predrasuda

Ipak, Brakus ostavlja mjesta i za tračak optimizma: "Ovaj je govor, ipak, znatno drugačiji od onih tijekom kampanje i možda otvara prostor za nadanje da će u daljnjim javnim istupima Grabar-Kitarović zauzeti drugačiju poziciju od one Tomislava Karamarka. Nadam se da je od Josipovića naučila barem to da se kompromisnim izjavama ne osvajaju drugi mandati te da će imati dovoljno hrabrosti ne biti samo hologram kroz koji progovara trenutna opozicija, a uskoro, nažalost, vjerojatno vladajući - HDZ", završno je poručila Brakus.

Uzdati se u političare da će iznjedriti promjene na planu ljudskih prava je smiješno, a realno silno lijeno i neodgovorno

Književnica Mima Simić kaže kako je inauguraciju popratila iz druge ruke, preko komentara prijatelja na Facebooku, a misli da je za osobe sklone želučanim tegobama to i idealan način konzumacije domaće politike: da vam je netko prepriča (po mogućnosti osoba sa smislom za humor).

"Za hrvatsku predsjednicu ne marim mnogo - kao što ne bih marila ni za predsjednika, da smo ga dobili. Njihova je funkcija ceremonijalna i cirkuska, a obećanja još manje ispunjiva od premijerskih. Dugogodišnje iskustvo participacije u izborima i našoj smiješnoj inačici demokracije podučilo me kako je uzdati se u političare da će iznjedriti promjene na planu ljudskih (socijalniih; radničkih, ženskih, LGBT itd.) prava blago rečeno smiješno, a realno silno lijeno i neodgovorno", kaže Mima Simić.

Mislim da je to normalan govor za svakog političara u 2015. godini. I sami bismo trebali podignuti prag očekivanja od političkih elita kako nas prepoznavanje LGBT manjine ne bi iznenađivalo

Za kraj je poručila kako se bez osobnog angažmana, samoorganizacije, udruživanja i konstantnih pritisaka odozdo (i s lijevog boka), neće promijeniti apsolutno ništa. Predsjednica ili predsjednik, HDZ ili SDP, smatra Simić, valja nam kopati i rovariti do pravednijeg društva jer smo mi njegovi protagonisti, a ne ti loši glumci iz predstave demokracije.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.