Za građane Republike Hrvatske koji drže do LGBT prava drugi krug predsjedničkih izbora, u koji su ušli bivši premijer Zoran Milanović i aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, nije – kako se to voli reći – izbor između dva zla, nego je izbor između dobra i zla.

Oboje su poznati političari i pročitane knjige, te hrvatska LGBT zajednica točno zna što će dobiti ako Grabar-Kitarović ostane još pet godina na Pantovčaku, kao i što se može očekivati od Milanovića ako bude izabran za predsjednika.

O aktualnoj predsjednici se nema baš mnogo novoga za reći u kontekstu LGBT prava što nije napisano u članku iz prošle godine "Hrvatska LGBT zajednica ne smije dati niti jedan glas za reizbor Kolinda Grabar-Kitarović". Provela je cijeli mandat, a da nije prozborila o LGBT pravima i hrvatskim LGBT građanima, no zato je davala otvorenu potporu nizu homofobnih aktera na hrvatskoj društvenoj sceni.

Grabar-Kitarović svoj je mandat provela šurujući s najgorim homofobima

Hrvatska nikad nije imala tako antigej nastrojenu osobu na čelu države kao Grabar-Kitarović, što uključuje i prvog predsjednika Franju Tuđmana, kojem sigurno ne bi nikad palo na pamet dati predsjedničko pokroviteljstvo događaju na kojem se homoseksualnost stavlja u isti kontekst sa zoofilijom. Tuđman je i među najbližim suradnicima imao homoseksualce, za čiju se seksualnu orijentaciju znao i nije mu smetala, primjerice jednog poznatog uglađenog diplomata stare škole.

Naravno, sve to ne znači da je Tuđman bio podržavatelj LGBT prava, daleko od toga, ali nije se njima bavio na takav način da pruža sustavnu podršku našim najbeskrupuloznijim neprijateljima.

Činjenica je da ni Grabar-Kitarović ni Plenković nisu zapjenjeni homofobi, ali to ne znači da njihovo ponašanje i odluke na poziciji predsjednice, odnosno premijera, nije imalo diskriminativne učinke. Oboje rovare protiv nas, samo nisu jako glasni oko toga

Grabar-Kitarović je pak svoj mandat provela konstantno šurujući s najgorim homofobima, dijeleći im pokroviteljstva i primajući ih na Pantovčaku, čime im je davala društveno-politički legitimitet s formalno najviše političke pozicije u državi. Aktualna predsjednica nikad nije pokušala biti predsjednicom svih građana, ponajmanje LGBT građana i građana srpske nacionalnosti, nego je isključivo njegovala savezništva s najzagriženijim homofobima i silama mraka.

Bila je predsjednica samo onih Hrvata koji već godinama vode kampanju protiv svih u Hrvatskoj koji nisu ogrezli u nacionalizmu i primitivizmu, ona je prvenstveno bila predsjednica onih koji stalno ljude optužuju da "mrze sve hrvatsko" i koji provode psihološko-politički teror u hrvatskom društvu.

Činjenica je da ni Grabar-Kitarović ni Plenković nisu zapjenjeni homofobi, ali...

Stoga je vrhunac licemjerja nedavna izjava premijera Andreja Plenkovića, koji je Grabar-Kitarović opisao kao "uključivu" nasuprot Milanoviću koji to nije. Ona je uključiva predsjednica koliko je Plenković uključiv premijer, dakle nimalo.

Oboje su u skladu sa svojim pozicijama i ovlastima provodili homofobnu politiku, oboje su marinirani u diskriminaciji LGBT ljudi. Plenković je donosio zakone koji su ignorirali prava koja proizlaze iz Zakona o životnom partnerstvu, te je protupravno – kako je pokazala nedavna presuda Upravnog suda – isključio istospolne parove iz Zakona o udomiteljstvu.

Kao predsjednik, Milanović neće imati velike izvršne ovlasti, neće moći mijenjati zakone, pa će zato biti još važnije o čemu i kako govori u javnosti. Javna riječ je najmoćnije oružje ovako definirane predsjedničke funkcije i neće biti dovoljno da se Milanović kao predsjednik zadrži na citiranju njemačkih katoličkih biskupa o temi homoseksualnosti

Činjenica je da ni Grabar-Kitarović ni Plenković nisu zapjenjeni homofobi, ali to ne znači da njihovo ponašanje i odluke na poziciji predsjednice, odnosno premijera, nije imalo diskriminativne učinke. Oboje rovare protiv nas, samo nisu jako glasni oko toga.

Paradoksalno, šutljivost o LGBT pravima i životima LGBT građana RH najveća je mana Zorana Milanovića u ovom kontekstu. Ni o njemu se nema mnogo toga novoga za reći u odnosu na ono što je napisano u tekstu "Prije 13 godina španjolski premijer Zapatero održao je govor o gej pravima za vječnost. Hoćemo li ikad nešto slično čuti od nekog hrvatskog premijera?".

Milanovićeva vlada je bila vjerojatno naj gej friendly vlada u Hrvatskoj od 1990. do danas te je povukla nekoliko zakonodavnih poteza kojima je olakšan ili poboljšan život LGBT ljudi u Hrvatskoj, od kojih je Zakon o životnom partnerstvu najpoznatiji, ali ne i jedini. Primjerice, ne treba zaboraviti ni da su promjene Zakona o državnim maticama značajno olakšale promjenu dokumenata trans ljudima.

Milanoviću su LGBT prava sporedna tema i promatra ih kao dio svojeg šireg svjetonazorskog stava

S druge strane, epitet "naj gej friendly vlade" i nije bilo tako teško zaslužiti s obzirom na vlade koje su prethodile Milanovićevoj. Po svemu sudeći, Milanoviću su LGBT prava sporedna tema, nisu mu na srcu, on ih promatra kao dio svojeg šireg svjetonazorskog stava koji treba ispoštovati.

Milanović zato i nikad nije uspio dati nijednu izjavu o pederluku koju bi vrijedilo citirati. Dapače, britanski konzervativni premijer David Cameron (koji je uveo bračnu jednakost) i njemačka demokršćanska kancelarka Angela Merkel (koja je osobno glasala protiv proširenja institucije braka na istospolne parove, no podržava posvajanje djece) mnogo su elokventnije i afirmativnije govorili o LGBT ljudima, LGBT pravima i važnosti prihvaćanja te društvene tolerancije od nominalnog socijaldemokrata MIlanovića.

Grabar-Kitarović je svoj mandat provela konstantno šurujući s najgorim homofobima, dijeleći im pokroviteljstva i primajući ih na Pantovčaku, čime im je davala društveno-politički legitimitet s formalno najviše političke pozicije u državi

Fanovi bivšeg premijera i potencijalnog budućeg predsjednika mogu replicirati da je on radio na poboljšanju LGBT prava, a ne samo pričao o tome, no ta izlika se neće moći koristiti ako se Milanović useli na Pantovčak.

Kao predsjednik, Milanović neće imati velike izvršne ovlasti, neće moći mijenjati zakone, pa će zato biti još važnije o čemu i kako govori u javnosti. Javna riječ je najmoćnije oružje ovako definirane predsjedničke funkcije i neće biti dovoljno da se Milanović kao predsjednik zadrži na citiranju njemačkih katoličkih biskupa o temi homoseksualnosti, kao što je učinio na debati svih kandidata na HTV-u u prvom krugu izbora.

No, Milanović nikad neće davati predsjedničko pokroviteljstvo homofobnim manifestacijama, primit će na Pantovčaku ljude iz LGBT zajednice, osuditi homofobno nasilje kad se dogodi itd. Sve suprotno od Grabar-Kitarović.

Perspektiva iz koje predsjednički izbori nisu izbor manjeg zla

Hrvatska LGBT zajednica će s Milanovićem kao predsjednikom imati saveznika na čelu države - obećava da će biti "vrhovni pravobranitelj Hrvatske i njezinih građana" – što nije za baciti s obzirom na to da vladu predvodi homofobni HDZ i da Katolička crkva i klerikalne udruge već godinama provode nemilosrdnu homofobnu propagandu u hrvatskom društvu. Pogubljenoj hrvatskoj LGBT zajednici i onemoćalom aktivizmu podrška predsjednika Republike itekako treba, danas možda više nego ikad prije.

Nema sumnje da će mogući izbor Zorana MIlanovića za predsjednika za hrvatsku LGBT zajednicu biti nešto dobro, kao i da će reizbor Grabar-Kitarović predstavljati još pet godina (banalnosti) zla.

Milanovićeva vlada je bila vjerojatno naj gej friendly vlada u Hrvatskoj od 1990. do danas, ali taj epitet i nije bilo tako teško zaslužiti s obzirom na vlade koje su joj prethodile

Kako će tko glasati u drugom krugu 5. siječnja 2020. i hoće li uopće izaći na izbore odluka je koju bi svaki građanin RH trebao donijeti sam za sebe.

Ali treba naglasiti, stoga i ovaj tekst, da postoje važni aspekti politika i stavova Grabar-Kitarović i Milanovića koji će u slučaju reizbora prve zagorčati život raznim manjinama u hrvatskom društvu, dok bi se u slučaju izbora drugog tretman manjina s najviše političke pozicije u državi trebao značajno poboljšati.

Iz te perspektive predsjednički izbori onda nisu izbor manjeg zla, nego prilika da se učini nešto dobro za one građane Hrvatske koji su uvijek među prvima na nišanu sila zla.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.