Održavanje 14. po redu zagrebačke Povorke ponosa najavljeno za 13. lipnja, donosi novost u ruti povorke. Naime, nakon što je posljednjih pet godina povorka kretala od Trga žrtava fašizma i završavala na Zrinjevcu, nova ruta za mjesto okupljanja "okupira" Marulićev trg, kreće se preko dijela Savske i Frankopanske ulice, te Ilicom i Jurišićevom stiže na Ribnjak.

Promjena rute na društvenim je mrežama ovih dana naišla na odobravanje, ali i osporavanje dijela LGBT zajednice koja smatra kako izmještanje finalne točke povorke slabi aktivistički potencijal ovog, za zajednicu još uvijek važnog događaja.

Većina naših sugovornika ovu promjenu smatra dobrom, no kako je i običaj u hrvatskoj LGBT zajednici, vrlo je teško bilo pronaći one koji su pristali javno osporavati novi plan kretanja povorke donesen od strane organizatora – udruženja Zagreb Pride. Da je izbor rute Povorke ponosa organizacijski, ali i politički vrlo važno pitanje ne treba posebno pojašnjavati.

O razlozima zbog kojih je Zagreb Pride nakon pet godina odlučio promijeniti rutu Povorke ponosa govori Marko Jurčić, programski i PR koordinator Zagreb Pridea.

Ruta povorke mijenja se svakih pet godina

"Svakih pet godina mijenjamo rutu. Promjena nabolje je nešto što zagovaramo svakim svojim djelovanjem, pa tako je došlo vrijeme da produžimo rutu Povorke i napravimo određenu promjenu. Glavni razlozi su isti kao prethodna dva puta kada se ruta mijenjala: zbog rasta broja posjetitelja/ica javila se potreba da Povorka ponosa prolazi svim glavnim ulicama i trgovima Zagreba s ciljem povećanja vidljivosti same Povorke i njezinih učesnica i učesnika i to kroz blokiranje prometa i zauzimanjem najvećih površina u gradu. Povorka ponosa je sada već prevelika da bi, kao do sad, prolazili/e većinom kroz pješačkim zonama. Stoga ove godine tako blokiramo i Zeleni val, Savsku, Trg maršala Tita, Frankopansku, Ilicu, Trg bana Jelačića, Jurišićevu i Draškovićevu, dakle prostore koji većinom nisu pješačke zone. Isto tako i izvan rute same Povorke dijelovi grada ove godine ukazivat će da se 13. lipnja održava najveći LGBT skup u zemlji i ovom dijelu Europe."

Marka pitamo i što povorka najviše dobiva ovom promjenom, no što joj je i eventualno loša strana?

"Jako smo zadovoljni/e ovom promjenom, mislimo da će stvarno biti odlična atmosfera. Povorka je duga preko dva kilometra i prolazi cijelim centrom grada. Mjesto okupljanja, Trg Marka Marulića ima odlučnu akustiku, savršen je za zagrijavanje, druženje i povezivanje, tako da će glavni politički dio programa biti pravo tamo. Zbog ove promjene očekujemo možda jedino nešto više natezanja s policijom, kako u pripremi same Povorke, tako i za vrijeme njezinog trajanja, ali to učesnice i učesnici neće ni primijetiti. No imamo dovoljno iskustva tako da nikakve probleme u smislu pritisaka na organizatore/ice ne očekujemo."

Marko ne smatra da se ovakvom rutom povorka čini manje vidljivom, već upravo suprotno.

Rutom preko glavnog gradskog trga prenosi se politička poruka

"Zagrebačku Povorku ponosa 2015. bit će nemoguće ne primijetiti: prolazi doista najbitnije dijelove centra grada, uključujući najprometnije ulice grada a vrijeme okupljanja pomaknuto je na sat vremena kasnije, dakle u 15 sati, tako da ćemo se s Ribnjaka uživo javljati i u sve središnje informativne emisije."

Redateljici Dani Budisavljević nova ruta čini se jako dobrom.

"Ribnjak kao okupljalište u sjeni stogodišnjih hrastova, uz jezerce, mogućnost WC-a i pitke vode, bolje nego ijedno dosad. I'm in! Da ne govorimo koliko je to super za LGBTIQ populaciju koja na povorku vodi i kućne ljubimce. Okupljanje pred HDLU-om mi je bilo jako naporno; jedino je bilo lijepo vidjeti kolonu i rainbow zastave od Trga žrtava fašizma do Jurišićeve", smatra Dana.

Redateljica ovu promjenu ne vidi štetnom. "Ide se preko Trga Bana Jelačića, dakle - glavnog gradskog trga, prenosi se politička poruka, a svejedno je kud se krećemo i kamo stižemo, pogotovo ako je logistički to bolje i ugodnije. Jedino mislim bi možda bila fora krenuti ispred Katedrale, ali to je za neka buduća vremena kojima se treba nadati. Zasad sam zadovoljna kaptolskim parkom i Ribnjakom."

Među članovima zagrebačke LGBT zajednice koji novu rutu povorke Zagreb Pridea ne smatraju dobrodošlom promjenom je novinarka i aktivistica Milena Zajović.

"Zagreb Pride nije i ne smije biti samo događaj za ljude koji bi na njega uvijek došli, već i za one koji ga žele ignorirati"

"Voljela bih sa sigurnošću znati je li promjena ovogodišnje rute rezultat promišljene odluke o promjeni koncepta Zagreb Pridea, ili pak oportunog traženja novog prostora nakon što su u OOZP-u shvatili da je uobičajeno mjesto održavanja programa Pridea, zagrebački Zrinjevac, već rezerviran", kaže Zajović i dodaje kako se nada se da će na to pitanje netko javno odgovoriti, ne da bi se, napominje, u njega upiralo prstom, već zato što je u političkim događajima poput ovoga vrlo važno znati kontekst u kojem se neka tradicija mijenja, pogotovo u godini u kojoj na sve strane jača tendencija marginalizacije manjina.

"Na simboličkoj razini, premještanje Pridea iz samog srca zagrebačkog centra na njegov rub, marginu, jest korak ka marginalizaciji Pridea u smislu njegova sklanjanja od očiju šire javnosti", smatra ona i navodi primjere iz prajdovske prakse ostalih velikih gradova u regiji.

"Kad su lokalne vlasti pod izlikom sigurnosnog rizika predložile da se Beograd Pride održi u šumi, zgroženo smo se smijali pokušaju da se politički skup čija je ključna značajka njegova vidljivost strpa u kontekst štajge - među žbunje na kraju grada. Kad su splitske vlasti podlegle pritisku homofobnog dijela građana, pa odlučile Split Pride maknuti s Rive, prosvjedovali smo podsjećajući da se LGBTIQ zajednica nikome ne bi trebala sklanjati s puta. Sad kad je Zagreb Pride počeo migrirati dalje od centra, čini mi se da dio zajednice zaboravlja zašto je važno da se njegov program održava u najužem mogućem centru – na istome mjestu gdje se, primjerice, održavaju braniteljski skupovi ili na kojem se održavalo prikupljanje potpisa za homofobni referendum. Osobno jako volim Ribnjak, mir njegovih krošnji i pse koji se igraju u zelenilu. On je mjesto gdje se lijepo sakriti od gradske vreve, za razliku od Zrinjevca na kojem si izložen pogledima brojnih prolaznika.



Zbog njegove prostranosti, Maksimir mi je još draži. Volim ja i Bundek, pa čak i onaj betonirani Jarun, no nikad ne bih pristala na njima održati neki politički skup, jednostavno zato što se radi o mjestima na koja se ide skloniti, odmoriti, a ne pokazati i nešto zatražiti. Zagreb Pride ima važnu ulogu povezivanja zajednice, no on nije i ne smije biti samo događaj za ljude koji bi na njega uvijek došli, već i za one koji ga žele ignorirati, marginalizirati ili prezreti, a kojima se ne bi smjelo ići na ruku dobrovoljnim (ili oportunim?) uklanjanjem od njihovih pogleda. Dobro osmišljena ruta same povorke djelomično kompenzira problem manje vidljivosti Ribnjaka u odnosu na Zrinjevac ili Cvjetni trg (da ne spominjem Trg bana Jelačića, kojim je Pride prolazio, ali se na njemu nikad nije zadržao), no svejedno mislim da se radi o nesretno tempiranoj promjeni nagore."

Pride može otići gdje želi, a da mu to ne našteti

Objava rute povorke ovogodišnjeg Zagreb Pridea razveselila je novinarku Barbaru Matejčić.

"Ne zbog toga što mislim da je prethodna - Trg žrtava fašizma - Zrinjevac - lošija, nego zato što se tim putem već dovoljno dugo išlo, ta je ruta već utabana. I dobro je da se 'osvajaju' novi prostori. Ne vidim jak argument kontra promjene, i nadalje prolazi centrom, ako je to politički i zbog vidljivosti bitno, mada mislim da je zagrebački Pride već nadišao takve doslovne potrebe demonstriranja prava. Mjesto održavanja je moglo biti bitno, recimo, u Splitu, kad su vlasti htjele da umjesto na Rivi završi na Prokurativama jer se time podilazilo zahtjevima šovinista i jer su Prokurative u odnosu na Rivu ipak drugorazredni politički i društveni prostor Splita, što je bitno za Povorku ponosa koja se tek uhodavala i koja je nailazila na silne otpore.

No u Zagrebu je Pride sâm odabrao novu rutu, i to nije prvi put, možda zaboravljamo da je već i prije imao različite putanje, i Pride je dovoljno velik i jak da može otići gdje želi, a da mu to ne našteti. Ne bi mi smetalo ni da se izmjestio iz centra, da prolazi, recimo, Radničkom cestom, pa da pri tome još ukaže i na neke druge probleme grada, koji su ujedno i problemi njegovih LGBTIQ građana, kao što je gentrifikacija toga prostora i nestanak radništva. K tome, Ribnjak mi se kao završna točka čini boljom od Zrinjevca za konačno jedan dobar, veliki Prajdov party."

Pride kulminira praktički ispod Bozanićeva prozora

Novinar Gordan Duhaček smatra kako u LGBT zajednici sve uvijek izaziva oprečne reakcije.

"Sve uvijek krene s uigranim obrascem; prvo započne iracionalno pljuvanje uvjetovano autohomofobijom, čemu se onda drugi suprotstavljaju argumentima, što onima koji su vođeni negativnim emocijama ništa ne znači pa se obje strane razočaraju jedna u drugu. U svakom slučaju, nisam primijetio argumentiranu kritiku nove rute, pretpostavljam da se oprečnost temelji na 'joj ne sviđa mi se' dojmovima. Promjena je dobra, ruta Povorke ponosa se kroz godine više puta mijenjala i nema razloga da se uvijek ide istim putem. Dapače, poželjno je ići novim putem.

Duhačeku se čini da nova ruta omogućava vozilo na četiri kotača u povorci, a dodaje da nije nevažno i to što Ribnjak ima infrastrukturu i prostor za dobar koncert.

"Bit će fora i što Pride kulminira praktički ispod Bozanićeva prozora", podvukao je na kraju.

Ostaje za konstatirati kako pravi i cjeloviti pogled na pripremu ovogodišnjeg Zagreb Pridea valja očekivati tek nakon objave javnog proglasa koji će uskoro biti dostupan. Tek tada moći će se donijeti ocjena o tome je li Zagreb Pride spreman za otvaranje novih pitanja važnih za LGBT zajednicu.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.