"Osjećala sam se razočarano zbog nedostatka ljudskog kontakta s ikim tko je bio odgovoran za moj otkaz, iako sam s tim ljudima provela gotovo 10 godina. Bila sam razočarana, izbezumljena i jako uplašena za egzistenciju. Odjednom kao da ti je netko oduzeo identitet jer više nisi to što si radio i teško da ćeš ikad više raditi to što znaš raditi", ispričala nam je Zrinka koja je nakon povratka s porodiljnog dopusta dobila otkaz. 

Na dan kad se diljem svijeta slavi i prigodno obilježavaju društvena, ekonomska i politička postignuća žena, jasno nam je kako je i nakon 105 godina duge borbe rodna ravnopravnost počesto tek "mrtvo slovo na papiru" dok nam životna realnost priča neke sasvim druge priče. Upravo je takvu "drugu priču" proživjela naša sugovornica koja je dobila otkaz nakon povratka s porodiljnog dopusta, a udruga B.a.b.e. ističe kako usprkos dobrom zakonodavnom okviru koji jamči sigurnost i ravnopravnost radnica, najveći broj zaposlenih žena u Hrvatskoj čine - prekarijat.

Svima nam je jasno kako Zakon o radu i Zakon o ravnopravnosti spolova jamče sigurnost i ravnopravnost žene radnice. No, budući da ugovorom o radu poslodavac može propisati specifične uvjete rada, onda postaje jasno da se sigurnost vrlo lako može dovesti u pitanje.

"Ukoliko analiziramo najveći postotak zaposlenih žena, pogotovo mladih žena, one čine prekarijat. Potplaćene su, ovise o potrebama tržišta, zadovoljavaju se poslovima na kojima je teško i gotovo nemoguće napredovati, suočavaju se sa staklenim stropom i staklenim labirintom.

Za razloge njihovog teškog položaja na tržištu rada često se navodi nekonkurentnost i nedovoljna zainteresiranost za uspjeh. Ovu tezu je vrlo lako opovrgnuti ako pročitamo istraživanja o stopi visine školovanja, kvalifikacija i motiviranosti, pogotovo u institucijama visokog obrazovanja gdje je u postocima više žena od muškaraca", rekla je Dijana Ljubanović iz udruge B.a.b.e u razgovoru za CroL.hr.

Suptilne metode otkaza trudnicama i rodiljama  

Ističe kako su najviše pogođene žene koje rade na određeno vrijeme, te kako upravo najveći broj trudnica i rodilja postaju prepuštene tržištu rada kad im istekne ugovor na određeno jer im poslodavac ne produži ugovor, a budući da je prema tom istom ugovoru ispunio sve obaveze koje je imao prema radnici, nije dužan snositi sankcije.

"Vrlo često je teško dokazati da poslodavci trudnicama i rodiljama, upravo iz razloga njihovog majčinstva daju otkaze jer su metode vrlo suptilne i po zakonu. Jednostavno im ne produže ugovore, a otkaz opravdaju činjenicom da nema potrebe za kompetencijama i znanjima dotične osobe pa zaposle drugu", kaže Ljubanović.

Bila sam razočarana, izbezumljena i jako uplašena za egzistenciju. Odjednom kao da ti je netko oduzeo identitet jer više nisi to što si radio i teško da ćeš ikad više raditi to što znaš raditi. 

Upravo se s tim "suptilnim metodama" prilikom dobivanja otkaza susrela i naša sugovornica nakon povratka s porodiljnog dopusta, a vjerujemo kako će se u priči naše sugovornice, 37-godišnje Zrinke iz Zagreba (podaci poznati redakciji), prepoznati mnoge među vama.

Zrinka je majka dvoje djece, a kod bivšeg poslodavca radila je 9 godina i 11 mjeseci. Drugi put je zatrudnjela 2013. i preporučeno joj je strogo mirovanje.

"To je bila vrlo kritična trudnoća, bio je veliki rizik za bebu i rodila sam u studenom 2013. Na posao sam se trebala vratiti u roku godinu dana, u studenom 2014.", priča nam Zrinka.

No, četiri mjeseca prije isteka porodiljnog dopusta Zrinka je primila poziv koji će joj uvelike promijeniti život.

"16.kolovoza 2014. me pozvala osoba iz ureda za ljudske resurse tvrtke u kojoj sam radila da se moramo vidjeti i razgovarati o tome 'što će se dogoditi sa mnom', doslovno tim riječima.

Najviše su pogođene žene koje rade na određeno vrijeme, te kako upravo najveći broj trudnica i rodilja postaju prepuštene tržištu rada kad im istekne ugovor na određeno jer im poslodavac ne produži ugovor, a budući da je prema tom istom ugovoru ispunio sve obaveze koje je imao prema radnici, nije dužan snositi sankcije.

Na moje inzistiranje da mi objasni o čemu se radi jer mi je već bilo jasno u kojem smjeru to ide, nije htjela ništa reći. Kad sam je izravno pitala hoću li dobiti otkaz nije odgovorila ni da ni ne ali sam između redaka mogla shvatiti kako će se upravo to dogoditi", prisjeća se.

"Htjela si biti mama - evo, sad možeš biti full time mama"

Kaže kako je odmah nakon tog razgovora pokušala doći do njoj izravno nadređenih osoba, okrenula je jako puno brojeva, ali nitko joj se nije želio javiti na telefon. Uskoro je uslijedio i susret s djelatnicom ureda za ljudske resurse.

"Nakon mjesec dana sam se susrela s djelatnicom iz ureda za ljudske resurse koja me upoznala sa situacijom, rekla mi je kako je moje radno mjesto ukinuto, iako su upravo na to isto radno mjesto za vrijeme mog porodiljnog dopusta zapošljavali i to, zanimljivo, sve redom muškarce.

Meni je, opet, između redaka rečeno 'Htjela si biti mama, evo, sad možeš biti full time mama', tako mi je to predstavljeno, to mi je rekla ta gospođa iz ureda ljudskih resursa. Također mi je, između redaka, rečeno 'Evo jedno dijete smo ti oprostili ali drugo ne možemo' ".

U njezinoj bivšoj kompaniji su se također poslužili još nekim "suptilnim metodama" kako bi na svaki način izbjegli mogućnost susreta s dojučerašnjim kolegama i nadređenima.

"Nisu mi davali mogućnost susreta s nadređenima, razgovori su bili zakazivani ili ranom zorom ili kasno navečer kako bi se izbjegla svaka pa i slučajna mogućnost susreta s njima".

Vrlo često je teško dokazati da poslodavci trudnicama i rodiljama, upravo iz razloga njihovog majčinstva daju otkaze jer su metode vrlo suptilne i po zakonu. 

Na pitanje kako se zbog svega toga tada osjećala, Zrinka je teško uzdahnula i i otvoreno rekla:

"Osjećala sam se razočarano zbog nedostatka ljudskog kontakta s ikim tko je bio odgovoran za moj otkaz, iako sam s tim ljudima provela gotovo 10 godina. Bila sam razočarana, izbezumljena i jako uplašena za egzistenciju. Odjednom kao da ti je netko oduzeo identitet jer više nisi to što si radio i teško da ćeš ikad više raditi to što znaš raditi".

Pitanja o djeci sasvim uobičajena na razgovoru za posao

Nije htjela riskirati buduću egzistenciju u branši u kojoj radi, pa se odlučila za otpremninu.

"Nisam podignula tužbu jer smo se dogovorili za otpremninu. Nisam htjela riskrirati buduću egzistenciju, jer imamo dvoje djece i kredit u švicarcima".
Kaže kako joj je u toj situaciji najveća podrška bio suprug, ali i djeca, "koja su doista najvrjednija od svega", kaže Zrinka koja se za pomoć obratila i udruzi B.a.b.e.

"B.a.b.e su jedne od rijetkih koje su me odmah upoznale s mojim pravima, dale su mi pravne savjete, rekle da ne moram ništa odmah potpisivati, što mi je puno pomoglo i da ostvarim zasluženu otpremninu. Prvotni ponuđeni iznos bio je manji i od onog što je zakonski propisano. Pratile su što se događa i pokazale iskreni interes za mene, njima potpuno nepoznatu osobu. Pa svakako preporučujem ženama u sličnoj situaciji da im se obrate s punim povjerenjem", ističe.

I prilikom potrage za novim poslom Zrinka se susrela s diskriminacijom: "Uvijek bi me otvoreno na svakom razgovoru za posao pitali imam li djecu i koliko su stara i tu su svi daljnji razgovori završavali, pa mi je trebalo oko godinu dana da konačno nađem novi posao. Sad sam i mama za stalno i honorarna zaposlenica jer me nitko više ne želi zaposliti".

Za kraj dodaje detalj koji ju je ostavio bez komentara.

"Moj bivši poslodavac je nedavno dobio priznanje kao Mamforce tvrtka, priznanje kao kompanija koja jako radi na vrednovanu majčinstva i podupiranju zaposlenih majki, što mi je bilo baš..evo ne znam uopće kako bih to nazvala, sami zaključite. Ja nemam riječi za to".

Poslodavci pažljivo skrivaju pisani trag o rodnoj diskriminaciji

I Dijana Ljubanović iz udruge B.a.b.e. ističe kako je vrlo teško dokazati rodnu diskriminaciju na poslu.

"Vrlo pažljivo se pazi da nigdje ne ostane pisani trag o diskriminaciji na osnovu roda, a sve je vezano za brigu o djeci jer su tako radnice manje produktivne, izdvajaju manje vremena za poslodavca, prosperitet poslodavca im nije na prvom mjestu, često izostaju s posla... Sve informacije koje su potrebne poslodavcu vezano za ovu problematiku se dobijaju usmeno ili, rjeđe, kroz interne dokumente koji su označeni kao poslovne tajne".

Vladi i saborskim zastupnicima poručuje kako za suvislu demografsku politiku nikako nisu dovoljna ad hoc rješenja.

"Mjere demografske politike potrebno je osmisliti kao intersektorsko pitanje čije će reperkusije biti održive i dugoročne, a nikako ne pribjegavati instant rješenjima i populizmu.

Donositelji odluka ističu važnost demografske obnove, a s druge strane nemamo reguliran program demografske politike koji uvažava rodnu perspektivu. Zakon o dadiljama je jedno od malih rješenja, ali potrebno je više informirati širu javnost o uslugama koje nude dadilje, ali u isto vrijeme pomoći zainteresiranim osobama koje se žele time baviti da se obrazuju, da steknu adekvatnu praksu, da realiziraju npr. obrte za čuvanje djece. To je potrebno i u javnoj upravi gdje ima više zaposlenih, ali i u kompanijama. Tako su djeca bliže majkama, majke rade, a i otvaraju se poslovi i za još osoba".

Uvijek bi me otvoreno na svakom razgovoru za posao pitali imam li djecu i koliko su stara i tu su svi daljnji razgovori završavali. 

Ističe kako je potrebno osigurati sigurnija radna mjesta majkama, a ugovori na određeno trebaju nužno biti svedeni na samo dva produženja, nakon čega slijedi ugovor na neodređeno.

"To je teško kada je gospodarska situacija zabrinjavajuća, ali ni prekarijat nije rješenje", poručuje Dijana Ljubanović iz udruge B.a.b.e.

B.a.B.e. u suradnji s Fakultetom političkih znanosti, Gradom Zagrebom, nevladinim organizacijama LEGALINA i VIMIO provode projekt Žene na tržištu rada- procjena utjecaja roda. Cilj mu je osnažiti ulogu i utjecaj aktivnosti zagovaranja nevladinih organizacija usmjerenih na poboljšanje cjelokupne transparentnosti, otvorenosti i dobrog upravljanja hrvatske javne uprave u području rodne ravnopravnosti. Poseban naglasak je stavljen na one javne politike koje doprinose omogućavanju pozitivnog okruženja za žene na tržištu rada. Uz pomoć stručnjaka iz područja javnih politika, istraživačkim i analitičkim pristupom postiže se relevantnost podataka do kojih se tijekom dvogodišnje implementacije projekta dolazi. Kroz istraživanja su obuhvaćeni podaci o tome kakva je pokrivenost socijalnih usluga na nivou cijele Hrvatske - o pokrivenosti vrtićima, o kvaliteti njihovih usluga, o pokrivenosti centrima za starije i nemoćne članove obitelji.

Donositelji odluka ističu važnost demografske obnove, a s druge strane nemamo reguliran program demografske politike koji uvažava rodnu perspektivu. Zakon o dadiljama je jedno od malih rješenja, ali potrebno je više informirati širu javnost o uslugama koje nude dadilje, ali u isto vrijeme pomoći zainteresiranim osobama koje se žele time baviti da se obrazuju, da steknu adekvatnu praksu, da realiziraju npr. obrte za čuvanje djece

Sve su to važni čimbenici koji utječu na angažman žena na tržištu rada jer u najvećem postotku u Hrvatskoj, žene još uvijek brinu o djeci te starijim i nemoćnim članovima obitelji. Zbog toga, najčešće u ruralnim i siromašnijim dijelovima Hrvatske, nisu formalno zaposlene. Njihov rad u kući se materijalno ne vrednuje. Jedinice lokalne samouprave posjeduju potpunu slobodu odlučivanja u financiranju i organiziranju socijalnih usluga, ali i izdvajanju sredstava za novorođenčad pa su prisutne ogromne razlike između općina, gradova i županija. Stručni tim s kojim radimo je došao do zaključka kako je potrebno taj segment lokalnih samouprava ipak (više) centralizirati kako bi razlike u uvjetima života, a tako i prilika za rodnu ravnopravnost na tržištu rada bile razumnije.