Premijer Tihomir Orešković javnosti je već poznat kao osoba koja ne voli ulaziti u sukobe i javno izricati konkretna mišljenja o konkretnim skandalima koje je u kratkom vremenu nanizala njegova Vlada, a dosad je već izgradio imidž čovjeka koji, otprilike, voli "komunicirati različita mišljenja kako bi se došlo do najboljih rješenja". Takvim se pokazao i (ne?) reagiravši na friške navijačke incidente tijekom utakmice Hrvatska-Izrael u Osijeku, što je ozlojedilo predsjednika Židovske općine, Ognjena Krausa.

Premda je utakmica odigrana još u srijedu, a Orešković je zajedno s ministrima Predragom Šustarom i Darkom Horvatom bio na utakmici, od Vlade je tek jučer stiglo maglovito priopćenje naslovljeno s "Poštujmo dosegnute demokratske vrijednosti":

Pa tako kažu: "U suvremenom svijetu kada pojedinci koriste različitosti za novu platformu razdora koja svoj vrhunac doseže u posljednjim tragičnim događajima u Bruxellesu, tolerancija i zajedništvo snažnije nego ikad dobivaju svoj puni smisao.

Osuđujemo, pozivamo i još jednom pozivamo

U tom kontekstu osuđujemo svaki pokušaj degradacije dosegnutih demokratskih vrijednosti, govor mržnje i vrijeđanje. Vlada Republike Hrvatske osuđuje isticanje simbola i slogana totalitarističkih režima na sportskim borilištima kao neprihvatljivu i nepoželjnu pojavu.

U fragmentiranoj slici današnjice pozivamo na sve civilizacijske vrijednosti i standarde i osuđujemo svaki čin i sve oblike izražavanja koji promiču ili potiču govor mržnje i nesnošljivost.

Stoga još jednom pozivamo sve građane da poštuju dosegnute demokratske vrijednosti i da svojim primjerom ne narušavaju ugled nas samih i naše domovine."

To nije osobito impresioniralo predsjednika Židovske općine, Ognjena Krausa, koji je za Večernji list kazao kako to slušamo godinama:

"Bili su na utakmici, sjedili u loži, zabavljali se. Zašto premijer Orešković nije ustao i otišao? Zašto utakmica nije prekinuta? Kažu, nema dosta policajaca. Problem je što nema volje", rekao je i dodao kako ga sve što se događa u Hrvatskoj podsjeća na Njemačku 1933. i Hrvatsku iz 1941. Tako je, veli, i tada sve počelo jer se nije reagiralo.

Je li ustaštvo u Hrvatskoj postalo svakodnevica?

Policija će pak pregledati snimke sa svojih kamera, a posao bi im trebao olakšati izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) čiji su promatrači gledali prijateljsku utakmicu bilježeći što se u kojoj minuti zbilo. Kažu, piše Večernji, da se skandiranje “za dom spremni” stadionom prolomilo u drugoj minuti, u 14. se čulo “ajmo, ajmo, ustaše”, u 43. “HNS, pederi, nogomet ste sjebali”, a od 50. do 52. minute uzvikivalo se "Mi Hrvati! Ustaše, ustaše! Vukovar, Vukovar".

Vidjet ćemo hoće li policija, baš kao u slučaju prosvjeda pred Agencijom za elektroničke medije, bespomoćno slegnuti ramenima i jednostavno kazati kako ne mogu utvrditi ama baš ništa jer je bilo previše ljudi.

Ustaštvo je u Hrvatskoj, izgleda, postalo svakodnevica, a za to možemo zahvaliti političarima koji ga ili promoviraju, ili na njega ne reagiraju, niti im smeta, kako je to slučaj s hrvatskim premijerom Tihomirom Oreškovićem.