S Dijanom Ćurković, članicom Akademske solidarnosti, inicijative koja je prva javno progovorila o zbivanjima na Filozofskom fakultetu, razgovarali smo o klerikalizaciji obrazovanja i društva. Objašnjava kako je religija u svim porama našeg društva, što ne bi bilo loše da Crkva nema toliki utjecaj na politiku i da nije u svojoj suštini ženomrzačka.

Upozorava da umirovljenje dekana Vlatka Previšića ne znači pobjedu u borbi protiv klerikalizacije visokog obrazovanja i da ne znači niti pobjedu u ovoj bitci za Filozofski.

"Previšić nije smijenjen zbog toga što mu je Fakultetsko vijeće izglasalo nepovjerenje, niti je smijenjen zbog toga što mu je bilo teško pokucati kolegici na vrata i reći joj da stiša muziku umjesto da je blati po tiskovinama lakog morala; niti je smijenjen jer je sazvao sjednicu Fakultetskog vijeća bez Studentskog zbora – nego zbog svojih godina. Prema tome, ispada da se proceduralno ništa krivo nije dogodilo, osim. eto. tih njegovih godina", kaže..

Priča o klerikalizaciji Filozofskog nije priča o dekanu Previšiću

Dodaje kako Ministarstvu znanosti nije ni najmanje sporno dovođenje naoružanih zaštitara na fakultet, niti što su profesori prije sjednice vijeća legitimirani na ulazu i snimljeni kamerom, a studentima onemogućen pristup knjižnici. Istovremeno se, ističe Ćurković, oglušuju o pitanja novinara, primjerice o upravnom nadzoru FF-a – je li do njega došlo? Koji su članovi povjerenstva koje ga je provelo? Zašto dokumentacija nije javna? Tko je odgovoran za provedene izbore za Studentski zbor?.

"Da ne spominjem kako je ministar Predrag Šustar vrlo blago osudio izljev mržnje umirovljenog generala Glasnovića i uz to osudio nasilje, što implicira da su studenti nasilni. Možda se to odnosilo na dekanovo psihičko nasilje nad studentima i pogotovo zaposlenicama, npr. u emisiji 'Otvoreno'?", pita se Dijana Ćurković i kaže da je ne bi iznenadilo kad bi se događaji akademske godine 2015./2016. upisali u kakav pedagoški priručnik kao primjer kako se ne odnositi prema studentima.

Ministarstvu znanosti nije ni najmanje sporno dovođenje naoružanih zaštitara na fakultet, niti što su profesori prije sjednice vijeća legitimirani na ulazu i snimljeni kamerom, a studentima onemogućen pristup knjižnici

Napominje kako priča o klerikalizaciji Filozofskog nije priča o dekanu Previšiću, niti je ikad bila borba protiv dekana osobno, ma što napravio, nego borba za moderno, progresivno, slobodno i inkluzivno sveučilište.

"Sudeći po reakcijama građana koji nisu povezani s FF-om i koji pokušavaju situaciju svesti na aktivizam koji ovisi o pojedincima ta borba nije ni blizu gotova, moguće da je tek počela. U svakom slučaju, ona mora trajati sve dok traje klerikalizacija. Evo, primjerice, nova vlast nije se ni formirala, a već se predlaže dogmatski Obiteljski zakon koji će prisiljavati parove da prije vjenčanja prvo prolaze savjetovanje (i) sa svećenicima, koji pak po mnogim pitanjima imaju iskustva, ali s obzirom da im je preduvjet za zaređivanje celibat, nisam sigurna da je brak jedno od tih pitanja.

Apatičan je čitav svijet, to je globalno stanje zatupljivanja

Utjecaj Crkve vidljiv je i kao vršnjački pritisak kroz koji prolaze djeca koja ne idu na vjeronauk. Religija je u svim porama našega društva, i to nije nužno negativno, kada ne bi imala toliki utjecaj na politiku i kada ne bi bila u svojoj srži mizogina", veli aktivistica Ćurković.

Na pitanje misli li da su studenti, nastavnici i aktivisti pokazali apatičnoj naciji da se stvari u ovoj zemlji mogu mijenjati nabolje, da je potrebno boriti se protiv konzervativne revolucije i da je moguće pobijediti, Dijana odgovara:

"Nije apatična samo nacija, apatičan je čitav svijet, to je globalno stanje zatupljivanja, kreiranja građana koji nisu politička bića i kojima je glavni interes vezan uz kratkotrajna, lako utaživa zadovoljstva. Pritom ne govorim o političkim bićima u smislu da izlaze na izbore i predaju svoju demokratsku moć odlučivanja predstavniku, nego da politično razmišljaju, da prate što se događa oko njih i reagiraju kada vide da stvari idu po zlu; da se organiziraju.

Primjerice, nova vlast nije se ni formirala, a već se predlaže dogmatski Obiteljski zakon koji će prisiljavati parove da prije vjenčanja prvo prolaze savjetovanje (i) sa svećenicima

Takvi ljudi posvuda su na ovoj kugli, a mi smo počašćeni blizinom ovih studenata. Studenti su nebrojeno puta u povijesti bili pokretači društvenih promjena, možda zato što imaju najmanje toga za izgubiti, a možda njihovi nebrušeni umovi i nisu doživjeli toliko razočaranja i poraza da imaju dovoljno snage vjerovati da je bolje društvo moguće izgraditi. S obzirom da nisam studentica već neko (kratko) vrijeme, mislim da se bolji svijet ni ne može izgraditi nego se treba izgrađivati i ne posustajati bez obzira na prividnu kolosalnost izopačene demokracije.

Stanje u kojem se nalazi naše društvo nije nešto što smo sami izazvali, nego su nas tu dovele kriminalne odluke naših vladara. Ne volim izjave tipa 'mi Hrvati smo sami krivi'. Nismo, krivci imaju svoja imena i prezimena", zaključuje Dijana Ćurković.